Poštovani čitaoci,
Jučer smo svi zajedno bili svjedoci istražno – medijske predstave u Sanskom Mostu u režiji glavne kantonalne tužiteljice Fadile Amidžić.
Gđa. Amidžić je na svojoj konferenciji za novinare od 08.03.2018. g. sve ovo najavila. Odnosno ona je jasno kazala da pravosuđe ima problem sa jednim portalom i da će to „pratiti“… Ona, dakle nije kazala da je riječ o medijima nego sasvim direktno uputila poruku portalu inmedia.ba, odnosno mome blogu.
Svoju prijetnju sa konferencije za novinare gđa. Amidžić je jučer provela u djelo. Privela je jučer sve one koji ikakve veze imaju sa ovim portalom tražeći od njih izvore informacija koji se objavljuju i nekakve CD-ove koji bi trebali poslužiti kao dokaz pred sudom kako ja ili neko sa ovog portale odaje „službene tajne“.
Istina je da sam sa svoga portala odao, tobože i po njima nekakve „službene tajne“. Tajnu Hadžipašića, i što im najteže pada „tajnu“ o lažnoj aferi u Unsko – sanskim šumama. A u kojoj je već danas jasno da je riječ o montiranom procesu… Ali o procesu u kome su i meni htjeli „napakovati“, pa sam ih razobličio…
Moram reći da sve ovo što rade nije ništa drugo do pokušaj stvaranja medijske scenografije i mene na toj sceni kao glavnog protagoniste. Najbolji dokaz tome je činjenica da su se na mjestima gdje je vršen pretres sat vremena prije našle novinarske ekipe sa kamerama koje su u javnost trebali poslati poruke „istražnog predmeta“ ogromnih razmjera…
Na kraju se taj predmet završio oduzimanjem računala, tableta, mobilnih telefona, dokumenata, dječjih video igrica i CD – mojih unuka i ništa, ništa više… Jasno je ovdje danas svima da je riječ o pritisku na moje pisanje, na moje blogove i sve one koji mi tehnički pomažu…
Moram ovdje istaknuti da sam jučer imao unapred dogovoren sastanak pa sam otputovao na službeni put nekoliko sati prije realizacije ovog Amidžićkinog scenskog događaja.
Po moju su suprugu na posao u osnovnu školu „Hasan Kikić“ došli uniformirani policajci. Što je po meni skandalozno da se uopće iz škole pred djecom i mojom malodobnom unukom (Emom) izvodi iz odgojno – obrazovne ustanove i provodi kroz centar grada.
Kad su mi javili šta se dešava zamolio sam policijske čelnike da me sačekaju da ću se za nekoliko sati vratiti…
U moj stan su ušli tačno poslije 13 sati,a kao dva svjedoka su uzeti: Omer Kerić i Samira Nalić.
Od moje su supruge energično tražili da tobože „sve prizna“, da oni „sve znaju“, da im ona sama „podastre dokaze“, a da cijelo vrijeme ni ona ni svjedoci Omer i Semira nisu mogli zaključiti zašto su uopće došli…
U jednom trenutku je moja supruga pomislila da se oni nisu šta zbunili pa ušli u pogrešan stan, jer oko mene zaista žive ljudi sa kriminalnim dosjeom. U biserima istražnih provala možda je najveći onaj kad su od moje supruge tražili da otkrije „drogu“ s kojom mi navodno radimo. Velahavle, ne pušim, ne pijem, ne kartam, niti kockam (kao dopisnik i režiser Dedić), a evo mi sad i to žele prikačiti…
Sve su pregledali, sve ladice, sve rafe, donji i gornji veš, police i konačno izuzeli: moj laptop, telefon, nekoliko dokumenata, CD sa službenim materijalima iz Parlamenta i nekoliko CD-a sa dječjim crtićima i video igricama.
Iscrpljeni istražitelji, sa iscrpljenim svjedocima i mojom zatečenom suprugom su konačno shvatili da zapravo ništa od onoga što su „tražili“ nisu našli. Ako su uopće išta tražili… A nisu uspjeli kamerama zabilježiti moje privođenje na ispitivanje što im je bio i najvažniji cilj unapred pripremljenog medijskog prizorišta…
Još manje, zapravo nikakvih dokaza nisu našli ni u mojoj rodnoj kući. I tu su energično pokupili informatički opremu i telefone i ogroman set dječijih edukativnih CD igrica i crtića… A šta će pronaći u arhivama informatičke opreme, uvjerit će se Amidžićka brzo. U svakom slučaju nije pronašla nikakvu SIPA-inu ni OSA-inu arhivu, jer da sam nešto i „dobio“ od mojih prijatelja, to bih istovremeno i uništio. Ali nisam, a danas je to jasno i njima.
Nisu pronašli ni famozni CD na kome je snimka Hadžipašićevog sex – uratka, desetak presretnutih razgovora i petominutni snimak komesarovog kolegija sa policijskim inspektorima MUP-a USK-a, na kome on energično traži da se pregledaju svi predmeti i dosjei u kojima se moje ime pominje i da se nađu bilo kakvi dokazi protiv mene…
Iznenadilo me na ovom snimku da su neki istražitelji sasvim otvoreno odbili ovaj komesarov zahtjev, pogotovo što nije bilo nikakvog naloga ili naredbe koja bi pravno pokrila ovaj nezakoniti Amidžićkin zahtjev…
Svi ovi snimci i drugi materijalni dokazi su već upućeni Visokom sudskom i tužilačkom vijeću, te direktoru Federalne policijske uprave (Draganu Lukaču) u obliku disciplinske i krivične prijave protiv odgovornih lica u „predmetu“ koji će, uvjeren sam, veoma brzo biti otvoren…
Zahvaljujem se mojim prijateljima u Bihaću i Banjaluci koji mi nesebično pomažu u razobličavanju političko – istražne mafiokracije na Unsko – sanskom kantonu.
SUMNJIVI Winnie Pooh
P.S. Poštovan čitaoci, iako sam najavio da za Ramazan neću ništa objavljivati, bio sam obavezan zbog sebe, moje porodice i SDA sve vam ovo prezentirati… Jednostavno, zbog tendencioznih špekulacija u javnosti i medijima. SDA i ja kao Predsjednik OO SDA Sanski Most nastavljamo sa obilaskom naših mjesnih zajednica. Želimo i Ramazan povesti radno i u komunikaciji sa našim građanima.
A istražitelje na čelu sa Fadilom Amidžić molim da što prije vrate set dječjih edukativnih i zabavnih igrica i crtića… Da barem moja unučad ne trpe snažnu „pesnicu“ istražno – mafijaške BOŽICE NEPRAVDE…
Ako ništa, kao pravnica skromnog znanja, morala bi znati da se prava djece ni u ratu, a kamoli u miru ne smiju ugrožavati. Da joj ne citiram Deklaraciju o pravima djece iz 1959. godine, jer bi joj i to mogla biti otežavajuća okolnost u veoma teškom predmetu koji će je zadesiti…
Ramazan Šerif Mubarek Olsun
KOMENTARI