Rat ide(ologi)ja…
Sigurno se pitate kako je moj (ne)vjerni jaran Lomba dospio u obećanu zemlju. S tim u vezi, otkrit ću vam slatku tajnu. Nije Lomba doletio u Sent Louis što je tako htio, nego zato što je ušao u pogrešan avion… Njegov životni san je bio, oduvijek, ispunjen strasnom željom da živi na Crvenom trgu u Moskvi…
Razumijem da se Lombin motiv krio u dugogodišnjem druženju, pa i dalje neumorno putem skajpa starta, drage nam, drugarice… Ali ne razumijem, zašto u njegovoj spavaćoj sobi, više glave, do danas visi portret brkatog Staljina. Definitivno, od njega dugotrajnijeg bostana nema, jer malo ko je u tolikoj mjeri iznutra crven, a okolo zelen…
Istini za volju, nije Lomba jedini zaljubljenik Brkine politike. Za razliku od nas dvojice, njegovog školskog druga, a mog imenjaka po inicijalima (AK), još uvijek nije popustila furka za neponovljivim Gandijem… Nije predmet spora da je premekana gandijevska politika puno prihvatljivija današnjem svijetu demokratije, ali naš mentalitet je registrira isključivo kao strano tijelo… Ili, možda, griješim???
Zar i reprezenti zemlje visoke demokratije, najprije, ne natjeraju nosač aviona i tek onda prosipaju demokratiju??? Jedini ispravan zaključak bi glasio, da je današnji svijet demokratije u inkompatibilnim odnosima sa politikom tipa- „nemoj samo tvrdim po glavi“…
U biti, opet se sve pomenute politike, neminovno, vrate na početne pozicije i njen izvor- Brku… Nije Lomba slučajno ostavio u amanet onu legendarnu tezu („Pa ovo je 21 vijek gdje je prošlo vrijeme komunizma gdje su se ljudi na osnovu ogovaranja slali na Goli otok i po 20 godina bili na moru a nikad noge nisu pokvasili u njemu“…), zato što je bio njen oponent, već upravo suprotno…
Tako je odaslanu poruku iz zemlje kauboja, apsolutno ispravno, shvatio i u djelo imeplemntirao njegov školski drug… Rušenjem zgrade crvenog jednoumlja na Trgu ljiljana, Kamber je ispunio Lombin životni san… Zaista nije nikakvo čudo, što je Lomba javno obećao Kamberu zaklati kurban u znak nesebične zahvalnosti…
Međutim, očito je da u ovoj priči puno toga ne štima… Školski se drugovi nikako ne mogu poklopiti, u kojem će pravcu ići njihova nedefinirana politika… Moji stavovi su uvijek čvrsti, mada tradicionalno ne nosim brkove… U rascjepu svojih ide(ologi)ja, školski drugovi su konačno pronašli kompromisno rješenje= antifašizam – komunizam…
Potpisani sporazum između školskih drugova, djelomično, prihvatljiv je i za zelene narodne mase. U ime pionirske ljubavi, teška srca, javno se odričem Brkine politike… No savjest mi nalaže da uložim amandman na potpisani sporazum= (antifašizam – komunizam) – gandijevska politika…
Iako su dugogodišnji nesporazumi između aktera u ovoj priči, suprotno od logike zdrave pameti, samo ojačali snagu zelenih, ipak ću uložiti prigovor na diskutabilno Lombino proročanstvo od prije 5 godina… Ko će njega i školskog izdurati narednih 25 godina na vlasti???
I da stvar bude još teže prihvatljivija za moju skromnu političku pismenost, morat ću i ja, s njima dvojicom zajedno, pod ruku ići…
Iskreno da vam kažem, ne ide mi se ni u šali, ali Lombin lo(m)bi je za sve aktere ove priče ipak prejak… Imati Lombu za saveznika, zaista je od neprocjenjive vrijednosti… Doduše, ne smijem nimalo riskirati i izgubiti jedinog saveznika kojeg trenutno imam, bez obzira na to što me najviše podsjeća na goluba prevrtanera… Ja i Lomba sami…
Ako mi najpouzdaniji saveznik, ultimativno, nudi prevrtanersku politiku, nije teško skontati zašto se u svijetu politike ne snalazim, ama baš nikako. Ni sad mi nije posve jasno, zašto sam prije dvije godine, uzaludno, lo(m)birao na predsjednika lokalnih zelenih:
„Naši odnosi nisu bazirani na jaranskoj osnovi, nego isključivo na političko– interesnoj. I nadasve su korektni i konstruktivni, što je i logična stvar s obzirom da igramo u istom dresu. Čak je i naš veliki blogerski rivalitet u funkciji interesa SDA… Što se mene tiče tako će i ostati…
Za razliku od pojedinih stranačkih kolega, nas dvojica ne potkopavamo jedan drugog na štetu stranke, kako bi eventualni stranački konkurent bio likvidiran iza leđa…“
Zakopane ratne sjekire…
Eto, sad i ptice na grani znaju zašto je moj blogerski konkurent, pod uticajem za njega pogubne propagande, jednostrano najavio serijal ”Rat blogera”. Po ko zna koji put, Lomba je iskoristio mišiće svog uticaja i uspostavio nužno primirje. U tome se krio povod za moju skromnu repliku proljetos:
„Da kojim slučajem Kamber nije autorski naslov označio kao „Rat blogera“, ne bih ni znao kako smo u (ne)objavljenom ratu nakon 2. oktobra… Ustvari, mišljenja sam da on ni sam više nije siguran s kim je u miru… S obzirom na to da je otvorio nekoliko teških frontova i da mu linije odbrane sve češće bivaju probijene, dođe mi da mu u pomoć pošaljem interventni blog…“
Tako se zahvaljujući Lombinom posredovanju nije ni dogodio ”Rat blogera” u nekim većim razmjerama i sa konačnicom nepovoljnoj za zelene… Poznavajući Lombu, jarana iz dana kad je bilo najteže, znam da nestrpljivo očekuje da mu školski ispuni još jednu patriotsku želju…
Sve dok na poklon ne dobije željeno, Lomba neće posustati sa zjb. po društvenoj mreži „facebook“ i uživanjem u blagodatima američke peMzije od 2.500 $$$…
Ruku na srce, mogao se bar jednom počešati po glavi i poslati goluba pismonošu preko bare do mog pendžera… Čisto da i mene, precijenjeni, zelembać obeseli… No sikiriki, nada uvijek zadnja umire… Strpljiv= spašen…
Naredni blog u petak 20h…
KOMENTARI