instant fap

Armina iz St. Louisa tetka je preko Skypea učila praviti ćevape

Armina iz St. Louisa tetka je preko Skypea učila praviti ćevape

To nije bila ona Amerika iz filma. Ipak, svoj san ostvarili smo teškim radom i zahvaljujući balkanskoj krvi, priča nam Armin Grozdanić iz Prijedora.

St. Louisu na adresi 6413 Hampton Ave, u mirnom dijelu gradu, nalazi se mali restoran Yapi. Objekt od 40-ak sjedećih mjesta estetski možda po ničemu ne bi bio poseban da ovdje ne vijore brojne zastave. Jedna od njih je i bosanska..

– Prvo smo imali bosansku, austrijsku i palestinsku zastavu. Kada su nam počeli dolaziti gosti iz drugih zemalja, pitali su nas zašto nemamo njihovu zastavu. Odgovorili smo im neka slobodno kupe i mi ćemo ih postaviti. Otvoreni smo svima, ljudima iz svih zemalja, nacija i religija. Ne dijelimo nikoga, za nas su svi isti, govori nam vlasnik restorana Armin Grozdanić, koji je podrijetlom iz Prijedora. U St. Louis je došao prije 23 godine iz Njemačke, kao 13-godišnjak.

St. Louisu na adresi 6413 Hampton Ave, u mirnom dijelu gradu, nalazi se mali restoran Yapi. Objekt od 40-ak sjedećih mjesta estetski možda po ničemu ne bi bio poseban da ovdje ne vijore brojne zastave. Jedna od njih je i bosanska..

– Prvo smo imali bosansku, austrijsku i palestinsku zastavu. Kada su nam počeli dolaziti gosti iz drugih zemalja, pitali su nas zašto nemamo njihovu zastavu. Odgovorili smo im neka slobodno kupe i mi ćemo ih postaviti. Otvoreni smo svima, ljudima iz svih zemalja, nacija i religija. Ne dijelimo nikoga, za nas su svi isti, govori nam vlasnik restorana Armin Grozdanić, koji je podrijetlom iz Prijedora. U St. Louis je došao prije 23 godine iz Njemačke, kao 13-godišnjak.

– To nije bila ona Amerika iz filma. Ipak, svoj san ostvarili smo teškim radom i zahvaljujući balkanskoj krvi. Mi se ne bojimo posla, ponosan je naš sugovornik, koji je u SAD-u bio u vojnoj školi, bavio se programiranjem i radio je kao poslovođa u jednoj velikoj kompaniji. No, u sebi je uvijek imao humanitarnu notu. Poput svog oca…

– Za vrijeme rata otac je uplatio pare Crvenom križu da dovezu dva autobusa u Prijedor i pomognu svima. Tada se ta ljubav rodila i u meni. Lijepo je kada nekome možeš pomoći, prisjeća se Armin.


Nakon što je u kompaniji proglašen tehnološkim viškom, počeo se baviti donacijama i humanitarnim radom. Pomagao je bolesnima, starijima, ljudima na ulici…

Policija i razne organizacije dolazili su mu s prijedlogom da počne kuhati i za njih. Tako je i bilo. Zatim ga je jedan liječnik iz Bosne i Hercegovine pozvao na kavu i ponudio mu financijska pomoć za otvaranje svog restorana…


– To sam odbio jer sam htio pomagati drugima. Onda je on ponovno došao kod mene kući i rekao da ne budem budala. Dat će mi novac jer je vidio da smo mi dobra familija, otkriva junak naše priče, čiji Yapi restoran nudi bosansku hranu, ali na američki način. U svojoj ponudi imaju hamburgere, sendviče od piletine, ćevape, kebabe…

No, nije sve nekad bilo tako jednostavno kao što je danas. Naš sugovornik prisjeća se smiješnih, ali i teških trenutaka…


– Tetka iz Holandije preko Skypea me učila kako da napravim najbolje ćevape. Prve četiri sedmice jeo sam ih svaki dan dok nisam naučio praviti smjesu, priča kroz smijeh.

Arminov posao svodi se na kuhanje i nabavku namirnica. Radi od 60 do 80 sati tjedno. Njegova supruga zadužena je za financije i poslugu hrane i pića.

Njegova supruga zadužena je za financije i poslugu hrane i pića/Ivan Ril


Njih dvoje ponosni su roditelji dvojice sinova koji vole Bosnu i Hercegovinu. Ipak, u domovinu ne idu tako često, ali bosanski jezik znaju.

Iako je ostvario svoj san, naš sugovornik tvrdi da se u Americi osjeća izgubljeno…

– Nekad se ujutro probudim i ne znam gdje sam. Ponekad mislim da sam izgubljen čovjek koji je željan razgovora sa svojim narodom. Teško je to, iskren je.

Posljednji put u Prijedoru je bio kada je imao devet godina. Tamo živi još samo njegov djed koji mu je nedavno htio prepisati djedovinu, ali Armina ta vijest nije obradovala.

– Rekao sam mu da ne želim imati ništa s time. Želja mi ga je vidjeti prije nego što umre, a što se tiče svega drugog, nemam nikakva namjere imati tamo bilo što, zaključuje naš sugovornik.

KOMENTARI