ZA ONE koji su odrasli u osamdesetima i devedesetima, Bruce Willis će uvijek biti jedna od najvećih akcijskih zvijezda svih vremena iako se, realno gledajući, nije nimalo uklapao u kategoriju nabildanih junaka djetinjstva koji su dominirali tom erom.
Doduše, Willis nikad nije ni želio biti akcijska zvijezda, postao je to zahvaljujući ulozi legendarnog Johna McClanea u legendarnom filmu Die Hard iz 1988. Ulozi koja je u velikoj mjeri obilježila njegovu bogatu i raznoliku karijeru.
Bio je jedan od najboljih konobara u New Yorku
Rođen je kao Walter Bruce Willis 19. ožujka 1955. u Zapadnoj Njemačkoj, gdje je bio stacioniran njegov otac David koji je bio profesionalni vojnik. Samo dvije godine kasnije s ocem i majkom Marlene seli u Carneys Point u New Jerseyju, gdje je završio srednju školu i fakultet tijekom kojeg je otkrio glumu i nedugo nakon toga i napustio studiranje.
Još kao dijete borio se s mucanjem, zbog kojeg bi ga maltretirali u školi. No, ubrzo je shvatio da muca puno manje kad je na pozornici i glumi nekog drugog. To mu je u konačnici, uz terapiju, pomoglo da potpuno pobijedi ovaj problem.
A početak, kao i mnogim mladim glumcima, nije bio jednostavan. Dok je obilazio audicije i pojavljivao se u manjim predstavama, Willis je radio kao konobar. Prema riječima Johna Goodmana, koji ga je poznavao puno prije nego što su obojica postali poznati, Bruce je bio fenomenalan konobar: “Bio je najbolji barmen u New Yorku. Cijele noći bi zabavljao cijeli lokal. S njim zabava nikada nije prestajala. Bio je nevjerojatan.”
Od slučajnog partnera do slučajne akcijske zvijezde
Iako je imao manje uloge u filmovima kao što su The First Deadly Sin s Frankom Sinatrom i The Verdict s Paulom Newmanom, prva prava prilika pojavila se ulogom u seriji Zona sumraka, a nedugo nakon toga prijavio se i na audiciju za seriju Moonlighting, komičnu detektivsku dramu u kojoj je glumio sa Cybill Shepherd.
Uloga Davida Addisona bila je jedna od onih za koju producenti jednostavno nisu mogli pronaći pravog glumca. No, u skupini od više od 3000 potencijalnih glumaca, nepoznati Willis privukao je pažnju, dobio ulogu i priliku da se napokon dokaže.
Moonlighting (kod nas poznata pod imenom Slučajni partneri) bio je jedan od prvih uspješnih primjera tzv. “dramedije” koja je oduševila fanove i kritiku, osvojila 16 Emmyja i na malim se ekranima zadržala četiri sezone.
Tijekom pauza u snimanju serije pojavio se u filmu Blind Date, a nakon toga i u Die Hard, iako je malotko vjerovao da je upravo on najbolji izbor za ulogu sarkastičnog njujorškog murjaka koji se slučajno zatekne u losangeleškom neboderu pod terorističkom opsadom. Richard Gere i Clint Eastwood bili su glumci koje je 20th Century Fox želio vidjeti u ulozi McClanea, ali na kraju je odluka pala na Willisa, kojem je za ovaj angažman isplaćen tada astronomski honorar od pet milijuna dolara.
Usporedbe radi, velike zvijezde tog vremena kao što su Tom Cruise i Michael J. Fox dobivale su oko tri milijuna dolara po filmu.
“Bila je to ogromna svota za to vrijeme. A ja sam uz sve to bio i TV glumac. Na dan kad sam potpisao ugovor, svakom glumcu u Hollywoodu plaća je porasla na pet milijuna dolara”, rekao je Willis za EW 2017.
Najbolja faza karijere
U to vrijeme, na premijeri filma Stakeout, upoznao je i suprugu Demi Moore s kojom je u braku bio do 2000. i imaju tri kćeri. O svom razvodu rekao je: “Osjećao sam se kao da sam podbacio kao suprug i otac jer nisam uspio u tome da brak profunkcionira”. Will Smith pomogao mu je da se lakše nosi s razvodom, ali ostao je u dobrom odnosu s Demi i čak prisustvovao njezinom vjenčanju s Ashtonom Kutcherom.
Mogao je čak glumiti i njezinu veliku ljubav u hitu Ghost, ali odbio je ulogu koja je na kraju pripala Patricku Swayzeju.
No, vratimo se u 1988.
Godinu dana kasnije prestao je glumiti u seriji, posudio glas u obiteljskom kino hitu Gle tko to govori, a 1990. snimio je i nastavak hita Die Hard. Nastavak je bio slabije prihvaćen, ali ipak je ostvario uspjeh na blagajnama.
No, tada su krenuli i prvi problematični projekti. Vatromet taštine smatra se jednim od najvećih razočaranja (iako je objektivno riječ o solidnom filmu), a nakon toga su uslijedila i dva slabije prihvaćena filma koja su s vremenom stekla kultni status – Hudson Hawk i The Last Boy Scout.
Unatoč svemu, bilo je ovo fenomenalno vrijeme za njegovu karijeru. Uslijedio je odlični The Player Roberta Altmana i umjereni kinohit Death Becomes Her, ali već 1994. pojavljuje se u filmu koji je obilježio devedesete – Paklenom šundu Quentina Tarantina. Malo toga može se dodati o filmu koji je stvorio žanr, obilježio eru, započeo novu i istovremeno stvorio, oživio i učvrstio karijere svih glumaca koji su se u filmu pojavili i pritom cijeli svijet službeno upoznao s jednim od najboljih redatelja svih vremena.
No, to je bio novi zalet za Willisa, koji je nakon toga snimio niz fenomenalnih filmova kao što su Nobody's Fool, vjerojatno najbolji treći dio bilo kojeg filma (Die Hard with a Vengeance), 12 Monkeys, The Fifth Element, a u konačnici i trash remek-djelo Michaela Baya, Armageddon.
Zanimljiva priča vezana za Nobody's Fool je da se radilo o filmu koji je želio snimiti pod svaku cijenu jer radilo se o prilici da snima sa svojim glumačkim junakom Paulom Newmanom. Odbio je uobičajeni honorar od 15 milijuna dolara i pristao glumiti za samo 1400 dolara tjedno. I znao je da je to u prvom redu Newmanov film pa je od producenata nesebično zatražio da ga ni ne spominju kako ne bi oduzimao prostor Newmanu. Iako ga tog puta nije osvojio, bila je to pretposljednja nominacija za Oscara koju je Newman dobio.
Devedesete je zaključio horor remek-djelom M. Night Shyamalana The Sixt Sense u kojem glumi psihijatra koji pokušava pomoći dječaku koji misli da vidi mrtve ljude. Film je nominiran za šest Oscara i premda na kraju nije dobio nijedan, smatra se jednim od najboljih filmova devedesetih.
Početak novog milenija nastavio je s jednim od najboljih filmova u svom opusu, Unbreakable, u kojem je ostvario možda i svoju najbolju ulogu. Ova neobična priča o superjunaku pojavila se prije vremena jer da je snimljen 15 godina kasnije, bila bi to potpuna druga priča.
Uslijedili su mnogi kinohitovi, epizodna uloga u najpopularnijem sitcomu svih vremena Prijateljima i još hrpa manjih uloga u solidnim filmovima, ali sve do Sin Cityja 2006. nije bilo zapaženijih glavnih uloga.
Karijera se nastavila u sličnom tonu i dobre uloge sve su češće počela zamjenjivati pojavljivanja u slabijim projektima. Da, bio je tu više nego solidan RED, indie Moonrise Kingdom i nastavak Die Harda, RED-a i Sin Cityja, ali Willis se počeo kretati silaznom putanjom.
Generacija rođena nakon 2000-ih vjerojatno ga više pamti po lošim nego dobrim ulogama, a većina onoga što je snimio nakon 2015. moglo bi se svrstati u kategoriju B-akcijskih filmova o kojima se ne isplati ni pisati. Nanizao je još i gomilu podjednako potencijalno nekvalitetnih akcijskih trilera koji tek trebaju izaći, ali ni tu se ne može pronaći ništa ni približno zanimljivo. No, procjenjuje se da je težak oko 200 milijuna dolara pa mu serija loših poteza neće posebno utjecati na financijsku situaciju.
Posljednja vijest vezana za Willisa također nije dobra. Naime, njegova obitelj objavila je da glumac ima ozbiljnih zdravstvenih problema zbog kojih se povlači iz svijeta filma. Bilo kako bilo, iako je posljednja etapa karijere nešto što je najbolje zaboraviti, Willis će ostati zapamćen po fenomenalnoj i šarenoj karijeri koja je trajala više od 50 godina.
I premda nije jedan od onih glumaca koji su police ispunili nagradama, radi se o briljantnoj karijeri, nezaboravnim ulogama i čovjeku koji je uvjerio svijet da ćelavi i proćelavi muškarci mogu biti itekako cool.
KOMENTARI