instant fap

Boli me političko spletkarenje u nauci

Boli me političko spletkarenje u nauci

Bura oko izbora novih članova Akademije nauka i umjetnosti BiH nije se stišala, pa su čak uslijedili i pozivi iz krugova same ANUBiH, da ministar nauke, obrazovanja i mladih KS-a Damir Marjanović poništi izbore sa decembarske sjednice Skupštine ove institucije.

– U Ministarstvu nismo dobili nikakav zvanični dokument ili zahtjev sa takvim sadržajem, a čak i da jesmo jako bi me začudio. Naime, u proteklim godinama više puta su članovi akademske zajednice, pa i pojedini članovi ANUBiH upozoravali na problem “uplitanja” politike u njihov rad, označivši takvo što štetnim za autonomiju akademske misli i akademskih procesa, i tu se slažem sa kolegama. Smatram da bi interveniranje ministra, ma kako god se on zvao i koju god titulu imao, u proceduru izbora članova ANUBiH, i to u smislu favoriziranja pojedinih a diskriminacije drugih kandidata, bilo suprotno od onoga što je ovo ministarstvo sebi zacrtalo kao dugoročni cilj: škole i fakultet bez utjecaja politike. Stoga su me začudili pojedini medijski istupi uvaženih akademika, ako su oni tačni, koji, kako se bar čini iz njihovoga sadržaja, pozivaju jedno, ako smijem reći, obično kantonalno ministarstvo da preuzme ulogu državne ANU i bira ili poništava izbore novih članova. Ministarstvo nema, a ja kao ministar i mislim da ne treba da ima, takvu ingerenciju, kaže ministar Marjanović.

Mjesečni transferi

Ima li i kakva je nadležnost Ministarstva prema ANUBiH, pitanje je bez jednostavnog odgovora, smatra prof. Marjanović.

– Status ANU BiH je još jedna od godinama nerješavanih i “u stranu sklanjanih” stvari koju smo zatekli u Ministarstvu. Naime, prema nama dostupnim dokumentima, postoje dva zaključka i jedna odluka Vlade koji se djelomično referiraju na odnos ovoga Ministarstva i ANUBiH. U zaključku iz 1999, dakle još prije 14 godina, odlučeno je da se u toj 1999. obezbijedi finansiranje za više naučnih javnih ustanova kojima nije osnivač Kanton Sarajevo. U proteklom periodu, više instituta, uz njihovu saglasnost, postali su članice Univerziteta, neke institucije prestaju sa radom i jedino je ANUBiH i dalje u nedefiniranom statusu. Preostala dva dokumenta, jedan iz 1999. i drugi iz 2007. godine, se odnose isključivo na finansiranje i određivanje koeficijenta za obračun akademijskih nagrada, ali ne i na ukupno finasiranje rada ANUBiH, napominje ministar Marjanović.

U 2012. je, kaže Marjanović, kroz mjesečne transfere, za funkcioniranje Akademije izdvojen milion KM i to je pokrivalo akademske naknade za 45 akademika, ali i plate 20-ak dodatnih uposlenika.

– Za 2013. Akademija je zatražila povećanje budžeta, s obzirom da će primiti 11 novih akademika, ali i promovirati 11 svojih članova u, laički pojašnjeno, “viša zvanja” te je shodno tome i za njih ANUBiH zatražila sredstva za povećanje mjesečne nagrade, podsjeća prof. Marjanović.

Na pitanje kako komentariše izjave pojedinih akademika, u kojima tvrde da su u okolnim državama oni znatno bolje finansijski podržani, ministar Marjanović kaže:

– Mislim da ste u pitanju ujedno i ponudili i odgovor: države finansiraju akademije nauka i umjetnosti, a ne lokalne zajednice. Siguran sam da nigdje u regionu ne postoji sistem u kojem jedan kanton, županija, okrug finansira državnu instituciju. Na to ukazuju i konstantne preporuke i primjedbe revizorskih izvještaja vezanih za financijsko poslovanje Ministarstva u vezi sa financiranjem ANUBiH iz budžeta KS-a. Kanton Sarajevo je već na sebe preuzeo ogroman financijski teret, a tek nam predstoji 2013, koja će, kako sada stvari stoje, ekonomski biti izuzetno teška.

Marjanović napominje da bi, uz dužno poštovanje, kao ministar, ali i kao znanstvenik koji se oslanja isključivo na konkretne činjenice, bio neozbiljan kada bi odgovarao na pitanja svrstana u sferu špekulacija, pa tako i na ono o prestanku finansiranja ANU BiH.

– Ono što mogu da tvrdim jeste da će ovo ministarstvo učiniti sve da status nauke u Sarajevu, ali i u BiH, i u ovim teškim vremenima, unaprijedi i uvede u jednu drugu, moderniju dimenziju.

Kao naučnika, a samim tim i člana akademske zajednice, u kontraverznim dešavanjima u izboru novih akademika, prof. Marjanovića izuzetno žalosti činjenica da smo jedina država koja, barem na papiru, ima više akademija nauka i umjetnosti i “mali milion” ministarstava obrazovanja.

Dignitet institucije

– Bio bih radostan da je uzrok tome to što smo znanstvena velesila, no mislim da su svi svjesni da je i ovo pitanje u BiH duboko ispolitizirano, a kao naučnika me jako boli svako uplitanje politike, tačnije rečeno političkog spletkarenja u nauku. Kao naučnik ne mogu shvatiti da državne institucije ne žele da preuzmu ingerenciju nad jednom tako bitnom državnom karikom, kakva bi Akademija trebala biti i kakva jeste u ostalim zemljama. S druge strane, opet kao naučnik mislim da se dignitet ovakve institucije ne brani samo izvana nego i iznutra, i to izborom najboljih od najboljih, osoba, stručnjaka, intelektualaca, ljudi koji imaju besprijekornu karijeru, koji su za sobom ostavili velika djela, institucije, znanstvenike i umjetnike. Iskreno, u proteklom periodu sam u više navrata bio iznenađen i pomalo razočaran izborom, ali i neizborom pojedinih kandidata. Također, iz osobnog iskustva sam se uvjerio da su se uvaženi akademici iz inozemstva, ali i pojedini predsjednici akademija, s kojima sam imao čast surađivati, u najmanju ruku, čudili kriterijima izbora akademika, koje su isključivo posmatrali kroz usporedbu biografija i bibliografija, nekih “izabranih” i nekih “neizabranih” znanstvenika. Kao i većina kolega s kojima sam u kontaktu, nadam se, vjerujem, apeliram i uistinu bih želio da naše starije kolege iz Akademije, koje trebaju i moraju biti uzor nama znanstvenicima srednje generacije, ali i mladima koji tek dolaze, prevaziđu nešto što je šira javnost već okarakterisala kao osobne ili političke interese, i vrate ovu bitnu instituciju u okvire i mjesto koje ona mora zauzimati, ističe prof. Marjanović.

U protivnom, smatra prof. Marjanović, mladi znanstvenici ali i građani BiH Akademiju BiH bi mogli svrstati u “samo još jedan slučaj rušenja ugleda znanstvene zajednice”.

KOMENTARI