„Porodica Alajbegovića vuče porijeklo od srednjovjekovne bosanske porodice, a ime su dobili po tome što su im prvi poznati funkcioneri u ranijem turskom periodu bili alajbezi. Najstariji član ove porodice bio je Davud-beg, porijeklom iz Bosne, gdje je imao i posjede. Bio je silahdar na dvoru sultana Fatiha, a kasnije bosanski alajbeg. Umro je oko 1521. godine.
Davud-beg je imao sina Džafer-bega, koji je bio među prvim saradnicima i savjetnicima Gazi Husrev-bega. Mnogo je ratovao po Bosanskoj krajini s poznatim Malkoč-begom sinom Karaosmanovim. U drugoj deceniji XVI stoljeća imao je dio zijameta u nahiji Jeleč u iznosu od 14.315 akči. Taj zijamet mu je kasnije povećan te je 1541. godine iznosio 25.734 akče.
Džafer-beg je imao osam sinova. Jedan od te osmorice bio je otac poznatog istoričara Ibrahima Alajbegovića-Pečevije koji je osim Ibrahima imao još dva sina i jednu kćer. Majka Ibrahima Pečevije bila je iz poznatog roda Sokolovića, sestra Ferhad-paše Sokolovića. Ibrahim se rodio oko 1573. rano je ostao bez oca te je živio kod ujaka Ferhad-paše.
Poslije Ferhad-pašine smrti vratio se u Pečuj. Tu je napisao svoju poznatu istoriju „Tarih-i Pečevi“. Od potomaka je imao jednu kćer.“ (B. Zlatar,”O nekim muslimanskim feudalnim porodicama u Bosni u XV i XVI vijeku”, Prilozi godina XIV, br. 14-15, str. 108-109).
Na osnovu priloženih podataka može se zaključiti da je pomenuti Davud-beg bio praotac Alajbegovića. Ta porodica je izvornog bosanskog porijekla i prezime je dobila po funkciji koju je obavljao njihov praotac (tur. alajbeg= pukovnik). Imajući u vidu činjenicu da je Davud-begov sin, Džafer-beg, imao brojno potomstvo, dolazimo do zaključka da su Alajbegovići već u drugom koljenu bili veoma razgranata porodica.
Pored podrinjskih i hercegovačkih Alajbegovića, sasvim je izvjesno da su i sanski Alajbegovići izvornog bosanskog porijekla. S tim prije što je Džafer-beg mnogo ratovao po Bosanskoj krajini:
„Prema jednom drugom porodičnom predanju, koje je prenosio h. Edib Biščević iz Bosanske Gradiške, a koje je čuo od h. Ibrahim-bega Biščevića, bogataša iz Ajdina (nedaleko od Izmira u Turskoj), Biščevići potječu iz Ripča, od nekog alajbega, nepoznatog porijekla, zbog čega su se u početku zvali Alajbegovići. Taj alajbeg (pukovnik) sudjelovao je u osvajanju Ripča 1591. i Bihaća 1592., i za te zasluge dobio je leno na prostoru od Bihaća do Petrovca.
Imao je šestericu ili sedmericu sinova, koji su se naselili na dobivene posjede: Husein-beg dobio je Gradišku, Draksenić i Dubicu; Ibrahim-beg Sanski Most; Sulejman-beg Mostar, a Muhamed-beg sa još dvojicom ili trojicom braće dobio je Bihać”. (H. Kamberović,”Begovski zemljišni posjedi u BIH od 1878. od 1918.”, str. 259-270)
S obzirom na to da u zemljišnim knjigama za sansko područje (Kljevci i Koprivna) zaista stoji naziv „Biščević zvani Alajbegović“, nedvosmisleno proizilazi da je sanski ogranak Alajbegovića, zbog guste razgranatosti prezimena Biščević, vratio svoje izvorno prezime koje nose i danas.
Nema nikakvih dilema da se navedeno predanje može smatrati autentičnim, jer su sanski Alajbegovići u srodstvu sa Biščevićima, a to znači da im je izvorno mjesto porijekla Bihać. Oni su u srodstvu i sa podrinjskim i hercegovačkim Alajbegovićima.
Također, sanski ogranak „Biščević zvani Alajbegović“ je u srodstvu i sa krupskim istoimenim ogrankom. Koliko se zna, to su jedini ogranci Biščevića koji su vratili izvorno prezime. Potvrdu navedenog pronalazmo u samom nazivu mjesta gdje je krupski ogranak imao zemljišne posjede: „Dubovik Alajbeg“.
O porijeklu sanskog ogranka Alajbegović pisao je lokalni autor A. Biščević: „Porodica Alajbegović doselila se u Sanski Most oko 1820. god. Muhamedbeg Alajbegović je došao sa dva sina Hasanbegom i Ahmedbegom i kćerkom Safijom. Ova porodica je došla iz Turske. Prezime Alajbegović je dobila po Alajbegu.
– Hasanbeg sin Muhamedbegov (1860-1921). Hasanbeg je izradio kuću sa čardakom na ušću rijeke Zdene u rijeku Sanu. Hasanbeg je prvo bio oženjen sa Đulom Biščević (1889-1912), kćerkom Ibrahimbega Biščevića zv. Palanka. Đula i Hasanbeg imali su sina Aliju (1909). Kada je Alija podrastao otišao je u Tursku kod rođaka i tamo ostao zauvijek. Alija se oženio u Bursi u Turskoj i imao je kćerku i sina.
Hasanbeg je bio veleposjednik, imao je velike posjede u okolici Sanskog Mosta, koje su kasnije kmetovi obrađivali, a agrearnim reformama Austougarske i Jugoslavije ta je zemlja oduzeta. Hasanbeg je bio ugledna ličnost, i jedno vrijeme bio je gradonačelnik grada Sanskog Mosta. Kad je umrla supruga Đula, Hasanbeg se oženio sa Zuhrom i imao sina Ibrahima i sina Hasana koji je vrlo brzo umro kao dječak. Imao je lađu na rijeci Sani…
-Ahmedbeg sin Muhamedbegov (1865-1926) je bio veleposjednik i imao je komplekse zemlje i šume u okolini Sanskog Mosta. Ahmetbeg je bio oženjen sa Fatimom (1865). Ahmedbeg je imao djecu: Muharema, Himzu, Muhameda, Đulu i Devlu“. (A. Biščević,”Sanski Most- Starosjedioci i nasljednici”, str. 24); (V. i E. Biščević,”Građa za historiju općine Sanski Most”, str. 377-378).
U zemljišnim knjigama za sansko područje zabilježeni su oduzeti posjedi u vlasništvu porodice Alajbegović. (V. i E. Biščević, ”Naseljena mjesta općine Sanski Most“, str. 98, 310, 639, 739, 862-863, 865-866)
Na osnovu podataka iz zemljišnih knjiga nije teško zaključiti da je prvi poznati sanski Alajbegović bio Muhamed-beg. On je imao sinove Hasan-bega i Mustaj-bega, te unuke od njega Husein-bega, Omer-bega (oženjen Eminom Dizdarević) i Ahmet-bega (oženjen Fatimom Mešić). Sanski autori pogrešno su zakljčili da je Ahmet-beg bio sin Muhamed-begov.
Također, A. Biščević navodi podatak, a to su mišljenje preuzeli V. i E. Biščević, kako se kćerka Muhamed-bega zvala Safija Alajbegović. Ona se ne pominje u zemljišnim knjigama. Ali, na istom mjestu zabilježeno je ime Azemine Alajbegović, pa ćemo iznijeti slobodno mišljenje, ali ne i konačan stav, da je ona bila kćerka Muhamed-bega.
Međutim, novonastalo stanje na kontu Alajbegovića i dalje iznosi 2.169,51 dunuma oduzete zemlje (28 K. S. i 4 slučaja 1948.). Da bi došli do preciznih podataka o visini oduzetih zemljišnih posjeda Alajbegovićima, neophodno je utvrditi koliko je bilo učešće bihaćkog i sanskog ogranka u konačnom zbiru.
Bihaćki ogranak „Ibrahimpašić zvani Alajbegović“ donio je na zajednički konto Alajbegovića iznos od 1.762,18 dunuma oduzete zemlje (23 K. S i 1 slučaj 1948.) i Alajbegovići 100,06 dunuma (1 K. S i 2 slučaja 1948). Ukupna vrijednost oduzete zemlje bihaćkom ogranku Alajbegovića iznosi 1862,24 dunuma (24 K. S i 3 slučaja 1948.) :
– Suhača: Ali-beg Ibrahimpašić Alajbegović (1.456,95 dunuma (18 K. S. i 1 slučaj 1948.) i Alajbegović (Alibeg) Tosinbeg (81,22 dunuma 1 K. S.) 1.538, 17 dunuma 1 K. S. i 1 slučaj 1948.;
– Skucani Vakuf: Ali-beg Ibrahimpašić Alajbegović 305,23 dunuma i 5 K. S.;
– Brdari: Alajbegović (Mehmed) Alibeg dunuma i Alajbegović (Alibeg) Tosinbeg 18,84 dunuma i 2 slučaja 1948.;
Prema podacima V. i E. Biščevića, sanskom ogranku Alajbegović oduzeti su zemljišni posjedi u sljedećim mjestima:
– Kljevcima (80,12 dunuma i 1 K. S.), Budimlića Japri (126,16 dunuma i 1 K. S.), Kljevcima (100,74 dunuma i 2 K. S.) i Tomini 0,25 (dunuma i 1 slučaj 1948.). (V. i E. Biščević,”Građa za historiju općine Sanski Most”, str. 317)
Uvidom u podatke iz zemljišnih knjiga uočavamo da je pogrešno proknjižena vrijednost oduzete zemlje u Budimlić Japri (126,16 dunuma i 1 K. S.). (V. i E. Bišćević,”Naseljena mjesta općine Sanski Most”, str. 997). Jedini opravdan razlog treba potražiti u činjenici da nijednom Alajbegoviću nije na toj lokaciji oduzet zemljišni posjed. Taj iznos mora se skinuti sa konta Alajbegovića.
Dakle, ukupna vrijednost oduzete zemlje sanskom ogranku Alajbegović iznosi 181,11 (= 407,33 – 18,84 – 81,22 – 126,16) dunum (3 (=5-1-1) K. S. i 1(=3-2) slučaj 1948.):
Tomina: Alajbegović Huseinbeg- 0,25 dunuma i 1 slučaj 1948.;
Kljevci: Alajbegović (Mustajbeg) Huseinbeg 80,12 dunuma 1 K. S.;
Kljevci- Emina Dizdarević-Omerbeg Alajbegović 1,79 dunuma 1 K. S. i Fatima Mešić-Ahmedbeg Alajbegović 98,95 dunuma i 1 K. S. (ukupno 100,74 dunuma i 2 K. S). (V. i E. Biščević,”Naseljena mjesta općine Sanski Most“, str. 310-311, 532, 600, 739, 862-868).
- i E. Biščević nisu dobro proknjižili posljednji navedeni slučaj, jer su umjesto ispravne transakcije „odneseno kao miraz'“ pogrešno proknjižili pod „doneseno kao miraz“.
Nije Emina Dizdarević donijela Omer-begu Alajbegoviću u miraz, kasnije oduzetu, zemlju od 1,79 dunuma i 1 K. S., nego je ona postala nasljednica iza Omer-bega. On je taj porodični zemljišni posjed naslijedio iza oca Mustaj-bega i djeda Muhamed-bega.
Također, nije ni Fatima Mešić donijela Ahmed-begu Alajbegoviću u miraz, kasnije oduzetu, zemlju od 98,95 dunuma i 1 K. S. , nego je ona postala nasljednica iza Ahmed-bega. On je taj porodični zemljišni posjed naslijedio iza oca Mustaj-bega i djeda Muhamed-bega.
Nelogično bi bilo da dvojica braće dobiju na poklon miraze u zemlji od dvije različite porodice i to baš na lokaciji, gdje su sanski Alajbegovići imali najveće matične zemljišnih posjede. U svakom slučaju, navedene iznose treba preknjižiti sa konta Alajbegovića na konta vlasnika po pravilu de jure, porodice Dizdarević i Mešić.
Međutim, ako imamo u vidu činjenicu da su sanski autori pogrešno proknjižili vrijednost oduzete zemlje u Kljevcima (100,74 dunuma i 2 K. S.) na konto Alajbegovića, onda je preostali dio na kontu sanskog ogranka zaista preskroman 80,37 (= 0,25 + 80,12) dunuma (1 K. S. i 1 slučaj 1948.)).
Bez obzira na to što sanski autori, ispravno, tvrde da su Alajbegovići imali velike komplekse zemlje u Sanskom Mostu i okolini, očito je da u ovoj priči puno toga ne štima. Posebno je zanimljivo da po sumarnoj tabeli V. i E. Biščevića, Alajbegovićima nije oduzet ni jedan jedini milimetar zemlje u Sanskom Mostu.
Doduše, olakšavajuću okolnost može predstavljati činjenica što je izvorni vlasnik zemljišta u sanskoj čaršiji na desnoj obali Sane, od desne obale Zdene do lijeve obale Blihe, najvećim dijelom bila sanska porodica Alagić. Na njihove su se zemljišne posjede, još za vrijeme osmanske uprave, doselile sve sanske porodice, kojima su nakon austrougarske okupacije, većim dijelom, ti posjedi oduzeti.
Uvidom u zemljišne knjige za Sanski Most uviđamo da su, po pravilu de jure, vlasnici oduzete zemlje od 16,93 dunuma (3 K. S.) bili Hasan-beg i Azemina Alajbegović. (V. i E. Biščević,”Naseljena mjesta općine Sanski Most”, str. 98, 102). Za divno čudo, taj iznos nije proknjižen na konto porodice Alajbegović, iako su ga autori uredno registrirali.
Nova vrijednost u oduzetoj zemlji na kontu sanskih Alajbegovića lagano raste i sada iznosi 97,30 (= 80,37 + 16,93) dunuma (4 (=3+1) K. S. i 1 slučaj 1948.).
Kako je prvi doseljenik u Sanski Most iz porodice Alajbegović, Muhamed-beg, imao najveće zemljišne posjede u Kljevcima i Koprivni, a koje su iza njega naslijedili sinovi Hasan-beg i Mustaj-beg, te unuci od njega Husein-beg, Omer-beg i Ahmet-beg, s potpunim pravom se pitamo:
Gdje su nestali ti zemljišni posjedi, osim onog već pomenutog Husein-begovog u Kljevcima?
Uvidom u zemljišne knjige za sansko područje dolazimo do odgovora na pitanje. Naime, u Kljevcima su zemljišni posjedi oduzeti sanskim Alajbegovićima, koji su pored novog prezimena upisani i sa starim: „Biščević zvani Alajbegović“- Mustajbeg (Muhamedbeg), Omerbeg (Mustajbeg) i Ahmetbeg (Mustajbeg).
U Kljevcima je sanskoj porodici Alajbegović oduzeta vrijednost od 1.675,71 dunuma zemlje (26 K. S. i 1 slučaj 1948.). (V. i E. Biščević,”Naseljena mjesta općine Sanski Most”, str. 862-868).
Međutim, za navedenu vrijednost oduzete zemlje sanski autori nisu ispoštovali pravilo de jure vlasnik i u tom slučaju iznos od 1.675,71 dunuma proknjižili na konto Alajbegovića. Ali, tog iznosa nema nigdje proknjiženog, pa ni na kontu porodice koja je očuvala staro prezime- Biščević. Taj podatak smo provjerili u zbirnim tabelama sanskih autora. (V. i E. Biščević,”Građa za historiju općine Sanski Most”, str. 317, 319)
Za razliku od Kljevaca sanski autori su u Koprivni, gdje se kao vlasnici oduzete zemlje pojavljuju sinovi prvog doseljenika u Sanski Most iz porodice Alajbegović („Biščević zv. Alajbegović“ Mustajbeg (Muhamedbeg) i Hasanbeg (Muhamedbeg)), proknjižili na konto porodice Biščević vrijednost od 1.487,87 dunuma zemlje (17 K. S. i 1 slučaj 1948.) (V. i E. Biščević, ”Naseljena mjesta općine Sanski Most“, str. 639-641); (V. i E. Biščević,”Građa za historiju općine Sanski Most”, str. 319).
Zaista i dalje ostaje nejasno: Zašto sanski autori nisu proknjižili vrijednost oduzete zemlje u Kljevcima na konto Alajbegovića? Ako želimo sačuvati objektivnu nit pisanja, onda smo primorani zapitati se: Zašto su sanski autori proknjižili vrijednost oduzete zemlje u Koprivni na konto Biščevića, bez obzira na to što su, po pravilu de jure, vlasnici bili Alajbegovići?
Možda bi se ovakva nepravilnost u knjiženju djelomično dala opravdati da su navedene vrijednosti oduzete zemlje proknjižene bar po bratskom principu pola-pola, jer su sanski Biščevići i Alajbegovići srodne porodice. Naravno, za Alajbegoviće bi kudikamo korisnije bilo dobiti i mrvice, nego apsolutno ništa. Eto, Alajbegoviće na njihovom kontu ne zapadoše ni mrvice oduzete zemlje, iako je u pitanju bilo njihovo vlasništvo.
U svakom slučaju, porodica Alajbegović je ovdje teško oštećena, a samim tim i njen plasman na tabelama nije usklađen sa visinom proizvedene štete. Vrijednost oduzetih zemljišnih posjeda u Kljevcima (1.675,71 dunuma zemlje (26 K. S. i 1 slučaj 1948.)) i Koprivni (1.487,87 dunuma zemlje (17 K. S. i 1 slučaj 1948.)), mora se proknjižiti na konto njenih izvornih vlasnika- sanskih Alajbegovića.
Analogno tome, ovaj posljednji iznos mora se povratiti sa konta porodice Biščević. Na kontu Biščevića osvanuo je preostali iznos od 13.504,21 dunuma oduzete zemlje (112 K. S. i 13 slučajeva 1948.), koji je po tabeli de jure vlasnik dovoljan za plasman na 5. poziciju.
Dakle, ukupna vrijednost oduzete zemlje sanskom ogranku Alajbegović iznosi velikih 3.260,88 (= 97,30 + 1.675,71 + 1.487,87) dunuma (47 (= 4+26+17) K. S. i 3 (= 1+1+1) slučajeva 1948.)
U konačnom zbiru, vrijednost oduzete zemlje na sanskom području, sanskog i bihaćkog ogranka Alajbegovića iznosi 5.123.12 (= 3.260,88 + 1862,24) dunuma (71 (= 47+24) K. S. i 6 (= 3+3) slučaja 1948.).
Alajbegovići su na tabeli V. i E. Biščevića zauzimali 66. poziciju, da bi nakon zemljišnih transakcija i knjiženja po pravilu de jure vlasnik, skočili najprije na 25. i konačno na visoku 15. poziciju. Sanski ogranak Alajbegovića imao je velike zemljišne posjede u svom vlasništvu. Oni su im, najvećim dijelom, oduzeti u znanim nam procesima.
Naredni blog u petak 20: ”Vlasnici sanske zemlje- Miralempašići”…
KOMENTARI