Živim već deset godina u gradu koji leži na devet rijeka!
Devet!
Nikada nisam znala da u našoj domovini postoji grad sa toliko rijeka.
I svih devet se okitilo epitetom čistih. O tome kako lijepe predjele obilaze i kako svojim tokom prave skokove, brzake…kako su bajkovitih boja i kakve vrste ribe žive tu..to je priča posebna. Imamo i dvije pećine…velike i čarobne.
Imamo jedan kraški fenomen u podnožju Grmeča koji sakriva jezero čija veličina zavisi od godišnjeg doba i tu u tom magičnom kutku obitava čovječja ribica.
O Grmrču bih mogla beskrajno dugo.O vrstama životinja koji tu žive, o broju medvjeda, o lovcima koji ih hrane i drže daleko od okolnih sela, o vrstama gljiva koje su pravo bogatstvo…oh Bože kako je ovo nevjerovatan komad sreće pod nebeskom kapom
I znate šta sad gledam kroz prozor? Nebo! Plavo kao oči moje mame! Čisto.
I priča ne bi bila interesantna bez malo ljutog začina. Znate li o čemu pričaju Sanjani? O zagađenju! Izvinite svi vi koji se borite za malo neba i sunca i čistog zraka…izvinite svi koji jedva čekate vikend da pobjegnete u brda. Mi vidite ne moramo.
Ja vas pozivam da dane odmora planirate u Sanskom Mostu, jer je ovdje priroda u najljepšem ruhu.
Dođite da podijelimo utiske. Da mi kažete da sam zaista u pravu kad ne dam na Sanu!
Ne dam i tačka.
Ni Sanjanima!
Lejla A.P.
KOMENTARI