Ukoliko zavirimo u bosansku prošlost, otvorivši neki od romana velikog Meše Selimovića, prošetaćemo kaldrmama duž kojih su jednospratne kuće specifične gradnje.
Nekada prepoznatljivi arhitektonski «bosanski» stil, iščezao je pred moderno izgrađenim objektima po zapadnoevropskim uzorima. Toliko o tome kako čuvamo vlastitu tradiciju i arhitektonsko naslijeđe, premda se mora priznati kako je ono sistematski uništavano i u godinama komunističkog sistema. Bosanski stil u graditeljstvu nastao je kao proizvod uticaja tradicionalne arhitekture ovih prostora, orijentalnog duha i kulture, te kasnijeg načina gradnje kojeg su sa sobom donijeli Austrougari.
Sanski Most je nekad bio poznat po velikom broju bosanskih kuća. Dovoljno je samo pogledati stare požutjele fotografije. Na nekima od njih je Prijedorska ulica, s desne i lijeve strane oivičena prepoznatljivim građevinama – starim bosanskim kućama.
Danas ih je, na žalost, u čitavom gradu ostala tek nekolicina, od kojih su mnoge prepuštene nemaru i zaboravu sadašnjih stanovnika «grada na devet rijeka». Zanimljivo je da niti jedna od njih nije uvrštena u registar kulturno istorijskih spomenika koje bi trebalo zaštititi.
Jedna od starih bosanskih kuća u Sanskom Mostu je stara Mujagića kuća u naselju Mahala, sagrađena u prvoj deceniji prošlog vijeka. Sem krova ne četiri vode koji je karakterističan za staru bosansku arhitekturu, ovaj objekat ima i druge karakteristike starog načina gradnje. Kuća je jednospratnica i njeno prizemlje je izgrađeno od kamena, dok je sprat ozidan čerpićem, što je turski naziv za nepečenu ciglu.
Kostur objekta je načinjen od drvenih greda. Prozori na ovoj kući se nalaze u nizu, raspoređeni u pravilnom razmaku, što je još jedna od karakteristika bosanskog stila. Svjetli primjeri očuvanih bosanskih kuća su i stara Alagića kuća u naselju Alagići, te Biščevića kuća, na početku «male Venecije». Ova kuća je, inače, potpuno obnovljena prije nekoliko godina i svjedoči o nekadašnjem arhitektonskom sjaju.Stara Čekića kuća, u naselju Poljak, godinama je zapuštena i prepuštena zubu vremena. Za stanovanje se kod bosanskih kuća koristio samo sprat, na koji obično vodi uzano drveno stepenište – basamaci. Ulaz je po pravilu na stražnjoj strani objekta. Prizemlje je služilo u različite svrhe ovisno od toga da li se kuća nalazila u gradu ili na selu.
U prizemlju kuća na selu, obično se nalazila štala sa domaćim životinjama i to zbog činjenice da su se ovi prostori u prošlosti stotinama godina nalazili na granicama velikih država. Nije bilo neobično da hajduci upadnu u štalu, ukradu stoku i prevedu preko granice. Vlasnik je ovako mogao čuti ako mu neko provaljuje u štalu te pravovremeno intervenisati. U gradskim sredinama, u prizemlju bosanskih kuća obično su se nalazile zanatske radnje ili trgovine.Stare bosanske kuće su, dijelom i zbog činjenica da se država ne brine o njima, osuđene na polagano umiranje i nestajanje. O tome kako su i gdje živjeli naši preci, uskoro će ostati da svjedoči tek neka požutjela fotografija iz daleke prošlosti.
Piše: Zlatan Čekić
KOMENTARI