Svojom nadnaravnom ljepotom, brojnim kaskadama, brzacima, te većim ili manjim vodopadima, Banjica je rijeka koja oduševljava i ostavlja bez daha sve istinske ljubitelje prirode.
Foto Almir Vehab
Ova desna pritoka Sane zmijoliko vijuga kroz stoljetne šume, stvarajući impresivan krajolik ispunjen bogatom florom i faunom. Zbog nepristupačnosti terena kojim protiče, čovjek svojim djelovanjem nije uspio narušiti cijeli ovaj prostor, pa se može konstatovati da se radi o nedirnutoj prirodi.
Sama rijeka izvire ispod Mačkića kamena, kompleksa stjenovitih litica na području opštine Ribnik, a ova impresivna geomorfološka formacija naslanja se na obronke planine Manjača.
Ispod drevnih stijena, probijajući se kroz krečnjački sediment, voda je izdubila izdašno vrelo, pa na ovome mjestu počinje uzbudljivo putovanje Banjice koritom dugim oko 6,5 kilometara, sve do ušća u Sanu.
Obale i korito popločani su krečnjačkim stijenama, a mnogobrojno kamenje uz obale obloženo je zelenim tepisima guste mahovine.
Tišinu šume narušavaju samo grgoljenje vode i ptičji pijev, a za svakog posjetioca sve to predstavlja jedinstven i neponovljiv doživljaj.
Jedna od posebnih atrakcija je vodopad u srednjem toku rijeke, ušuškan u gustoj i stoljetnoj šumi koja stvara vječiti hlad. Njegova visina iznosi oko desetak metara, a snaga zavisi od godišnjeg doba.
U jesen i zimu, kada ima više vode, vodopad odaje impresivan izgled, dok je u ljetnom periodu njegova snaga mnogo slabija, a voda se tada u više tankih mlazova slijeva s vrha male litice.
Banjica je takođe poznata i po neobičnom prirodnom fenomenu, mrijestu škobalja, koji se odvija tokom aprila i maja.
Tada se ogromna jata ove riblje vrste, tjerana tajnovitim prirodnim silama, okupljaju u plićacima rijeke radi polaganja ikre. Ihtiolozi smatraju kako je tome razlog što je Banjica toplija u odnosu na ostale rijeke zbog termalnih izvora koji se na više mjesta u nju ulijevaju, te je čine pogodnom za mrijest.
Možda je upravo zbog termalnih izvora ova rijeka bila poznata i u ranim razdobljima ljudske istorije, s obzirom na to da stari dokumenti svjedoče o istoimenoj srednjovjekovnoj župi i starim naseljima koja su se nalazila na ovome prostoru.
O tome kako su župa i rijeka dobile ime postoji drevna legenda po kojoj se u jednoj od brojnih pećina na Mačkića kamenu, u bijegu od neprijateljske vojske, sakrila neka banica sa svojom vojskom i slugama, pa je navodno po njoj i rijeka dobila svoje ime.
U narodu ovoga kraja i danas živi priča o tajanstvenom blagu koje je skriveno negdje u pećinskim kompleksima, a u prošlosti je bilo i avanturista koji su ga tražili.
Ovaj, ali i mnogi drugi lokaliteti u našoj zemlji su slabo istraženi, o njima se nedovoljno zna, a za istinske ljubitelje prirode i avanturiste mogu biti istinsko otkrovenje.
KOMENTARI