” Sanski Most, grad dijaspore u koji svi rado dolaze ”
„Ljudima koji su upućeni na vodu ne ulazi ona u organizam kao potreba, nego i u dušu čovjeka. E, tako je sa Sanom. Doživljavamo je kao majku, a i njen latinski naziv, jer sana znači zdravlje, upućuje da nam samo može dobroga donijeti“, pjesnički će Talić…Čim oda dužnu počast Sani, počinje priču o mostu, nekadašnjoj muslimanskoj i pravoslavnoj čaršiji koje je tek odvajala rijeka i koje je spomenuti most spojio…
- aprila 2015. g. na portalu AlJazeera Balkans objavljena je predivna reportaža o gradu Sanskom Mostu . Međutim , kada god pročitam tvrdnju g. Amira Talića o ” nekadašnjoj muslimanskoj i pravoslavnoj čaršiji koje je tek odvajala rijeka i koje je spomenuti most spojio ” , tlak mi naglo skoči do zvjezdanih visina i ne osjećam se kao rijeka Sana – zdrav . Identičnu tvrdnju , g. Talić , iznio je u reportaži ” Zemljo moja ” na Face TV 23.11.2013. g…Tada sam na društvenim mrežama objavio jednu blažu reakciju na netačnu tvrdnju uvaženog tumača historije sanskog područja . Podmetnutu tezu je bišćanin Branko .J. Bokan , autor trilogije Sanski Most , implementirao do savršenstva , a moj imenjak bez projvere u izvornu dokumentaciju , uzeo kao gotovu naučnu činjenicu i u svakoj prilici njom javno bokanira . Upravo je Bokanov nenaučni rad predstavljao okidač za moje tridesetogodišnje interesiranje i izučavanje bogate historije sanskog područja. Historija našeg područja je u apsolutnoj mjeri lažirana , a svoju tvrdnju ću i dokazati u autorskoj knjizi , koju polagano privodim kraju . Knjiga je zasnovana isključivo na originalnim i izvornim dokumentima , brojnoj literaturi i ISTINI …
Na pomenutu tezu prilažem nekoliko izvoda :
Bokanove teze
“ Godine 1867. počeše se Srbi iz Starog Majdana naseljavati u Sanski Most ( *19. P.S.Ivančević u članku “ Sanski Most sa okolinom “ objavljenom u “ Bosanskoj vili “ 1892. godine ) , ali ne u naselje na lijevoj obali rijeke , već na pustu nenaseljenu desnu obalu rijeke Sane , nasuprot staroj tvrđavi i varošici oko nje . Kako su već starosjedioci posjedovali najbolje placeve oko tvrđave i skele na lijevoj obali Sane , Srbima iz Starog Majdana nije preostalo ništa drugo već da razviju novo naselje nasuprot starog , na tada močvarnom i plavnom zemljištu .
Prema Milanu Karanoviću (*20 M .Karanović : ” Sanski Most i Stari Majdan ”,Politika , 4.maja 1929. godine ) Sanski Most je tada bio selo sa nazivom Vakuf , i to samo na lijevoj obali rijeke Sane . Prvi most na rijeci Sani u Vakufu izgrađen je 1873 . godine . Za vrijeme izgradnje mosta Simo Mrđa i Jošo Vranješ sagrade kolibu na desnoj obali rijeke , u kojoj su davali hranu radnicima zaposlenim na izgradnji mosta . Potom Hasan –beg Čeko ( Čekić ) sagradi cestu uz Sanu preko svoje luke . Davao je po komad zemlje za kuću i baštu uz sagrađenu cestu u dužini kuće i tri aršina od kapnice , i to godišnje po 2 dukata “”mukade” . Uz novu cestu ( danas ulica narodnog heroja Petra Škondrića ) prvi je sagradio kuću Mićo Vokić Unčanin . Prema Milanu Karanoviću do 1878. godine na desnoj obali je sagrađeno 19 kuća , i to se naselje zvalo >> Srpska čaršija << i >> Sana čaršija << . U ljetopisu srpskopravoslavne parohije u Sanskom Mostu , koji je pisao pop Vid Marjanović , sadanji sanski paroh , zapisano je da je prvi most preko rijeke Sane u Vakufu bio na >> sepetima << . Bio je građen tako što su stubovi bili opleteni , pa nabijeni zemljom ( što je zbog niskog vodostaja Sane za ljetnih mjeseci bilo moguće raditi ) . I ograda na mostu je bila opletena . Ova se zabilješka vjerovatno odnosi na most građen za turske vladavine . Mnogi novonaseljenici su otvorili trgovinu ili zanatsku radnju , što je doprinosilo da Sanski Most dobiva sve veći značaj , potiskujući dotadanju vodeću ulogu Starog Majdana . Naseljavanje desne obale rijeke Sane i širenje Sanskog Mosta na obje obale rijeke doprinijeli su da se za relativno kratko vrijeme stvore uslovi za preseljavanje svih sreskih ustanova iz Starog Majdana u Sanski Most , što je obavljeno neposredno poslije austrougarske okupacije 1878. godine (*21 P.S.Ivančević u članku “ Sanski Most sa okolinom “ , objavljanom u “ Bosanskoj vili “ 1892. godine ). Od tada je Sanski Most opet centar ovog kraja , kakvu je ulogu imao do pada pod tursku vlast i grad koji se nalazio na lijevoj obali rijeke Sane kod ušća Zdene , iz kojeg se vremenom razvila varošica na objema obalama rijeke Sane – Sanski Most “. ( str. 115 – 116 )
ANALIZA BOKANOVIH TEZA
Bokan konačno poziva dva naučna rada na temelju kojih dokazuje svoje teze . Vjerovali ili ne , u pitanju su dva novinska članka u kojim nije evidentiran niti jedan izvor podataka : a) P.S.Ivančevića : “ Sanski Most sa okolicom “, objavljen u “ Bosanskoj vili “, 30 .09.1892.g. ,VII , broj 27. i 28., str. 427 – 428 . b) M. Karanovica :“ Sanski Most i Stari Majdan “ , objavljen u “ Politici “ , 04.05.1929. g. ,str. 19 .
Ova analiza je ključna u dokazivanju teorije o nastanku grada Sanskog Mosta . Uvidom u Bokanovo pisanje primjećujem jedan detalj na osnovu kojeg mogu slobodno zaključiti :
– U istom odjeljku , o izgradnji prvog mosta na rijeci Sani , on demantira samog sebe jer pozivajući se na Karanovića definira nepoznanicu zvanu most – 1873. g. Samo par redova niže navodi podatak iz ljetopisa srpskopravoslavne parohije (* koji je zapisao pop Vid Marjanović , tadašnji sanski paroh ), da je prvi most preko rijeke Sane u Vakufu bio na “ sepetima “ , građen sa opletenim stubovima . Bokan zaključuje : “ Ova se zabilješka odnosi na most za turske vladavine “.
S obzirom da je pop Vid Marjanović zapisao istinit detalj , nikako mi nije jasno : Da li Bokan izgradnju prvog mosta na rijeci Sani dijeli na “ prvi – za vrijeme turske vladavine – 1867. g. “ i “ prvi – za vrijeme naseljavanja na pustu , močvarnu i nenaseljenu desnu obalu – 1873. g. “ ? Valjda Bokan zna da su Turci vladali minimalno još pet godina poslije izgradnje jednog od dva ” prva mosta ” . Dakle , Turci su bili prisutni na ovim prostorima sve do austrougarske okupacije 1878. g. Argumenti koji govore u prilog tezi kako su ” oba prva ” mosta izgrađena za vrijeme turske vladavine , na Bokanovu veliku žalost , potvrđuju ono što je najmanje želio napisati . Žao mi je , možda će drugi put biti bolje…
– U istom odjeljku , o naseljavanju Srba iz Starog Majdana , nespretni Bokan ponovo je zavadio svoje zlatne izvore , ovaj put , Ivančevića i Karanovića . Kada je uopće došlo do naseljavanja srpskog stanovništva na pustu , močvarnu i nenaseljenu desnu obalu – tadašnjeg sela ?
Po prvom izvoru 1867. g. , a po drugom za vrijeme izgradnje mosta 1873. g. Karanović u svom novinskom članku uzajamno veže izgradnju mosta sa podizanjem dvije kolibe , što je moguća teorija , jedino , ako se taj drveni most gradio preko šest godina !?
– Uvidom u Ivančevićev novinski članak ( prilog br. 4) sve mi je postalo potpuno jasno . Moram priznati da je lijepo upakovao tezu : >> od Vakufa do Šeher Sane i Šeher Sanskog Mosta << , bez obzira na podjelu grada po pripadnosti : etničkoj (srpska ) i vjerskoj ( muhamedanska) . Pod lupom sam tražio izvore na koje se Ivančević pozvao , ali nisam ih pronašao . Možda je sastavljao lektiru za učenike predškolske dobi , (ne)znajući kako će upravo njegov novinski članak postati vječni i “ znamenit dokument “ . Međutim , ni Bokanu se nije svidio Ivančevićev novinski članak do svakog detalja . Naročito , ni u šali , učestali epitet >> Šeher << , kojeg mora ignorirati u cijelosti . Nije problem , učinkovitije mu djeluje nastaviti ponavljanjem teza iz dva novinska članka : “ tvrđava – lijeva obala i močvara – desna obala “ .
Ovaj put saznajem za novi naziv grada : “ Prema Milanu Karanoviću do 1878. godine na desnoj obali je sagrađeno samo 19 kuća , i to se naselje zvalo : >> Srpska čaršija << i >> Sana čaršija << “ . Moram ponovo provjeriti Bokanove izvore , iako više ne sumnjam u njegove naučne namjere .
( Prilog br. 4 : P.S.Ivančević , ‘’ Sanski Most s okolicom ‘’, Bosanska vila , 1892 , VII, br.27-28 , str.427- 428 )
( Prilog br. 5 : M.Karanović , ‘’ Sanski Most i Stari Majdan ‘’ , Politika 4.5. 1929 , str. 19 )
Karanović u svom novinskom članku nigdje nije napisao >> Srpska čaršija << , nego >> Sana čaršija << . To znači da je Bokan ponovo zloupotrijebio tuđi citat . Poziv na Karanovića , čija je (ne)naučna degutantnost svakodnevni predmet izučavanja bosanskohercegovačke historiografije , trebao je zamaskirati Bokanove namjere . S obzirom da je Karanović već bio pokojnik , nije ni mogao objelodaniti urotu . Pogubnost takvih teza osjetili smo za 18-ti rođendan trilogije ( 1992. g. ) . Karanovićev novinski članak je nastao na identičnim osnovama kao i Ivančevićev : bez poziva na bilo kakve izvore . Historijski značaj tih novinskih članaka je samo u tome , što meni služe kao kontrolni izvori . I ništa više ! Dovoljan je samo jedan mali pregled , ako poželim argumentirano utvrditi : Ko je kumovao ime grada u >> Srpska čaršija << ?
Termin >> Srpska čaršija << je Bokanov naučni doprinos historiji Sanskog Mosta !!!
Kola su krenula niz brdo jer me klasična demagogija dovela direktno do Kuma .
Termin >> Srpska čaršija << zaživio je u potpunosti , tako da ga Kum upotrebljava bez imalo srama , učestalo i u svim zgodama . Čak je na stranici 260., kumovao novi naziv – „ velikosrpska čaršija „ …
Zna li Kum uopće razlikovati osnovne jedinice organiziranja osmanskog sistema , kao što su ; mahala , čaršija , kasaba , varoš …. ? Očigledno je da ne zna . Za razliku od Bokana , njegovi zlatni izvori poznaju materiju . Ivančević koristi termin ŠEHER SANA , a Karanović SANA ČARŠIJA …
Zaključak
Iskreno se nadam kako sam u gore priloženom tekstu uspio dokazati , da teza o postojanju nekakvih podijeljenih čaršija nema nikakvo uporište u nauci . U brojnoj literaturi je zapisan podatak : ” Dobrotvor Hamza – beg uvakufio je zemlju na lijevoj obali grada i sagradio džamiju 1557. g.”…
” Hamza-beg je za svoju džamiju zavještao sljedeće prihode : 10 dućana po 6 akči – 60 akči godišnje , prihod od 13 mlinova ; zakupninu od nekoliko zemina – 30 akči godišnje , tržni badž tog mjesta od 500 akči ; kao i poreze ; mlađarinu i novčane kazne od eventualnih prestupa džematlija – godišnje ( u prosjeku ) 300 akči . U aktivi je zabilježen i jedan karavansaraj , ali bez prihoda , bio je besplatan . Od gornjih prihoda isplaćivane su plate službenika : hatiba , imama i mujezina … ”
( Dr. Adem Handžić , ” Studije o Bosni ” , str. 138 , i ” O formiranju nekih gradskih naselja u Bosni u XVI vijeku ” , POF XXV ( 1975 ), str. 165-166 ).
Iste godine je podignut drveni most , kako bi povezao Stari grad i Novu čaršiju ( možda je baš taj most bio na ” sepetima ” , kako je zabilježio nekadašnji sanski paroh – pop Vid Marjanović ) . Također , uz džamiju je podignuta muslimanska mahala i organiziran pazarni dan . To su osnovne jedinice organiziranja nekog naselja u osmanskom sistemu , kako bi uopće steklo neki status . Već na popisu stanovništva 1604. g., današnje gradsko naselje imalo je status kasabe sa zvaničnim imenom Dičevo . Dakle , nikako ne stoje tvrdnje Ivančevića , Karanovića i Bokana , kako je današnji grad Sanski Most do naseljavanja srpskog stanovništva imao status sela .
I čuveni bh. historičar , prof. Hamdija Kreševljaković , u više svojih naučnih radova je potvrdio tezu o podizanju grada Sanskog Mosta početkom XVIII stoljeća :
” Već od 1700. duž novih granica dižu se čardaci i u njih se postavljaju manje posade , a ne utvrđuje se samo granica , nego i putovi , koji vode u unutrašnjost zemlje . Grade se novi , popravljaju stari i obnavljaju davno napušteni gradovi , a po manjim mjestima podižu se palanke i po potrebi pretvaraju u gradove . Osnivaju se novi agaluci i kapetanije . U prva tri decenija ovog stoljeća sagrađeno je preko 20 novih gradova i 6 palanaka . Neki su podugnuti na otvorenim varošima , a drugi u novonaseljenim gradovima , oko kojih će se razviti naselja , kao što su Kulen Vakuf , Orašac , Sanski Most , Prijedor , Bosanski Petrovac , Trebinje , Ljubinje , i t. d. U čitavom ejaletu bilo je tada 76 gradova i 6 palanaka . Ovakav sistem odbrane stvarno je postao najveća brana austrijskom prodiranju u Bosnu u XVIII stoljeću . ” ( H.K., ”Historija naroda Jugoslavije ” , tom II , str. 1320 ) .
U toku dva boravka u Sanskom Mostu ( 1842/3. g. ) fra. I.F.Jukić je zabilježio činjenicu , da je stanovništvo Sanskog Mosta isključivo muslimansko . U to vrijeme rijeka Sana se prelazila u kerepu ( lađi ) . Bez ikakve dileme konstatiram : tačan je podatak da se drveni most ponovo sagradio 1873. g. …
Veoma je nteresantan jedan podatak : ” U Sanskom Mostu počela je 1862. g. raditi gradska škola ”.
( V.Bogićević :” Istorija razvitka osnovnih škola u BIH od 1463 – 1878 godine ”, Zavod za izdavanje udžbenika , Sarajevo , 1965. g.) .
Dakle , Sanski Most je imao gradsku školu u ” selu ” , kako su prezentirali Ivančević , Karanović i Bokan , i to pet godina prije naseljavanja pravoslavnog stanovništva ( po Ivančeviću ) ili jedanaest godina ( po Karanoviću ) . Gradska škola se nalazila ” usred močvare ” na desnoj obali grada , koji je imao školu bez stanovništva !? Nema nimalo logike , je li tako ? Zato je Bokan ” naučno oborio ” Bogićević podatak , obrazlažući tezu kako Sanski Most nije mogao imati gradsku školu prije naseljavanja pravoslavnog stanovništva na desnu obalu i što je imao status sela…Na Bokanovu žalost , on nije mogao pretpostaviti da će se objaviti defter iz 1604. g. , koji dokumentirano potvrđuje da je tadašnje Dičevo , a današnji Sanski Most , imalo status kasabe …
Godinu dana poslije austrugarske okupacije , Sanski Most je bio poprilično naseljen pravoslavnim stanovništvom i prema popisu iz 1879. g. imao je :
145 kuća , 784 stanovnika ( Muslimani = 554 (70,66 %) , Pravoslavni = 224 ( 28,57 % ) i Rimokatolici = 6 ( 0,77 % )) …
U dokumentu ” Memorandum o pravima muslimana BIH ” iz 1901. g. , kojeg su tadašnji bošnjački prvaci iz cijele BIH uputili na ruke austrougarskom caru Franji ( Francu ) Josipu I i upravirelju za BIH Benjaminu Kalaju ( Kallay ) , u kojem lijepo piše da je na haremu u Sanskom Mostu podignut hotel . Prilikom nedavne rekonstrukcije Čaršijskog ( Gradskog ) mosta pronađene su ljudske kosti iz harema , koji je pripadao mojoj familiji – Kurbegovićima . On nije bio jedini harem na desnoj obali rijeke Sane . U parkiću na stanici svoj harem imala je i moja familija – Aganovići . Zar naši porušeni i sa lica zemlje izbrisani haremi , i na lijevoj i na desnoj obali grada , nisu bili dokaz kontinuiranog života Bošnjaka u Sanskom Mostu ? Mnoge bošnjačke familije imale su svoje , povelike , zemljišne posjede na desnoj obali Sanskog Mosta , puno prije ponovne izgradnje mosta .Prije svih drugih , familija Čekić , koja je starosjedilačka sanska familija sa desne obale grada Sanskog Mosta ( naselili se nakon pada Kostajnice 1699. g.) , tj. iz ” pravoslavne čaršije ”. Povelike zemljišne posjede baš u ” pravoslavnoj čaršiji ” imala je i familija Behremeović- Talić , kao i kasnije familije Kljunić , Karić , Hadžiahmetović itd…
Zamolio bih g. Amira Talića da mi javno odgovori na dva pitanja :
1.Kako je bilo moguće da su postojali muslimanski haremi i zemljišni posjedi na desnoj obali grada Sanskog Mosta ( ” pravoslavna čaršija ”) , a ispada da tu nisu živjeli Bošnjaci – muslimani ???
2.Koje su familije bile vlasnici zemlje na desnoj obali grada Sankog Mosta (” pravoslavna čaršija ”) , sve do austrougarske okupacije 1878. g. ???
Na koncu bih preporučio g. Taliću da promijeni literaturu i za početak neka pročita naučni rad čuvenog bh. historičara dr. Muhameda Hadžijahića – ” Porijeklo bosanskih Muslimana ” , koji kaže sljedeće : ” Sve su ove teorije jednim dijelom nalazile uporište u radovima koje je prezentirao bivši prota Milan Karanović , opisujući prvenstveno Bosansku krajinu . On je nenaučno i nekritički od naše Krajine napravio , gotovo bi se moglo reći , aglomeraciju turskih etničkih oaza…Ovdje je ipak najglavnije da Karanovićeve postavke nisu verificirali stari katastarski defteri ” …( str. 12 – 13 )
Također , svom imenjaku upućujem preporuku da pročita poneki broj časopisa ” Bosanska vila ” , čiji je jedan od urednika bio bivši prota P.S.Ivančević . Posebna preporuka odnosi se na broj od 30.VII 1891. g… ” Bosanska vila” je sa velikim čuđenjem i ljutnjom reagirala listu ” Bošnjak ”. ” Bosanska vila ” se čudi , da se stvara neki novi narod slavenski , pod imenom Bošnjaka , a jezik zove bosanskim . Posebno je čudna tvrdnja da u Bosni prije 15. godina nije bilo Srba i Hrvata …
Razlog burnog reagiranja je objava jedne pjesme u listu ” Bošnjak ” 1891. g. :
” Pjesma Bošnjaku ”
Znaš Bošnjače , nije davno bilo,
Sveg’ mi svijeta nema petnaest ljeta,
Kad u našoj Bosni ponositoj,
I junačkoj zemlji Hercegovoj,
Od Trebinja do Brodskijeh vrata,
Nije bilo Srba ni Hrvata.
A danas se kroz svoje hire,
Oba stranca ko u svome šire…
Oba su nas gosta saletila,
Da nam otmu najsvetije blago,
Naše ime ponosno i drago…
( Dr. Safvet – beg Bašagić )
Piše: Amir Kurbegović
KOMENTARI