Nezaposlenost je jedan od gorućih problema naše Bosne i Hercegovine. Mladi sanjare o poslu, prijavljuju se na konkurse, traže alternativu pa ko ih primi, primi.
Neki sanjare o poslu na kruzerima. Možda mislite da je to odmor, ali budite svjesni da ste na nogama po deset i više sati dnevno, imate brojne obaveze, no naučite raditi brzo.
Adi Sivro proveo je dvije godine na brodu. Posjetio je Karibe, Meksiko, Jamajku, Bahame, Portoriko, Sjedinjene Američke Države, Honduras, Belize …
“Život na brodu nije nimalo lagan. Naučiš da živiš jako brzo, u skladu sa strogo definiranim pravilima i da radiš po deset i više sati dnevno, sedam dana u sedmici i tako sljedećih osam mjeseci. S druge strane, to je životno iskustvo koje mi je dalo priliku da upoznam kulture drugih naroda, zaradim novac i steknem bogato životno iskustvo. Obišao sam neke od najljepših i najbogatijih destinacija na planeti”, kaže zaRadiosarajevo.ba Adi Sivro.
Prije samog rada na kruzeru živio je u Njemačkoj gdje je naučio i usavršio jezik. Nakon izvjesnog vremena provedenog u Njemačkoj,ipak se odlučio vratiti u BiH.
Tu je čuo priče o kruzerima i počeo istraživati.
“Za to vrijeme sam bio ovdje zaposlen, ali iz čiste radoznalosti sam se prijavio agenciji koja zapošljava radnike da bi mi na veliko iznenađenje odgovorili. Šest mjeseci poslije letio sam za Miami”, prisjeća se naš sagovornik.
Tokom dvije godine rada na kruzeru, doživio je štošta. Bilo je tu anegdota, pustolovina, a na kraju – dočekala ga je ljubav.
“Na posljednjem brodu na kojemu sam bio, svake sedmice se smjenjivalo oko 5000 gostiju. Na brodu je bilo 1500 radnika i tako imate priliku da čujete i vidite jako zanimljive stvari. U oktobru 2014. godine, bio sam na Carnival Magic brodu gdje je bio izbio slučaj ebole.
Jedna od stvari koje su me najviše umarale je to što su me na desetine gostiju svaki dan pitale – Kako to da dolaziš iz dvije države? (Bosna i Hercegovina), pošto svaki radnik nosi bedž s imenom, pozicijom i ime zemlje iz koje dolazi.
Ipak, najzanimljivije što mi se desilo je to kad sam upoznao svoju sadašnju suprugu, koja je inače Meksikanka. S njom sam uživao na najljepšim turističkim destinacijama. Održavanje veze na brodu je, ako mogu da kažem, jednako teško, kao i sam rad, tu prolazite kroz mnoga iskušenja. Nakon završenog ugovora i odlaska kući, jako je teško da se opet sretnete na istom brodu. Ali s jakom željom i trudom ništa nije nemoguće, tako da smo uspjeli održati vezu i isplanirati budućnost.
Poslije svega sam se odlučio i zaprosio je na karipskim otocima, da bi se po dolasku u BiH vjenčali i ostali ovdje nekoliko mjeseci. Za sada se ne planiram vraćati na kruzer jer imam druge planove, da živim na zemlji, kako mi to mornari kažemo, sa suprugom”, priča nam 28. godišnji Zeničanin.
S obzirom na divne okolnosti koje su dovele da sretne ljubav svog života, ali i zaradi dobar novac kao temelj za budućnost, Sivro bi poručio mladima da i sami okušaju sreću.
“Na brodu steknete radne navike i radite po vojnom režimu. Kruzer napravi profesionalca od vas u branši u kojoj radite. Upoznate jako mnogo ljudi iz cijelog svijeta. Rad na brodu nije nimalo jednostavan,krevet vam je najbolji prijatelj i jako rijetko se srećete s njim. Naravno, pored sveg napora i rada ima doza satisfakcije koju dobijete kada posjetite neku od atraktivnih destinacija. Također, mogu se zaraditi novci i sebi možete priuštiti većinu stvari koje prije niste mogli. A od svega najbitnija stvar, prema meni, je to što vam se otvaraju vrata u svijet i poslije broda“, tvrdi Sivro.
Nažalost, kao i brojni mladi ljudi, ni Sivro ne vidi svoju budućnost u Zenici, u BiH…
“Jednostavno, zna se kakva je ovdje ekonomska situacija i borba za život. Meni je bio plan da upoznam suprugu s Bosnom i da proputujemo Evropom. Nakon toga smo se odlučili da počnemo život u Cancunu, Meksiku, krajem septembra 2015. godine. Tamo imamo sve, kuću na plaži, normalan posao u hotelu i jako bogat sadržaj koji Meksiko i Južna Amerika nude. Ja se ipak nadam da će nekad u budućnosti situacija biti drukčija i da ću razmišljati da se vratim, da ovdje doživim starost sa svojom porodicom”, zaključuje mladić.
Sanja Šabanadžović, Radiosarajevo
KOMENTARI