Zaštićeni svjedok optužbe opisao je još 1998. godine, na haškom procesu Jovici Stanišiću i Franku Simatoviću-Frenkiju, kako je, u jesen 1995. godine, preživio streljanje bosanskih Muslimana u Sanskom Mostu.
Streljanje su počinili pripadnici paravojne srpske kriminalne grupe Željka Ražnatovića-Arkana, a svjedok je preživio iako je ranjen u leđa i bradu.
Stanišić, tadašnji načelnik Službe državne sigurnosti (SDS) Srbije, i Simatović, prvi operativac te službe, optuženi su za progon, ubojstva, prisilno premještanje i deportaciju Hrvata i Muslimana tijekom sukoba u Hrvatskoj i BiH, 1991-95.
Prema optužnici, Ražnatovićeva Srpska dobrovoljačka garda i Crvene beretke, koje su počinile te zločine, bile su jedinice SDS-a Srbije.
Svjedok je ispričao da su Ražnatovićevi ljudi, u rujnu 1995. godine, odveli 12 Muslimana, među kojima je bio i on, iz hotela Sanus u Sanskom Mostu, gdje ih je ispitivao sam Arkan, u obližnje mjesto Trnova.
“Ni najmanja sitnica se tamo nije mogla dogoditi bez Arkanovog odobrenja i naredbi”, rekao je svjedok.
Crvene beretke: Simatović komandant, Stanišić šef
Iz kamiona su ih u Trnovi izvodili po dvoje, vezane lisicama, do obližnje kuće, iz koje je svjedok, dok su prilazili, čuo pucnjeve.
“Pred vratima, skinuli su nam lisice. Ja sam pitao može li ikako da nas ne ubijaju. Vojnik je rekao: ‘Može, imate sreće što ste pali u Arkanove ruke. Dajte po 5.000 maraka’. Ja sam im rekao da sam iz Ključa i da nemam para kod sebe, a moj par da ima 200 maraka. Oni su opsovali tih 200 maraka i naterali nas da uđemo u kuću”, izjavio je svjedok.
Svoj iskaz nastavio je riječima: “Odmah sam vidio mrtve i lokve krvi. Samo što sam zakoračio, metak me pogodio u leđa, pao sam i pri padu polomio dva rebra. Ostao sam da ležim. Iza nas su ostala još dva para… Začuo se jedan pucanj i čuo sam vojnika kako psuje: ‘Majku ti, padaš, a nisam ni pucao u tebe’. Čuo sam, zatim, zvuk prebacivanja na rafalnu paljbu, začuo se rafal, a mene je metak pogodio u nogu”.
“Onda je naišao sledeći par. Jedan je rekao: ‘Nemojte ljudi’, a vojnik mu je naredio: ‘Klekni bre’. Drugom vojniku, nekom Želji, rekao je: ‘Tebi ide najslađi deo posla’ …Čuo sam zvuk izvlačenja noža iz korica. Obojicu su zaklali, a meni je krv prskala po licu”.
Svjedok je izjavio da je zatim jedan od Ražnatovićevih ljudi rekao da “ima još živih” i da su žrtvama počeli da pucaju u glave.
“Išli su od jednog do drugog, osvjetljavali baterijskom lampom, i pucali u glavu. Ta svjetlost došla je i do mene, metak je ispaljen i pogodio me je u predelu brade”.
Kada su srpski vojnici otišli, svjedok je, po sopstvenim riječima, ustao, “pitao ima li živih”, a zatim izašao iz kuće.
“Povremeno sam gubio vid, izašao sam na cestu, misleći da ću umrijeti, pa da me ljudi tamo nađu”. Uspeo je, međutim, da ode do obližnjeg sela i preživi.
Pre tog događaja, svjedok je, kako je rekao, od 1992. prinudno radio na frontu za Vojsku Republike Srpske, kopajući rovove, izvlačeći ranjene i donoseći hranu i municiju.
U Sanski Most je s jeseni 1995. bio doveden, zajedno sa drugim Muslimanima, da istovari kamion pun municije za Ražnatovićevu jedinicu.
Policajac iz Srbije: Palio sam kuće muslimana
Kako je kazao, Ražnatović-Arkan ih je sve u hotelu Sanus pitao za ime i prezime, a jedan od njegovih “potpukovnika ili pukovnika” primorao ih da na podu “sede kao Turci, prekrštenih nogu”, pošto su na pitanje “Jesi li ti Turčin” morali da mu odgovore potvrdno.
Posle nekoliko sati, naređeno im je da uđu u kamion i bili su odvedeni na streljanje.
U unakrsnom ispitivanju, branioci Stanišića i Simatovića rekli su da ne osporavaju istinitost svjedokovog iskaza i preneli “saosećanje” optuženih zbog “užasne tragedije”.
Stanišićev branilac Jan Edvards (Ian Edwards) nastojao
je, međutim, da Ražnatovića ogradi od zločina koji su počinili njegovi ljudi.
Edvards je sugerisao da svjedok “ne može biti 100 odsto siguran da je Ražnatović video kako vama stavljaju lisice i ukrcavaju vas u kamion”.
Svjedok je to potvrdio, ali je dodao da je Ražnatović bio u sobi hotela Sanus neposredno do mesta gdje su zarobljenici bili ukrcavani.
“Vi ga niste čuli da to naređuje”, pitao je Stanišićev advokat. “Ne”, odgovorio je svjedok, izražavajući ponovo utisak da se ništa nije moglo desiti bez Arkanovog odobrenja.
“Niste čuli ni da Arkan naređuje streljanje”, sugerisao je branilac, a svjedok je to prihvatio kao tačno.
Svjedok je potvrdio i da je moguće da Ražnatović nije znao da njegovi vojnici traže od Muslimana 5.000 evra u zamjeni za život.
Kada je, međutim, Edvards sugerisao da je “moguće da je i streljanje bilo inicijativa tih vojnika”, svjedok je uzvratio:
“Ma, nema logike da bi oni to smjeli bez njegovog odobrenja uraditi… Ja sam zaključio da se bez njegovog odobrenja ništa nije moglo raditi”.
KOMENTARI