„Kako je među doseljenicima u Lici bilo porodica i iz okoline grada Kuli u Anadoliji, gdje je od ranije živjela porodica Kučuk Ibrahim paše, to su i njegove potomke počeli nazivati “Kuli”, što su ovi kasnije i prihvatili kao svoje prezime.“ (Z. Bilalbegović, ”Porijeklo porodice Bilajbegović”, str. 50); (Z. Bilalbegović, ”Bosna i Bošnjaci-porijeklo krajiških porodica”, str. )
Bez ikakvih dilema može se zaključiti da Bilalbegović otvoreno navija za teoriju, kako su Kuli(novići) izvorno porijeklom iz Albanije i da su došli iz Anadolije, preko Like, u Bosansku krajinu. Kao pokriće za navedenu tvrdnju, sanski autor je objavio šire porodično stablo, počev od Kuli(nović)a pa do Bilalbegovića. Do preseljenja, po njemu, prvog pripadnika te porodice u Čaplje, ono izgleda ovako:
Abdul Halim-paša (1540-1602), Kučuk-beg (1575-1605), Kučuk Husein-paša (1598-1627), Kučuk Ibrahim-paša, Albanac (1618-1683), Salih-paša Kuli (1664-1722), Mehmed-paša Kuli (1696-1768), Arslan Mehmed-paša (Arslan-beg) (1737-1804). (Z. Bilalbegović, ”Bosna i Bošnjaci-porijeklo krajiških porodica”, str. 172-173)
Prezentirano porodično stablo Kuli(nović)a, odnosno Bilalbegovića, izgleda zaista impresivno. Bez ikakvih dilema može se konstatirati da je porijeklo te porodice, prema podacima autora, pronašlo svoje mjesto u samom vrhu bošnjačkih porodica, gledajući na „kvalitet“ porijekla.
Upravo je takva karakteristika služila kao orijentir svim poslijeratnim lokalno- istraživačkim radovima. Pogrešni putokazi, u pravilu, ne vode u pravcu izvora podataka i zato historijska nauka ne može valorizirati novorođena domišljanja, tipa biti od dobrog roda i još boljeg poroda.
Ovaj put nećemo ulaziti u analizu prezentiranih podataka, iz prostog razloga što autor nije ponudio nijedan vjerodostojan dokaz u ime diskutabilnih tvrdnji, jer držimo do stava da se s tim pitanjem treba pozabaviti objektivna historijska nauka.
Ovakvo obrazloženje je produkt našeg saznanja da su recenziju za objavljenu knjigu radila trojica uglednih historičara, a jedan od njih bio je M. Filipović. Oni nisu imali konkretnijih primjedbi na autorsko djelo Bilalbegovića. Naprotiv, recenzenti su umjesto opravdanog prigovora, sve uredno aminovali.
No, sve dok se objektivna historijska nauka ne očituje po pitanju izvornog porijekla porodice Kuli (= Kulinović = Kulenović), ne može se donijeti konačni sud. S tim prije, što ona ne raspolaže sa prijeko potrebnim izvornim podacima. Upravo njima nije znano da se među desetak poznatih ogranaka porodice Kulenović (= Kulinović) nalazi i sanski ogranak pod imenom Bilajbegović.
Istraživanjem porijekla porodice Kulenović bavio se i Rađenović. On je na terenu obilazio članove te porodice i prikupljao saznanja o njihovom porijeklu. Svoje zabilješke objavio je 1925. godine. Najveća koncentracija Kulenovića tada je bila u Bosanskom Petrovcu:
„Kulenović- trideset četiri kuće. Ova je porodica vrlo razgranata, te ima više uzgrednih nadimaka, vezanih već stalno uz njihova imena. Tako ih ima s nadimskom Bajbutović (tri kuće), Vođenica (tri kuće), Suvaja (jedna kuća), Šinigdžić (pet kuća), Smailbegović (pet kuća), Alikapetanović (dve kuće), Bukovača (jedna kuća), Idrizbegović (jedna kuća), Ibrahimpašić (jedna kuća), Bara (šest kuća), Hadžikadibegović i Smajilbegović sede u varoši odavna.
Svi ostali su pred bunu 1875-78. g. bili po kulama na selima među svojim kmetovima. Od tih sela došli su im ponajviše i nadimci. Tako je Vođenica bio u Vođenici, Suvaja u Suvaji, Bara i Alikapetanović u Bari, Bukovača u Bukovači, Šinigdžić u Koluniću, Bajbutović u Uncu, Čovka u Čovci…
Kulenovića danas ima već preko trista kuća. Razišli su se nadaleko. Tako ih ima: u Petrovcu, Kulen-Vakufu, Bjelaju, Kliševiću, Bihaću, Krupi, Ključu, Glamoču, Travniku, Prijedoru i Carigradu.“ (P. Rađenović,”Bjelajsko polje i Bravsko”, 1925., str. 456-458)
Pored navedenih ogranaka, autor je u obližnjem Bjelaju zabilježio i jedan manje poznati ogranak: „Kulenović-Robinić- jedna kuća. Potekli su od robinje hrišćanke, koju neki Kulenović uzeo za ženu, pa dobili predevak: Robinić.“ (P. Rađenović, ”Bjelajsko polje i Bravsko”, 1925., str. 475)
Držeći se čvrsto Rađenovićevih izvornih podataka, Kamberović je potvrdio sve njegove navode o podjeli porodice Kulenović na poznate ogranke, uz dopunu podataka sa novim saznanjima:
„Dijeljenje porodice Kulenović na više ogranaka uglavnom je završeno u osmansko doba. Ovi ogranci dobili su posebna prezimena, koja su, uglavnom, izvedena prema imenima onih sela gdje su do pred pobunu 1875.-1878. živjeli Kulenovići i gdje su imali svoje kmetove ili su, pak, izvedena prema imenima očeva i djedova njihovih kasnijih nosilaca (… Ibrahimpašići – po Ibrahim-paši, Haračlije – tako prozvani jer su se u osmansko doba pojavljivali kao zakupci harača, Begefendići, Sulejmanbegovići, Dizdarevići, Bešlagići …).“(H. Kamberović,”Begovski zemljišni posjedi u BIH od 1878. od 1918.”, str. 398-409)
Također, Kamberović nas je upoznao i sa nekim, nama znanim, potomcima porodice Kulenović. Iz njegovog rada saznajemo da je potomak ogranka Alikapetanović bio književnik i akademik Skender (Salih-bega) Kulenović (učesnik NOB-a), a ogranka Bajbutović Muhamed-begovi sinovi, političari dr. Osman-beg i dr. Džafer-beg Kulenović (dopresjednici Vlade NDH).“(H. Kamberović, ”Begovski zemljišni posjedi u BIH od 1878. od 1918.”, str. 398-409)
Dakle, za sanski ogranak Kulenovića zvani Bilajbegovići, nikad niko ranije nije čuo. Vjerovatno se jedan od razloga krije u još uvijek anonimnim podacima sanskog autora. U njima otkrivamo veoma važno saznanje, da Bilalbegovići vode direktno porijeko od bosanskog valije Arslan Mehmed-paše, kasnije prozvanog Arslan-beg Mehmedbašić, odnosno po mjestu prethodnog prebivališta Bilaj(čki)-beg.
Ekskluzivno smo saznali za podatke da je on bio sin Mehmed-paše Kuli(nović)a i unuk prvog staroostrovičkog kapetana Salih-paše Kuli(nović)a (= Kulenović). Ovaj Mehmed-paša nije bio poznat Kreševljakoviću i zato ga on nigdje ne pominje. Njemu su bila poznata četverica staroostrovičkih kapetana sa imenom Mehmed(-beg ili paša) Kulenović, ali o pomenutom on ništa nije znao.
Prvi put su autorske tvrdnje Bilalbegovića ugledale svjetlo dana u lokalnom djelu još jednog sanskog autora:
„Porodica Bilalbegović je porijeklom iz Turske iz Anadolije. Pradjedovi su bili turski kapetani, koji su kao turski vojnici ratovali na Balkanu. Jedan od pradjedova je Mehmedbeg sin Salih paše Kuli. Mehmedbeg je svom sinu dao ime Arslan koji je 1788. godine došao u Bosnu kao namjesnik. Po završetku Dubičkog rata sa Austrijom 1793. godine porodica Kuli se iz Like preselila u Bilaj (selo kod Bos. Petrovca).
Arslanbeg Kuli je došao u Čaplje iz Bilaja i dobio nadimak „Bilajčki beg“. Kasnije njegovi potomci nose prezime Bilajbegovići odn. Bilalbegovići…“ (A. Biščević,”Sanski Most- starosjedioci i nasljednici”, str. 112)
Ne računajući pogrešan navod o završetku Dubičkog rata, A. Biščević je objavio podatke dobivene od autora Bilalbegovića. Ovaj je poslije toga objavio elaborat pod nazivom ”Porijeklo porodice Bilajbegović”. Osim lijepe priče za uho, Bilalbegović nije ponudio nijedan čvrst dokaz povodom iznesenih tvrdnji o navodnom porijeklu prvog, po njemu, doseljenog pripadnika porodice Bilajbegović u Čaplje- Arslan-bega.
Opet, ekskluzivno, od Bilalbegovića saznajemo da je Arslan- beg bio identična osoba sa Arslan Mehmed-pašom. Arslan-paša, Arslan Mehmed-paša ili Mehmed-paša Arslan, poznata je ličnost u historiji Bosne. On je manje od pola godine bio bosanski valija 1789. godine.
Sanski autor je ponudio obrazloženje, zašto se bosanski valija odrekao zvanja paše i kao beg doselio u Čaplje. Prije svega drugog, iz moralnih razloga zbog pada (Bosanske) Gradiške. U svakom slučaju, Bilalbegovićevo obrazloženje je doista zanimljivo. Ipak smo došli do važnih odgovora i sada znamo zbog čega se smijenjeni bosanski valija, Arslan Mehmed-paša, odrekao zvanja paše. On je u Čaplje, po Bilalbegoviću, došao sa imenom Arslan-beg Mehmedpašić.
Kada smo već kod prezimena Mehmedpašić, moramo kazati da je nastalo iz imena i zvanja Arslan-begovog oca. Po bošnjačkoj tradiciji, ta je varijanta sasvim prihvatljiva. Prezime Mehmedpaš-ić imalo bi značenje da je Arslan-beg bio Mehmed-pašin sin. Dakle, Arslan-beg je uzeo prezime iz imena i zvanja svog oca.
Imajući u vidu činjenicu da se Arslan-beg odrekao zvanja paše, ostaje i dalje nejasno, zašto se njegova djeca, po istom modelu, nisu prozvali Arslanbegovići ili bar preuzeli očevo prezime Mehmedpašić? U tim varijantama očuvala bi se zlatna porodična nit.
Smijenjeni bosanski valija Arslan-paša, po Bilalbegoviću, doselio je u Čaplje i to sa nižim hijerarhijskim zvanjem, kao Arslan-beg. Po mjestu njegovog prethodnog prebivališta, Arslan-paša, odnosno Arslan-beg Mehmedpašić, prozvan je Bilaj(čki)-beg(om), a njegovi potomci Bilajbeg(ovići). Dakle, Arslan-beg je ovaj put dobio prezime po mjestu prethodnog prebivališta- Bilaju, iako je u prvoj varijanti dobio prezime po imenu i zvanju oca- Mehmedpašić.
Međutim, lokalni autori V. i E. Biščević nisu prihvatili tezu da Bilalbegovići vode porijeklo od Kulenovića, iz prostog razloga što su se čvrsto držali mišljenja Kamberovića. Oni su stavove po tom pitanju zauzeli na osnovu saznanja iz jednog zanimljivog slučaja:
„Kada se Hanumica Bišćević iz Čaplja, 5. septembra 1912. godine, udala za Sulejmana Bilajbegovića iz Čaplja, njezina su se braća i rođaci žalili kadiji, tvrdeći da Sulejman Bilajbegović nije kufv (prilika), a ni imetkom da Sulejman Bilajbegović nije ravan Bišćevićima…
… na šta je Šerijatski sud 7.9. 1912. zaključio da je Bilajbegović Sulejman kufv Hanumici i proglasio brak valjanim“. (Z. Bilalbegović,”Bosna i Bošnjaci-porijeklo krajiških porodica”, str. 80-81)
Ovu zanimljivu parnicu pred Šerijatskim sudom najprije je objavio Kamberović, a zatim V. i E. Biščević. Naime, Kamberović je na osnovu prezentiranih podataka zaključio da Bilalbegovići vode porijeklo od Kurbegovića („U Prijedoru se jedan ogranak Kurbegovića prozvao Bilalbegović“ – H. Kamberović,”Begovski zemljišni posjedi u BIH od 1878 do 1918”, str. 203-204). Tu tezu su kasnije usvojili V. i E. Biščević, te su Bilalbegoviće tretirali kao ogranak Kurbegovića.
Jesu li autori bili u pravu?
Bilalbegović je svoj demantij uputio na račun autora, ali i presude Šerijatskog suda koji je, na osnovu podatka iz parnice („Sulejman Bilajbegović od starina potječe iz begovske familije, prije zvane Kurbegović, a danas Bilajbegović“), zaključio da se jedan ogranak Kurbegovića prozvao Bilalbegović.
„Naime, kod dolaska Arslan-bega u Čaplje, njegov mlađi sin Zejnil-beg se oženio sa kćerkom Mustafa-bega Kurbegovića, što znači da nisu bili rod“. Na ovoj tvrdnji temeljeno je Bilalbegovićevo obrazloženje, zašto Bilalbegovići i Kurbegovići nisu u srodstvu.
Ako podatake iz zemljišnih knjiga uklopimo u tvrdnju autora („kod dolaska Arslan-bega u Čaplje, njegov mlađi sin Zejnil-beg se oženio sa kćerkom Mustafa-bega Kurbegovića“), proizilazi da je Sulejmanova mati bila iz porodice Kurbegović. Ali, po presudi Šerijatskog suda jasno stoji da „mati mu potječe iz begovske familije zvane Hasanbegović iz Ključa“.
To znači da tvrdnja Bilalbegovića, kako je Arslan-begov sin, Zejnil-beg, bio oženjen s kćerkom kapetana Džisri-sanske kapetanije, Mustafa-begom Kurbegovićem, nema pokrića u izvorima podataka.
Iako još uvijek ne znamo jesu li Bilalbegovići ogranak Kurbegovića, moramo primijetiti da osporena autorova tvrdnja, kako je Zejnil-beg bio zet Mustafe-bega Kurbegovića, iz tog razloga te dvije porodice ne drži za srodne. Ovdje ima i druga strana priče.
Bilajbegovići su se mogli ženiti iz porodice Kurbegović, iako se „jedan ogranak Kurbegovića prozvao Bilalbegović“. I to s onima koji to izvorno nisu. A to su svi oni Kurbegovići koji su uzeli to prezime kao novo umjesto starog.
No, sada sigurno znamo da je Sulejmanov otac bio oženjen iz porodice Hasanbegović. Ovakav zaključak podudaran je i sa izjavama svjedoka na Šerijatskom sudu, što bi značilo da su oni govorili istinu:
„Sulejman Bilajbegović od starina potječe iz begovske familije, prije zvane Kurbegović, a danas Bilajbegović, a i mati mu potječe iz begovske familije zvane Hasanbegović iz Ključa“.
Upravo zbog saznanja da je Sulejman Bilalbegović po očevoj liniji izvornim porijeklom Kurbegović, a po materi Hasanbegović, Šerijatski sud nije uvažio žalbu braće Biščević, „iz čega se jasno vidi da familija Biščević nije ništa časnija od familije Bilajbegović“. U suprotnom slučaju, da je Šerijatski sud ustanovio kako Bilalbegovići nisu porijeklom izvorni Kurbegovići, brak ne bi proglasio valjanim.
Da je kojim slučajem bila ispravna prvobitna teza autora Bilalbegovića (Kuli= Kulinović= Kulenović i Bilajbegović), Sulejman Bilajbegović i svjedoci bi pred Šerijatskim sudom, vrlo rado, naveli podatak da on potiče iz porodice puno uglednije od Kurbegovića, a to su u svakom pogledu Kulenovići. Istinit je podatak da Sulejman Bilalbegović od starina potiče iz begovske porodice Kurbegović.
Međutim, pomenuta Kamberovićeva tvrdnja („U Prijedoru se jedan ogranak Kurbegovića prozvao Bilalbegović“) djelomično je ispravna, jer nije se Sulejman u Prijedoru prozvao Bilalbegović, već neki njegov predak davno prije njega. Uostalom, rahmetelija Sulejman ukopan je u svom Čaplju pod rođenim prezimenom- Bilajbegović.
Nažalost, autor Bilalbegović uzaludno je potrošio svoje dragocijeno vrijeme istražujući na licu pogrešnog mjesta porijekla- Bilaju kod Bosanskog Petrovca. Imajući u vidu činjenicu da i u Lici postoji mjesto Bilaj kod Perušića, s potpunim pravom se bojimo da su sva dosadašnja aludiranja bila upućena na krivu adresu. Upravo zato niko nikad nije čuo za Bilaj(čkog)-bega.
Na kraju je važno zaključiti da ne stoji tvrdnja autora Bilalbegovića, kako je prvi doseljenik iz porodice Bilalbegović došao u Čaplje iz Bilaja kod Bosanskog Petrovca i da je zbog prethodnog mjesta prebivališta prozvan Bilaj(čkim)-begom.
Da se kojim slučajem Bilalbegović čvrsto držao, ispravnog, mišljenja imama Hamza-begove džamije u Sanskom Mostu, Ahmet-ef. Bilalbegovića (1926-1938.), ne bi svoje izvorno porijeklo vezao za mjesto Bilaj. Apsurd predstavlja činjenica da je autor zagovarao tezu kako je on potomak Bilajbega, a isti nosi preizme po svom pretku Bilalbeg(ović)u.
Upravo o tome je pričao Ahmet-ef., koji je apsolutno bio u pravu što je držao do ispravnog stava da su Bilalbegovići potomci Bilal-bega. To ispravno mišljenje prihvatio je i autorov otac Džafer u svom pismu, gdje je naveo svoja sjećanja o porijeklu porodice:
„Međutim, kad je Ahmet efendija došao iz škole tvrdio je da u Turskoj nema prezime Bilaj-bej, a ima mnogo Bilal-beja, a kako se tvrdilo daje naš predak došao iz Anadolije, to je Ahmet-efendija zaključio da smo mi zapravo Bilalbegovići.”(Z. Bilalbegović,”Porijeklo porodice Bilajbegović”, str. 16)
Što se tiče žalbe Ibrahim-bega i Sulejman-bega Biščevića, po pitanju imetka Sulejman-bega Bilalbegovića, ona se nije mogla uvažiti jer je on u tom pogledu bolje stajao od njih. Takav odnos je u velikoj suprotnosti od sumarnog zbira porodica Bilalbegović i Biščević.
Bilalbegovići su posjedovali veće zemljišne posjede isključivo u Čaplju. Izuzev vlastitih zemljišnih posjeda u Čaplju, oni su u miraz dobili zemljišne posjede u Kljevcima i Budimlići Japri (V. i E. Bišćević, ”Naseljena mjesta općine Sanski Most”, str. 865-866, 997). Poznati procesi oduzimanja zemlje Bošnjacima nakon austrougarske okupacije, veliku štetu nanijeli su i Bilalbegovićima.
Naredni blog u petak 20h: ”Vlasnici sanske zemlje- Ibrahimpašići”…
KOMENTARI