“Od najljepših stvari čovjekove vjere spada to da ostavi ono što ga se ne tiče”, poručuje nam Allahov poslanik Muhammed, a.s.
Koliko samo mudrosti i veličine u ovim riječima…
Za ibreta su slijedeći primjeri u ovom kontekstu:
PRIMJER1:
Rekoše velikom halifi hazreti Omeru da neki čovjek pije alkohol u svojoj kući. Pohiti Omer da se uvjeri i po mraku, preko ograde, bahnu mu u kuću i zateče ga sa čašom u ruci!
“Šta to radiš?!”, viknu halifa na njega.
“Činim evo jedan haram poštovani halifa, ali ti učini tri! Uhodio si me, bez dozvole i selama si mi ušao u kuću i još nisi na kapiju, nego preko ograde.”
Shvati Halifa da je čovjek u pravu i vrati se nazad ne kaznivši ga.
PRIMJER2:
Jednom su velikom učenjaku, imami e'azamu Ebu Hanifi, došli ljudi nakon međusobne rasprave, da ga pitaju ko je bio u pravu u jednoj davno odigranoj bici.
Ebu Hanifa im ukratko i odrješito odgovori: “Ne zanima me!”
“Pa kako to da te ne zanima”, upitaše ga u čudu, a tako važna bitka bila?!
“Kad bih i zehru sumnjao u to da će me to moj Gospodar na Sudnjem danu pitati, pozabavio bih se time, ali siguran sam da neće – ni mene ni vas”, odgovori im Ebu Hanifa.
PRIMJER3:
NASRUDIN HODŽA je na njemu svojstven način ljude podučavao kako da se ne brinu za ono što ih se ne tiče.
Vele da ga je jednom trefio džematlija i požurio da mu se pohvali: “Hodža, jesi l’ čuo, dina ti, da se taj i taj ženi?”
“Šta me briga”, hodža će mu.
“Ali i ti si hodža pozvan”, veli mu džematlija.
“Šta onda tebe briga”, odbrusi mu hodža i produži:)
* Eto plaha recepta protiv bolesti za koju je već odavno proglašena epidemija – bolesti zavirivanja u tuđe živote!
Ukrasimo svoju vjeru gledanjem svoga posla!
Kad jezik pođe da se čime pozabavi, da štogod kome prenese, brže-bolje nagovorite njegova vlasnika (mozak) neka ga, prije nego jezik kapiju (usta) otvori, mozak priupita:
“A hoće li te Uzvišeni Allah o tome, na Danu konačnoga suda, pitati ?!”
KOMENTARI