U zadnje vrijeme nije teško primijetiti da sve više ljudi, iz naše lijepe države, seli u Njemačku. Većinom se radi o mladim ljudima. Najmanji dio njih tamo ide u svrhu obrazovanja, a najveći u potrazi za poslom, boljim životom i mogućnostima.
Otprilike u isto vrijeme kada sam čula da sve više mojih vršnjaka vanredno završava Medicinsku školu, saznala sam i da je u Njemačkoj potreban veliki broj medicinskih radnika. Pogađate, nije bilo teško zaključiti koja je poveznica između te dvije informacije. Ako uzmemo u obzir činjenicu da se kod nas otvaraju Medicinske škole na njemačkom jeziku, stvar postaje ozbiljna.
Druga informacija na koju na naišla, listajući ponude za posao, su silne ponude za rad u Call centrima za koji je najbitniji uvjet poznavanje njemačkog jezika. Zarada nije loša, tjera na razmišljanje o upisu na tečaj ovog jezika koji bi obezbijedio diplomu koja nam može pomoći u budućnosti.
To još uvijek nije sve. Nedavno mi je prijateljica rekla kako nije uspjela upisati certificirani tečaj njemačkog jezika, jer su sva mjesta bila popunjena. Meni je to bilo pomalo čudno, jer znam da slični tečajevi kod nas postoje već jako dugo i nekad ranije zainteresiranost nije bila velika. U poslijeratnom periodu roditelji su djecu masovno upisivali u škole engleskog jezika jer je isti bio logičan izbor stranog jezika koji bi trebali da znamo u budućnosti.
Danas, imamo omladinu čiji su roditelji uložili hiljade maraka da bi njihova djeca znala engleski jezik, ali i one druge, koji s tim jezikom odlično barataju zahvaljujući MTV-ju, holivudskim filmovima, kompjuterima, internetu i društvenim mrežama. Do današnjeg dana malo je onih koji su ostvarili veću ili egzistencijalnu korist od tog znanja. Naravno da je svaki jezik bogatstvo, pogotovo onaj s kojim se susrećemo svakodnevno, ali kada imamo situaciju u kojoj poznavanje njemačkog jezika otvara vrata novog posla, nove sredine i sređenog života, postavljam sebi pitanje šta bi bilo da u BiH postoje odgovarajući planovi i strategije. Da li bi danas imali pretrpane škole njemačkog jezika ili mlade koji bi već bili spremni i kvalifikovani za poslove koji im se nude?
Postoje dvije strane ove priče. Jedna, koja me brine, počinje s činjenicom da sve više mladih odlazi, nije to ništa novo kod nas, ali je sada, više nego ikada, veoma primijetno. Druga strana, ona vedrija, je da koliko god napadali nas mlade da smo inertni i nezainteresirani, u ovom trenutku, širom BiH, ali i Njemačke, su mladi ljudi koji se bore za svoju egzistenciju, ulažu trud da nauče znanja koja će im obezbijediti život koji zaslužuju, daleko od očaja do kojeg ih je dovela situacija u njihovoj vlastitoj domovini. Ja, koja sam oduvijek bila za ostanak u BiH i rad na poboljšanju standarda i života općenito, podržavam sve koji odluče da odu. Danas to nisu jedina vrata koja su otključana za mlade, nego možda i jedina koja postoje. Sprichst du Deutsch? Ja, natürlich
KOMENTARI