Dobar dio životnog vijeka, Mujo Selman iz Gornje Sanice, varošice udaljene dvadesetak kilometara od Ključa, posvetio je borbi za zaštitu i afirmaciju izvornih pasmina domaćih životinja Bosne i Hercegovine.
Ovaj prosvjetni radnik kaže kako su autohtone životinje ovih prostora pred izumiranjem, a krivicu adresira na državne institucije koje ne čine ništa kako bi se to spriječilo. Navodi kako skupa s nekolicinom entuzijasta iz različitih dijelova zemlje, već godinama vodi borbu za zaštitu autohtonog bika i krave „buše“, kojima prijeti izumiranje. Inače, on je član i osnivač nekolicine domaćih udruženja koja se bore za očuvanje i afirmaciju tradicionalnih domaćih pasmina, među kojima je i Klub ljubitelja bosanskog bika i krave „buše“, čije sjedište je upravo u Gornjoj Sanici.
Na prostranom imanju, smještenom ispod planinskih visova Grmeč planine, Selman uzgaja autohtona goveda i na tom mjestu, kako kaže, provodi najviše slobodnog vremena. „Zbog neselektivnog uvoza i ukrštanja, domaćem govedu prijeti nestanak. Naši poljoprivrednici više cijene uvozne pasmine, tako da rapidno opada broj „buša“ na našim prostorima.“, smatra ovaj uzgajivač. Kaže kako se one danas mahom mogu pronaći u zabačenim planinskim područjima, gdje su uzgojne prilike ekstenzivne, a glavni izvori hrane planinski pašnjaci. U težnji da se dobije što više mlijeka, na ostalim područjima najčešće se javljaju križanci „buše“ s pasminama sivo alpskog i smeđeg goveda.
Navodi kako su Izraelci, sredinom pedesetih godina prošlog vijeka, uvezli „bušu“, koja se savršeno prilagodila tamošnjim klimatskim uslovima i oskudnim resursima ishrane. Ističe kako se radi o vrlo izdržljivom govedu koje je znatno otpornije na klimatske uslove i životinjske bolesti od plemenitih pasmina. „Ono što je karakteristično jeste da drugi više cijene ono što je naše, nego mi sami. Tako je i u ovom slučaju. Naši poljoprivrednici su potpuno okrenuti uzgoju stranih pasmina.“, smatra Selman.
Posebna priča je, kako ističe, izdržljivi bosanski bik koji važi za nenadmašnog borca i bodača. U organizaciji pomenutog kluba, svake godine se u blizini Gornje Sanice održava tradicionalna korida. To je događaj koji okuplja veliki broj uzgajivača bikova, ali i ljubitelja njihovih borbi. „Nikada se nije desilo da ne pobjedi bosanski bik. Dovozili su bikove iz Španije, Holandije i drugih zemalja, ali se pokazalo da imamo najsnažnijeg i najžilavijeg bodača.“, s ponosom kaže ovaj neobični čovjek. Na svome imanju uzgaja i autohtone domaće kokoške, koje je, kako tvrdi, uspio nabaviti u Turskoj. Zbog nebrige i neselektivnog ukrštanja ova perad je, tvrdi, potpuno nestala s prostora naše zemlje. „Kada je Austrougarska okupirala Bosnu i Hercegovinu, naši preci, koji su odlazili u Tursku, poveli su sa sobom domaće životinje koje su mogli ponijeti. Za razliku od nas, sačuvali su njihovu autohtonost.“, tvrdi Selman.
Kaže kako su pod nazivom bosanski, u registrima i publikacijama domaćih životinja u Turskoj evidentirani bosanski pijetao i kokoš, te da su njihove glavne karakteristike izgled i boja. Prema njegovim riječima, bosanski pijetao je na glasu kao vrsni pjevač i svjetski rekorder po dužini kukurikanja u jednom dahu. Posebnu ljubav ovaj domaćin iz Gornje Sanice gaji prema psima „tornjacima“, koje uzgaja već dugi niz godina.
Za razliku od nekih drugih autohtonih vrsta, zahvaljujući upornosti domaćih uzgajivača i entuzijasta, ovaj pas je u svjetskoj kinološkoj enciklopediji registrovan kao bosanskohercegovački pastirski pas. Selman je u proteklim godinama sudjelovao na brojnim domaćim i svjetskim izložbama pasa, a prije devet godina, na svjetskom kinološkom takmičenju u Poljskoj, njegov ljubimac je proglašen za najljepšeg.
„Tornjaci su kao i druge autohtone bh pasmine, reprezenti naših prostora. Među najboljim su pastirskim psima na svijetu, dobroćudni i neizmjerno odani čovjeku.“, kaže Selman. Smatra kako se u njegovanju kulturnog identiteta Bosne i Hercegovine mora posvetiti posebna pažnja očuvanju autohtonih životinjskih pasmina koje daju pečat našem podneblju.
Ističe kako je krajnje vrijeme da to prepoznaju domaće vlasti i nadležne institucije te da se u narednom periodu, dok još nije kasno, kreira odgovarajuća politika u tom pravcu.
Zlatan Čekić
KOMENTARI