Djevojčica Kenana samo želi da ima djetinjstvo kao i njeni vršnjaci

Ova djevojčica se od trećeg mjeseca svog života bori sa mnogim problemima sa kojima se susreće. Do pete godine svog života je bila gluhonijema, nakon čega joj je ugrađen kohlearni implantat u Kliničkom centru u Tuzli. Od tada Kenanu tri puta nedeljno posjećuje logopeda i uči da govori.

Kenanu smo zatekli u njenom selu, kako se igra sa mačkama i jagnjetom, još uvijek je imala isti onaj osmijeh koji mnogo više govori od svake riječi, riječi koje Kenan tek uči da govori.

U porodici Karamehmedović niko nije zaposlen, žive od dječijeg dodatka i ako otac Kadrija zaradi nešto kao nadničar.

Pored svih problema sa kojima se Karamehmedovići susreću, oni ne gube nadu i vjeruju da će na kraju sve biti dobro.

Kenana svoje djetinjstvo provodi usamljena, igrajući se sa životinjama i starim igračkama, ali je ipak vesela i nasmijana. Njeno ponašanje odaje toplinu i nekad jedan osmijeh znači mnogo više od svake riječi. Kenana osmijeha ima mnogo koji ulivaju nadu i optimizam da će njen život ići mnogo boljim smjerom od onog koji su joj sredina i društvo u kom živi odredili.