Domovina se, kao što znamo, brani ljepotom i čašću i znanjem, životom i lijepim vaspitanjem. U našem se slučaju domovina od agresije i mrskih okupatora branila, među ostalim, i konjem. Bosanskim brdskim konjem! Konjem čelične tjelesne građe, snažnim, izdržljivim, otpornim na bolesti. Konjem koji tako mnogo daje, a zadovoljava skromnom ishranom i smještajem.
– Na Treskavici sam gledao kako se konj o kojem govorimo, pretovaren, spušta lagano i elegantno, stazama kojima su se planinari spuštali, da izvinete, na turu. Da njega nije bilo, ne znam kako bi borce na Treskavici snadbijevali hranom, municijom, sanitetskim materijalom – kaže Muhamed Gafić, profesor sociologije, gorski spasavalac, specijalac u ratu, planinar, pisac i alpinista.
Čuo je Gafić i kako se na Treskavici jedan bosanski brdski konj, valjda umoran i preopterećen, odlučio ubiti. Fino je, ispričali su mu, pogledao u provaliju i strmeknuo se u nju.
Vahid Karavelić, general Armije BiH u penziji, na Treskavici je vidio konja kako plače. Evo priče.
– S grupom oficira spuštao sam se do ceste. Na cesti, kamion. A na obližnjoj livadi konj. Al’ čudno se ponaša. Stoji, pa legne na koljena. I sve tako dok, napokon, nije skroz legao. Kad sam mu prišao, pomilujem ga po glavi i vidim – plače. Onda pogledam kopita. Nisu imala potkovice. Tako da je iz kopita tekla krv, vidjelo se živo meso. A potkovica nam je uvijek nedostajalo jer ih je bilo teško nabaviti – sjeća se Karavelić.
No, sad ga je zanimalo i šta je u kamionu? Popeo se, vidio da u njemu leži desetak tijela poginulih pripadnika ARBiH. Među njima i vojnik kojeg je poznavao. Oči su mu bile otvorene.
– Gledao je u mene! – sjetno će general Karavelić.
No, vratimo se bosanskom brdskom konju, toj plemenitoj životinji neophodnoj, što bi rekao Devo Harbinja, član Glavnog štaba Patriotske lige BiH, za krš, golet i planinu. Poslušan je to, kaže Harbinja, konj i do kraja odan čovjeku. Ispričat će nam i kako je taj konj i tokom Drugog svjetskog bio nezamjenljiv.
– U Drugom svjetskom ratu, u bitkama na Neretvi i Sutjesci, borcima je služio za prenos ranjenika, oružja i oruđa, a bogami i kao hrana. Nije bosanski brdski konj u seriji “Tale” tek tako dignut na nivo ljudskog bića. I u odbrani od agresije na BiH odigrao je znatnu ulogu, naročito u goraždanskoj regiji. Preko planiskih vrleti i goleti prenosio je ranjene borce do Grebka. I taman kad s njega skinu ranjenika, natovare ga municijom, hranom, sanitetom, pa nazad u Goražde, na put dug 12 sati i 60 kilometara. Nakon svega s bosanskim konjem se postupilo po onoj narodnoj: Poslije boja, koplje u trnje – veli Harbinja.
I primjećuje da osobine bosanskog brdskog konja ima i narod koji živi u zemlji po kojoj je taj konj dobio ime. Naime, i konj i narod su, misli Harbinja, snažni, izdržljivi, zadovoljni skromnom ishranom i smještajem.
faktor.ba
KOMENTARI