U selu Briševo, koje je smješteno između Sanskog Mosta i Prijedora, nekoliko kilometara od Ljubije, jučer je služena sveta misa kojom je obilježena 31. godišnjica stradanja mještana ovoga kraja, a predvodio ju je banjalučki biskup Franjo Komarica.
Obilježavanju je prisustvovao veliki broj nekadašnjih mještana i njihovih potomaka, a prisutan je bio i potpredsjednik Republike Srpske Davor Pranjić.
“Svake godine okupljamo se na ovome mjestu kako bismo se sjetili onoga što se dogodilo i šaljemo poruku mira i milosrđa, kako se ovakva dešavanja više nikome i nikada ne bi ponovila”, kazao je Komarica. Ovo selo je u poslijeratnom periodu potpuno opustjelo, a njegovi stanovnici danas mahom žive u Hrvatskoj ili nekoj zapadnoevropskoj zemlji.
Okupljeni su oko Udruženja “Briševo”, koje postoji i djeluje u Zagrebu i njeguje uspomenu na zavičaj. Selo nema stalnih stanovnika i tek se na proljeće ili ljeto na određeni period vrati nekolicina starijih mještana koji ne mogu bez rodnog praga.
“Prema našoj statistici, Briševljana danas ima u 11 različitih svjetskih država, a ono što nas i dalje spaja jeste ljubav prema rodnom selu. U njemu ne živimo, ali ga u srcu nosimo i tu ljubav prenosimo na našu djecu”, kaže Lucija Mlinar, potpredsjednica pomenutog udruženja.
Dodaje kako danas do sela vode loši makadamski putevi koji se neredovno održavaju, a jedini objekat koji je u proteklom periodu u potpunosti obnovljen je mjesna crkva.
Cijeli ovaj kraj, koji se u prošlosti naslanjao na Rudnik željezne rude Ljubija, ekonomski je mrtav, pa je i to jedan od razloga zbog čega nije bilo povratka.
Mještani su posebno kivni na nekontrolisanu sječu i uništavanje njihovih privatnih šuma i kažu kako se tome mora stati ukraj. Briševo je prema popisu iz 1991. godine imalo oko 500 stanovnika i tada je bilo u sastavu prijedorske opštine, kojoj i danas pripada.
U julu 1992. godine prilikom napada srpskih snaga Briševo je pretrpjelo velika razaranja, a samo u jednom danu ubijeno je 68 mještana, među kojima i značajan broj žena i djece. Zbog ratnih strahota i stradanja odlučili su tada da kolektivno napuste svoje domove. Selo je potom, tokom vremena opljačkano, a kuće su porušene ili zapaljene, pa danas tek oronule ruševine obrasle vegetacijom svjedoče o ljudskom životu na ovim prostorima.
KOMENTARI