Raditi u Hollywoodu najveći je san za jednog filmskog radnika. Taj san više od tri decenije živi Sulejman Suki Medenčević (60), bh. filmski snimatelj (direktor fotografije) rodom iz Dervente.
Tokom karijere radio je za najveće studije i sarađivao s mnogim filmskim zvijezdama, a sada je dobio priliku da radi na novoj Appleovoj seriji The Big Cigar i to zajedno sa slavnim Donom Cheadleom.
Hollywood i Crni panteri
U razgovoru za portal Radiosarajevo.ba, Medenčević je otkrio detalje ovog velikog projekta, a dotakao se i mnogih drugih tema u Hollywoodu.
“Serija The Big Cigar je projekt koji sam radio prije nekih godinu dana, a koja će imati svoju premijeru 17. maja. Izvršni producent, odnosno režiser prve dvije epizode bio je Don Cheadle, poznati glumac kojeg pamtimo iz Iron Mana, Oceanove trilogije (Ocean's Trilogy) i drugih filmskih hitova. Bilo je pravo zadovoljstvo raditi s nekim kao što je on”, rekao je Medenčević za Radiosarajevo.ba.
Iza serije The Big Cigar stoji vrlo interesantna i istinita priča, koju nam je Medenčević pokušao ukratko približiti.
“Priča je vrlo interesantna jer se radi o faktički nepoznatim informacijama s kraja 60-ih i početka 70-ih do kojih je scenarist i također izvršni producent Jim Hecht uspio da dođe. Jedan od najvećih producenata u Hollywoodu Bert Schneider je s grupom progresivnih hollywoodskih umjetnika uspio da napravi vezu i kontakt s političkom partijom zvanom Crni panteri, koji su bili aktivni od 60-ih, pa negdje do 80-ih. S obzirom na njihovu političku poziciju, zanimljivo je to da su Crni panteri i progresi u Hollywoodu imali dosta toga zajedničkog. Schneider i njihov osnivač Huey P. Newton su postali veliki prijatelji i čak je u dosta vremena Schneider finansijski pomagao rad Crnih pantera kao organizacije.
Pored toga, Crni panteri su bili jako bitna politička partija u Americi, jer je prvi put crnačko stanovništvo u gradovima kao što su Los Angeles, Chicago i drugi dobilo priliku da se politički i socijalno organizuje, tako da je politička partija imala dosta povoljan i ambiciozan program. Organizovali su besplatne škole, kuhinje, imali čak i svoj univerzitet, koji je pomagao crnačkom stanovništvu da se pomjeri na gore u američkom društvu. To nažalost nije išlo u prilog političkom establishmentu iz tog vremena, tako da je FBI kao vrlo bitan dio političke i policijske strukture činio sve da dezorganizuje i rasformira organizaciju Crnih pantera.
U to vrijeme je J. Edgar Hoover, poznati šef FBI-ja lično sebi postavio zadatak da vođu Newtona strpa u zatvor. Oni su mu praktički smjestili ubistvo i bio je na listi za hapšenje. Tu je Schneiderova ekipa organizovala njegovo prebacivanje na Kubu, koja je bila vrlo prijateljski nastrojena prema organizaciji Crnih pantera. Tako su uspjeli da ga prebace i on je na kraju uspio da spasi vođu političke partije. Serija otprilike govori o tome.”
Rad na seriji The Big Cigar nije njegova prva saradnja s Appleom, za koji je radio na dječijoj seriji Surfside Kids (2022.). Poziv iz Applea je stigao nakon njegovog dugogodišnjeg uspješnog rada za Disney, pored kojeg je radio za Warner Bros. i mnoge druge popularne studije. Opisao nam je to iskustvo.
Foto: Privatni album: Suki Medenčević i Courteney Cox
“Lijepo je raditi za velike studije poput Paramounta, Warner Brosa., Disneyja… Kad se radi za veliki studio veliki novac je u igri i kad je tako mnogo se više gleda gdje se pare troše, što je malo interesantno i apsurdno. Filmska produkcija u tim studijskim sistemima je organizovana do takve mjere i takve preciznosti da se tačno zna gdje, šta i kako i jednostavno vam daje mogućnosti da napravite ogromne setove, količine svjetla, ljudi i svega ostalog. S druge strane, itekako se prati gdje se novac troši. To je na neki način mnogo više kontrolisano nego na nekim nezavisnim produkcijama na kojima sam također radio.”
American Horror Story i Lady Gaga
Među velikim projektima na kojima je radio je i veoma popularna FX-ova serija American Horror Story, gdje je ostvario saradnju s Lady Gagom.
“American Horror Story je dobar primjer kvalitetne serije koja je rađena od strane nezavisnog studija. Meni je bila prilika da radim s Lady Gagom, koja je imala jednu od glavnih uloga. To je mislim bio njen prvi ulazak u televiziju. Pokušala je da napravi taj prelaz iz svijeta muzike u svijet filma i to je radila dosta uspješno. Poslije je to naravno nastavila u filmu Zvijezda je rođena (A Star Is Born) s Bradleyjem Cooperom.
Lady Gaga je bila odlična za saradnju. Ona je bila nevjerovatno pristupačna i jednostavna. Ono što mi svi znamo o tim velikim glumcima znamo preko medija, interneta, ali to je samo ono što mi vidimo s vana. Kada ste s tim ljudima na setu, oni su kolege na radnom mjestu. Svi tu radimo svoj posao i svako ima svoj zadatak. Njihov zadatak je da glume, moj da ih zasvijetlim i da izgledaju kako treba. Dešava se ponekad i da neki glumci i režiseri baš nisu lagani za saradnju, ali to je opet dio njihovog identiteta. Moja sreća je bila što je Lady Gaga bila izuzetno jednostavna i raspoložena. Ona npr. nije tražila dublere što je inače slučaj i insistirala je da sve vrijeme bude na setu, što mi se nikad ranije nije desilo”.
Iako u njegovoj biografiji stoje saradnje s Mirom Sorvino ili Courteney Cox, jedno od najvećih imena s kojima je imao čast raditi bio je legendarni Burt Reynolds.
“Zanimljivo je bilo to s Burtom Reynoldsom. Kad sam već počeo da radim profesionalno kao snimatelj, radio sam s interesantnim glumcima kao što je Keith Carradine, ali Burt Reynolds je ipak bio jedna od najvećih zvijezda u Hollywoodu 70-ih i 80-ih godina, kao što je npr. Tom Cruise danas. On je bio taj nivo filmske zvijezde, u pravom smislu riječi. Na tom prvom zajedničkom projektu njemu se svidjelo kako radim i kako vodim ekipu, pa me je pozvao da radimo na tri filma koja je režirao za TNT. Ponudio mi je da budem njegov direktor fotografije na tim filmovima, što je za mene bilo vrlo izazovno. On mi je bio jedno od najljepših iskustava, jer mi je kao režiser dao punu slobodu da radim šta god da je potrebno za film i scenu”.
Medenčević je đak čuvene praške filmske Akademije, koja mu je bila odskočna daska za odlazak u Hollywood početkom 90-ih.
“Moj dolazak u Ameriku je bio slučajan, ali opet i planiran. Imao sam tu priliku da sam studirao u Pragu i to je bilo jedno sjajno životno iskustvo. Boravak tamo mi je otvorio neke pozicije i upoznao sam neke zanimljive ljude, te se u nekom momentu pojavila prilika da dođem u Los Angeles kao gost univerziteta UCLA i ja sam tu priliku iskoristio. Prve dvije – tri godine sam proveo na njihovoj filmskoj školi i na taj način upoznao ljude, naučio jezik i stvorio svoju karijeru ovdje”.
Naših ljudi u Hollywoodu nema mnogo. Pitali smo Medenčevića šta je pravi razlog tome.
“Ima naših ljudi, ali ne toliko u poređenju s ljudima iz drugih zemalja. Mislim zbog toga što neke sredine stimulišu ljude da mogu biti malo više otvoreni prema toj ideji da se mijenja život i da se pravi karijera na mjestima koja su vrlo izazovna, kao što je Hollywood za filmsku industriju. To donosi dosta rizika i svega što je povezano s tim. Na kraju se svodi na to koliko je svaki pojedinac spreman da prihvati taj rizik i pokuša da uradi nešto ovdje. Ima jako puno talentovanih ljudi s područja cijele bivše Jugoslavije, ali ima isto taj momenat da se naši ljudi osjećaju dosta komotnije u tom nekom svom prostoru i kreativnoj sredini, pogotovo u momentu kad već naprave karijeru i počnu neke stvari da se dešavaju. Teško je to sve ostaviti i početi negdje ispočetka.
Ima sjajnih autora kod nas koji to vrlo lijepo balansiraju s domaćim i stranim. Postoji i taj model. Nije bitno biti u Hollywoodu da bi se pravili dobri i kvalitetni filmovi. U današnje vrijeme je sve manje bitno gdje ljudi rade i žive, jer je produkcija i način na koji se rade filmovi i serije takav da podjednake šanse imaju i oni koji su bazirani u Europi i ovdje u Los Angelesu. Konkretno, jedan moj prijatelj iz Poljske, Michal Sobocinski je jedan od najtalentoivanijih mladih snimatelja. Radio je nekoliko uspješnih poljskih serija, te jedan vrlo lijep film koji je dobio dosta priznanja i oni su ga pozvali da radi seriju u Parizu, koja je bila za Apple. Serija se zove Novi stil (The New Look). On je to uradio jako lijepo i trenutno radi u Americi, jer ga je Apple zvao da radi na njihovoj američkoj seriji. Tako da je u njegovom slučaju nebitno gdje je. Kvalitet njegovog rada je ono što ga vodi kroz karijeru”.
Promjena industrije i biznisa
Hollywoodska industrija se mnogo promijenila u zadnjih desetak godina, a Medenčević nam je kroz jedan složen i kompleksan odgovor pokušao objasniti kako se odvijao taj tranzicijski proces.
“Do pojavljivanja streaminga, glavni igrači u Hollywoodu bili su veliki studiji, od Paramounta, Warner Brosa., Disneyja, Sonyja… Televizijske serije su se radile uglavnom kroz mreže (networks). Postojali su posebni studiji kao što su bili HBO, Showtime i to su bili produkcijski centri u kojima su se radile serije izvan mreža. Oni su imali drugačiji model i pravili su serije koje su bile malo drugačije. U slučaju HBO-a tu su bile serije koje su mnogo skuplje nego ostale i oni su na neki način bili primjer svim drugima kako se to radi”, započeo je Medenčević i nastavio:
“Interesantno je to kako je Netflix ušao u priču. Netflix je počeo kao pandan video rental kompaniji koja se zvala Blockbuster i grupa ljudi iz Silikonske doline je odlučila da napravi drugi model kako mogu da se šalju i razmjenjuju diskovi bez da moraju da plaćaju kazne ako zakasne da vrate na vrijeme. Tako je Netflix počeo kao neko putpuno novi u biznisu i promijenio je biznis do te mjere da su s tim modelom slanja filmova kroz poštu uspjeli da naprave praktično mnogo efikasniji i jeftiniji sistem koji je bio mnogo bolji nego Blockbuster. Netflix je u tom svemu imao najbolju viziju. Internet je već počeo da se razvija da je brzina prijenosa informacija bila tolika da su se mogla prenositi i videa u nižoj rezoluciji.
Netflix je znao da je pitanje vremena kad će se slika prenositi u visokoj rezoluciji. Prvi su praktički pokrenuli to da ljudi gledaju filmove i serije na svojim kompjuterima. Vrlo brzo su počeli princip downloadovanja filmova, a nakon toga došlo je do toga da su mogli da rade real time screening, bez skidanja sa servera, gdje su ljudi mogli direktno da gledaju sadržaj. Objašnjavam ovo jer vrlo malo ljudi zna, a govori o tome kako vizija i ideja u biznisu mogu da promijene kompletnu infrastrukturu i biznis model čitavog Hollywooda.
Netflix je kroz pretplate koje su ljudi plaćali imao na raspolaganju nevjerovatno veliku arhivu filmova od strane svih studija i mreža. U tom momentu oni su jako dobro poslovali i onda su došli na ideju da umjesto što puštaju i emituju tuđe filmove da bi mogli da naprave i svoje. To je u to vrijeme bila nevjerovatna ideja, ali oni su u stvari napravili vrlo pametnu stvar. Da bi to napravili na visokom nivou, angažovali su kvalitetne umjetnike. Jedna od prvih serija koju su napravili bila je Kuća od karata (House of Cards), u kojoj je glavnu ulogu imao Kevin Spacey. To je serija koja je imala dosta visoku gledanost. Nakon njenog uspjeha, Netflix je shvatio da taj biznis model funkcioniše i oni su počeli jako puno investirati u proizvodnju svojih originalnih serija, koje su bile jako kvalitetne. To je počelo da mijenja čitavu strukturu biznisa u Hollywoodu, jer su iz ostalih studija i produkcijskih kuća razmišljali zašto i oni ne bi to isto uradili. Vođeni idejom i konceptom Netflixa pojavili su se tu i drugi poput Amazona, Disneyja i Applea.
To je bilo nadmetanje, što je za nas filmske radnike bilo jako dobro. Došlo je do tzv. zlatnog doba streaminga. U toj konkurenciji svi su se trudili da naprave što je moguće bolji i kvalitetniji sadržaj. Onda su i televizijske mreže počele praviti svoje streaming servise. Međutim, bilo je teško upratiti koja je serija na kojem serveru i desilo se to da su ljudi počeli otkazivati svoje pretplate, što je rezultatiralo time da su mnoge kompanije počele da gube novac. U svemu tome došlo je i do prezasićenja. Publika nije mogla da prati, proizvodilo se jako puno i desilo se prošle godine da smo imali štrajk scenarista i glumaca, koji je bio neka vrsta reseta čitavog sistema, prije svega zbog nekih nerješenih pitanja raspodjele prihoda i redovne distribucije. To je praktički dovelo industriju na neki normalniji nivo. Onda su svi koji rade to shvatili da u principu moraju malo da smanje jer se proizvodilo jako puno toga. Došlo je do toga da se reducira količina serija koja se radi, ali i do profita. To je otprilike jedan dugačak odgovor šta se dešava i kako se produkcija mijenja i gdje su sad tu studiji, a gdje ovi novi igrači”.
Ta kompletna promjena dovela je do toga da se studiji u potpunosti okrenu snimanju visokobudžetnih filmova, odnosno blockbustera. Medenčević je objasnio razloge te odluke.
“Kako se industrija mijenjala pojavom Netflixa i streaming servisa koji su dominantni u toj čitavoj strukturi proizvodnje, veliki studiji su praktično odustali od manjih, niskobudžetnih filmova jer su to preuzeli Netflix, Apple i ostali. Te filmove studiji ne rade u mjeri kojoj su nekad radili. Shvatili su da je jedini način da mogu napraviti profit tako što će raditi velike blockbuster filmove i da mogu da imaju najveći prihod od distribucije u kinima. Konkretno je problem s distribucijom filmova u kinima bio dosta prisutan za vrijeme korone jer je posjećenost bila svedena na nulu. Ali studiji su uspjeli na neki način da vrate publiku kroz kvalitetne filmove kao što su bili Oppenheimer i Barbie.
Na kraju svi ti filmovi završe na streaming servisima i rađeni su u saradnji s njima. Tu postoji to neko partnerstvo gdje nakon inicijalne distribucije u kinima filmovi budu prisutni i na streamingu. Tako su studiji napravili podjelu i sve je izračunato. Imaju nevjerovatan tim analitičara i marketing stručnjaka koji to rade. Postoji tačna formula, tačno se zna koji film ima koji budžet i koliko će otprilike zaraditi. To je sve biznis model iskakulisan do najmanjih detalja. Desi se nekad da ta kalkulacija ne funkcioniše, ali dese se i prijatna iznenađenja, kao što je to bilo s filmovima Oppenheimer ili Barbie.
Interesantno je da su studiji nekada, pogotovo 90-ih i 00-ih, radili filmove koji su bili manjeg budžeta, ali vrlo kvalitetni. Međutim, taj model je vrlo brzo propao, jer su se dolaskom televizija i mreža koje su mogle da rade filmove na tom nekom malo višem budžetu, studiji opredijelili ipak za remakeove, sequele, prequele, spin-offove i sve ostalo. Odlučili su da je najbolje da se rade filmovi na nečemu što je već urađeno ranije, jer to štedi novac, a publika već zna ko su svi ti llikovi poput Indiana Jonesa, Darth Vadera iz Star Warsa i slično”, dodao je Medenčević na kraju razgovora za Radiosarajevo.ba.
KOMENTARI