Vrijeme je predizbornih kampanja i velikih poruka namijenjenih biračima širom BIH. Jednostavno, vrijeme je manipuliranja sa naivnim narodnim masama u cilju sticanja podrške na izborima. U ime istine, odlučio sam ovu temu posvetiti građanima BIH i upoznati ih kako stvari stoje što se tiče međunarodnopravnog statusa BIH, jer mnogi pretendenti na vlast, u istoj toj državi, najveće simpatije stiču ne govoreći istinu.Vi ćete lako moći prepoznati – ko su oni.
Dejtonski sporazum iz Ohaja 1995. g., modernizirani je oblik sporazuma Berlinskog kongresa 1878. g. Berlinski kongres bio je skup predstavnika ondašnjih velikih evropskih sila; Njemačke, Austro – Ugarske, Francuske, V.Britanije, Italije, Rusije i Turske. Po istom principu bio je organiziran skup u Dejtonu. Međutim, velika i suštinska razlika je između ova dva skupa, što se tiče Bosne, a od 1878. i Hercegovine.
Okolnosti koje su zaraćene strane dovele za pregovarački stol,što se tiče BIH, bile su dijametralno suprotne. Naime, Bosna kao provincija u sastavu Osmanskog carstva bila je na poraženoj strani stola, a poznato je da se BIH u Dejtonu nalazila na pobjedničkoj strani. Dakle, pravila igre na Berlinskom kongresu diktirala je tadašnja sila Rusija.
Tako su suverenost dobile njene saveznice Srbija, Crna Gora i Rumunija, a Bosna je došla pod protektorat Austro-Ugarske, ali u okvirima Osmanskog carstva, da bi 1908. g. bila i konačno aneksirana. Što se tiče granica Bosne, ona je ostala bez Sandžaka koji je 1912. g. definitivno izdvojen iz sastava Osmanskog carstva i pripojen Srbiji. Mirovna konferencija u Dejtonu bila je organizirana po istom šablonu, s tom razlikom, što je bila pod lupom UN ili tačnije pod patronatom SAD. Kako je opće poznata stvar da kauboji demokratiju donose na nosaču aviona, zaraćene strane morale su potpisati nametnuti sporazum, bez mnogo izbora. Krvavi i nepravedni rat u BIH prekinut je u trenucima kada se žrtva nalazila pred čistom vojnom pobjedom i potpunom slobodom. U takvim okolnostima i pod takvim pritiskom, naša delegacija predvođena predsjednikom Predsjedništva BIH rah. Alijom Izetbegovićem i pravnim savjetnikom dr. Kasimom Trnkom, uradila je najviše što se u tom momentu moglo uraditi. Po Dejtonskom sporazumu; državnost, nezavisnost , suverenitet i teritorijalni integritet BIH – nedvojbeno je potvrđen u tački 1.1 i on nije upitan. A to znači da entiteti F BIH i RS NISU unijeli svoje državotvornosti u BIH. U tome je velika razlika između BIH i bivše SFRJ, što je nezavisna i ekspetna ( pravna ) Badinterova komisija ustanovila, te dala zeleno svjetlo SR BIH da raspiše i održi (29.2-1.3.1992. g.) REFERENDUM o nezavisnosti i izlazak iz federalne zajednice Jugoslavije. Demokratskom voljom građani BIH sa 64% zaokružili su – ZA BIH, nezavisnu državu ravnopravnih građana i naroda.
Također, veoma bitan događaj za kontinuitet državnosti BIH bilo je konstituiranje ZAVNOBIH-a. To tijelo je u AVNOJ-u potvrdilo želju naroda i građana BIH da naša republika pristupi federalnoj zajednici Jugoslavije, ravnopravno sa svim ostalim republikama bivše nam države. NR BIH bila je JEDINA republika koja je u AVNOJ unijela svoje granice sa Berlinskog kongresa. Te granice su pomjerene 1947., kada je Đuro Pucar- Srtari usmenim putem poklonio međunarodni izlaz na more kod Sutorine – Crnoj Gori. Taj vrijedni poklon nije čin nikakvog međudržavnog ugovora, što otvara pravo BIH da pokrene međunarodni spor pred Sudom PRAVDE. Ako se prisjetimo u predizbornoj kampanji 2006. Haris Silajdžić i Željko Komšić su javno obećavali pokrenuti tu proceduru, ali zašto nisu – najbolje znaju njih dvojica. Ako je Sutorina halal, onda građani BIH zaslužuju da to i znaju. Moram dodati da je Badinterova komisija priznala međunarodne granice BIH do dana njenog međunarodnog priznanja – 6.4.1992. g., ali samo kopnene sa otvorenom mogućnošću dogovora oko morskih granica. Znači, nema pravnih prepreka niti opravdanja za nepokretanje pravne procedure, posebno što je u pitanju bila trgovina sa granicama i međunarodni izlaz na otvoreno more.
Šta je BIH dobila Dejtonskim sporazumom ???
– Zaustavljanje krvavog rata i potvrdu višestoljetne državnosti naše zemlje. Također je dobila i kancelariju Visokog predstavnika – sa njenim dodatnim nadležnostima i ovlastima – kao jedinog validnog TUMAČA sporazuma. Zašto g. Incko spava zimskim snom, zaista ne znam. Iako je taj sporazum zabilježen kao moralni presedan u demokratskom svijetu zbog zaustavljanja žrtve u odbrambeno-oslobodilačkom ratu na njenom vojnom i političkom putu ka slobodi, donio je našoj krvavoj zemlji – MIR.Meni nije poznata činjenica da je jednom međunarodnopravnom subjektu suspendiran legitimni i legalni Ustav, iako je R BIH bila članica UN ( od 22.5.1992. g.)…Anex 4 (prelazni) Dejtonskog sporazuma još uvijek nije ugasio suspendirani Ustav RBIH, jer Ustav R BIH još uvijek predstavlja srce države BIH .Zbog čega spominjem Dejtonski sporazum i suspendirani Ustav R BIH, objasnit ću na primjerima koji su bitni za opstojnost države BIH u njenim međunarodnim priznatim granicama. ;
Može li entitet RS raspisati referendum o nezavisnosti ??? NE MOŽE. Već sam objasnio da entitet RS nije unio svoju državotvornost u BIH, kao ni entitet F BIH. RS može raspisati referendum samo u okvirima svojih ustavnih nadležnosti, koje su decidno definirane u sporazumu, npr. u oblastima; lokalne samouprave , nauke , kulture , sporta i sl. Uostalom bez ikakve razlike od USK ili Općine Sanski Most. I NIŠTA VIŠE.
Može li se BIH raspasti procesom disolucije ??? MOŽE. To je jedini pravni put za smrt države BIH, ali samo uz pristanak Bošnjaka i izdajničke politike na način da se ustavne ingerencije prenesu sa nivoa države na entitete. Disolucija je proces razdruživanja, tj. prenošenje ingerencija sa državnog na entitetske nivoe. Taj proces je zaustavila SDA prošle godine kada je bila primorana blokirati rad Doma naroda i na takav način, jedini preostali, stopirala pro-bosanski SBB i SDP u podmetanju štetnog akta po državu BIH – Zakon o prebivalištu i boravištu. Blokadom rada Doma naroda nije bila ugrožena država BIH nego Dejtonske institucije i entiteti, jer ako se Dejtonski sporazum ne sprovodi ili je onemogućen rad tog prelaznog perioda, onda vrijedi prethodno pravno stanje – Ustav R BIH. Tada je po medijima kružila lažna priča koja je dovodila u vezu blokadu Doma naroda i Vijeća naroda ex- Yu, koje je rezultiralo disolucijom bivše države. Istina je da pravo na samoopredjeljenje NE POSTOJI u Dejtonskom sporazumu.
Koji zakon predstavlja definitivnu potvrdu opstojnosti države BIH ??? To je ZAKON O DRŽAVNOJ IMOVINI. Knjiženje državne imovine na konto države BIH je definitivna potvrda i odgovor na pitanje; ko je vlasnik ” države ”. I po presudi Ustavnog suda BIH taj ” spor ” je riješen. Ne trebam ni kazati da je SDA pokrenula pravnu proceduru. Usvajanje zakona pokušalo se ispolitizirati. Dovoljno je samo da državni pravobranilac profesionalno i pravno postupi po odluci Ustavnog suda BIH. Knjiženje je pravni akt koji potvrđuje da su entiteti doslovno podstanari na državnoj imovini BIH. Knjiženje državne imovine ujedno je i posljednji uvjet u zacrtanoj mapi puta za priključenje NATO-u. Time bi vanjske granice BIH bile zacementirane za sva vremena.
Kakva BIH može postati članica EU ??? SAMO R BIH. Zašto ??? Zato što evropski ustavi ne poznaju termin konstitutivnosti naroda.Već sam spomenuo AVNOJ i dodao bih da je konstitutivnost izmišljena kategorija samo za BIH, jer konstitutivni narodi nisu nosioci prava i vlasnici države BIH, niti su je konstituirali. Dakle , jedino otvoreno pitanje jeste; po kojem modelu R BIH može se definirati???
1. Američki – kao država suverenih građana
2. Evropski – kao nacionalna država Bošnjaka i manjina
Kao što se iz priloženog može vidjeti , opstojnost države BIH pravno je osigurana. Činjenica je da su Bošnjaci još u Dejtonu učinili i previše ustupaka, čak i na svoju vlastitu štetu. Dejton je BIH donio mir, ali je BIH okovao sa utezima i od R BIH napravio nakazu koja je nefunkcionalna i neodrživa. Reforma takvog sporazuma je prijeko potrebna državi koja je svoju slobodu tradicionalno plaćala krvlju. Osnovni problem jeste što je naša domovina trenutno žrtva viših političkih interesa pa nam je zbog toga sakriven i Popis stanovništva koji je potvrdio da su Bošnjaci autohtoni i većinski vlasnici svoje zemlje. Dakle, na sve moguće načine pokušava se zadržati ” status quo ”. Nije problem, popis će biti objavljen ili ponovljen, ali tada Bošnjaci više neće biti ničiji taoci u svojoj vlastitoj domovini, nego će potegnuti pitanje prava većinskog naroda na svoju nacionalnu državu kao što su skoro sve evropske države pa čak i države iz bivše federalne zajednice Jugoslavije. Država za koju se zalažu Bošnjaci je uvijek bila i ostala REPUBLIKA BIH. To je država suverenih građana na svakom pedlju naše zemlje. Uostalom, za takvu državu smo glasali na referendumu, za nju se ginilo i ona jedina može postati stanovnik EU, JEDNA I JEDINA – REPUBLIKA BIH.
KOMENTARI