Sanja Kavaz je rođena u Sarajevu. Autorica je bloga Trčim jer štrčim i organizatorica trkeJahorina Ultra Trail. Ranije smo za BUKU razgovarali o trčanju. A sad nam Sanja priča o iskustvu nakon istrčanih 110 kilometara kroz Kapadokiju, gdje je bila jedina iz BiH, a na cilj je stigla kao 6. žena. Ovom trkom želi da promoviše trail trčanje.
Kako izgleda trčati 110 kilometara kroz Kapadokiju
24. oktobra sam trčala svoju prvu trku na 100 kilometara. Tačnije, bila je to ultra trail trka na 110 kilometara s preko 5500 m visinske razlike od čega je preko 3500 m uspona. Odvijala se u Kapadokiji, centralnom dijelu Anadolije i Turske. Ono zbog čega je ova trka posebna je to što staza kojom se trči prolazi kroz Nacionalni park Goreme koji je poznat po karakterističnim geološkim čudima. Vjetar i voda su milionima godina oblikovali okamenjenu lavu te sačinili bajkoviti krajolik formacija koje podjećaju na dimnjake ili džinovske gljive. Međutim, ono što ovu trku čini teškom nije njena dužina i visinska razlika već vremenski limit koji je dosta mali i zbog kog je ona poslastica za elitne trail trkače i izazov za rekreativce izuzetne fizičke kondicije. Ne samo što tokom trke imate priliku uživati u horizontima koji oduzimaju dah, već vam staze otkrivaju tu ljepotu iznutra i vode vas uzanim prolazima između stijena, kroz usjeke, pukotine, kroz pećine, tjesnacima, koritom rijeke. To još daje dodatnu draž jer zbog svega nabrojanog, trka dobija i avanturistički šmek. Ne samo da trčite, već se i penjete preko prepreka, podvačite ispod stijena, spuštate konopcima ili merdevinama.
Sa trke u Turskoj
Šta je osim dobre kondicije još potrebno za učešće na ultra trail trkama?
Tokom staze je 9 kontrolnih stanica koje su ujedno i okrepne tako da se možete rehidrirati i pojesti nešto jer ne smijete dozvoliti da vam energija padne ili da izgubite elektrolite. Da biste bili u stanju završiti ovakvu trku, podrazumjeva se da je iza vas jako puno treninga, da ste dovoljno mentalno i fizički snažni. Jako sam srećna što ni u jednom trenutku nisam imala objektivnu prepreku u vidu povrede koja bi me omela u ostvarenju cilja. S druge strane, ponosna sam što sam sve podnijela izuzetno dobro, u cilj stigla kao 6. žena, što sam pravilno rasporedila snagu, što je oporavak nakon trke trajao kratko i što je ovo iskustvo koje ću svakako ponoviti ali sljedeći put na stazi s malo više kilometara.
Često me opominju da ne treba da idem u planinu sama a ja učim od onih koji u planini žive i rade, slušam njihove savjete i priče, oprezna sam i naravno, ako treniram duboko kroz šumu, ne idem sama. Mada, za trail trčanje vam je potreban visok stepen samostalnosti. Čak i ako sa starta krenete trčati u grupi, morate biti spremni da će neko iz grupe ići brže ili sporije od vas, odustati i ostaviti vas da dalje idete sami. Morate nositi okrepu, vodu i hranu, set prve pomoći i astrofoliju jer se možete povrijediti a do dolaska stručne ekipe da vam ukaže pomoć ili vas evakuiše sa nepristupačnog terena, prepušteni ste sami sebi. Trke na 100 kilometara se u jednom dijelu odvijaju tokom noći, bar za nas sporije kojima treba preko 15 sati za završetak. U Kapadokiji sam sama trčala poslednjih 50 kilometara kroz nepoznat krajolik koji sam osvjetljavala čeonom lampom da bih pratila markaciju. To je nevjerovatno iskustvo jer ste sami sa sobom pod zvjezdanim nebom, penjete se uz planine, trčite po platou neke visoravni i srećni ste kao malo dijete.
Sa treninga: Bjelašnica
Važna je još podrška porodice, prijatelja, radnog kolektiva. Imam sreću da je moj nastup na trci u Kapadokiji podržala agencija za koju radim tako da sam u Turskoj predstavljala svoj kolektiv. Ali ni do kondicije, ni do ovog statusa se ne stiže lako, morate biti uporni i polako mijenjati svijest okoline o značaju rekreiranja i kreiranja ambijenta koji će biti podrška ne samo profesionalnim sportistima već i rekreativcima.
Šta je trail running, odnosno trail trčanje?
Trail Running je sport koji kombinuje trčanje i planinarenje po označenim stazama u prirodi. Sve je popularniji iz više razloga. Prvenstveno jer je savremeni čovjek sve svjesniji svoje potrebe za prirodom zbog čega nastoji slobodno vrijeme provoditi van grada. Osim potrebe za prirodom, treba mu i kretanje jer veći dio dana u sjedećem položaju koji dugoročno izaziva razne deformitete, a sad se kao uzročnik dovodi u vezu i sa mnogim bolestima savremenog doba. Dakle, želi da se kreće. Takođe, sve snažniji su pokreti i sve razvijenija svijst o značaju zaštite životne sredine zbog čega je boravak u prirodi zapravo bijeg od grada koji simbolizuje sve, uslovno rečeno, civilizacijske vrijednosti koje pojedincu daju samo lažnu snagu i moć. Kultura, tehnologija, društvo. Tek kad napusti sve, čovjek u prirodi uvidi koliko je mali i koliko je njen neotuđivi dio. Zato je trail trčanje savršena kombinacija koja vježbaču daje priliku da sve navedene potrebe spoji kroz aktivan odmor u prirodi.
Suva planina
Trail trke u svijetu?
Sve su brojnije i masovnije trke koje okupljaju trail trkače, kako elitne tako i rekreativce koji na takmičenjima učestvuju radi sebe i ličnog izazova iako unaprijed znaju da ne mogu očekivati neki dobar plasman. U trail trčanju nema velikih novčanih nagrada, bar ne još uvijek, što je dobro jer to znači da su onda tu istinski zaljubljenici u sport. Oni najbrži dobiju priznanja i robne nagrade sponzora. Organizuju se trke različite dužine kako bi privukle početnike ali i iskusne rekreativce koji vole izazove. Sve što je preko dužine maratona, odnosno 42 kilometra, smatra se ultra maratonom, a ako se odvija u prirodi onda je to ultra trail. Iz takve potrebe i potražnje, danas se organizuju trke u prirodi na 60, 100, 200, 300 kilometara i više, nekad i sa 20.000 m visinske razlike. Mogu biti etapne i trajati i po više dana. U Sloveniji postoji staza duga 599 km koja se zove Slovenska planinska pot. Njen rekord drži Marjan Zupančič, pobjednik prvog izdanja Jahorina Ultra Traila. Jedna od najatraktivnijih transferzala u svijetu je Appalachian Trail koja se proteže istočnom obalom Sjeverne Amerike i dugačka je 2185 milja (cca. 3500 km). Aktuelni rekord ove staze u trail trčanju postavljen ove godine drži Scott Jurek koji je ukupnu dužinu prešao za 46 dana, 8 sati i 7 minuta. Dakle, u ovom sportu postoje rezultati od kojih vam pamat stane. Morate se zapitati šta rade ti ljudi i koliko treniraju a veoma često oni imaju redovan posao i uspješno balansiraju svoje treninge sa radnim i porodičnim obavezama.
Sa trke u Turskoj
Trail trke kod nas?
Nakon što sam učestvovala na trail trkama van BiH, i zavoljela trail trčanje i naše planine, odlučila sam da organizujem prvu ultra trail trku u našoj zemlji verifikovanu od strane Međunarodne asocijacije za trail trčanje. Tačnije, Jahorina Ultra Trail je takmičenje u okviru kojeg su 1-2 avgusta tekuće godine održane četiri trke na 10, 34, 50 i 114 km. Naš cilj je bio da Jahorinu planinarskim stazama kojima se trčalo povežemo sa Sarajevom, Romanijom i Višegradom odakle su startovale trke, da povežemo gradove i planine, i da povežemo ljude u čemu smo i uspjeli jer je na prvom izdanju bilo 277 učesnika iz 14 zemalja. A to je lijepa priča.
Kako se trenira za trail trke?
Moji svi treninzi su uglavnom na našim planinama. Trebević mi je najbliži, tokom dugodnevnice, poslije posla uspijem stići istrčati do vrha i nazad. Kad je dan kraći, onda stavim čeonu lampu i treniram. Danima kada sam slobodna, treniram na Jahorini, Čavljaku, Bjelašnici, Igmanu, Visočici, Romaniji ili Sjemeću. Izmišljam i kombinujem staze pa ako mi po programu treninga treba 40 kilometara trčanja, onda obiđem i Visočicu i Bjelašnicu i sita se nagledam te ljepote. Volim da se igram pa trkački trening na Igmanu zasladim usponom uz stazu za ski skokove. To je moja teretana. Planina nije skupi hotel u kojem ćete se izležavati i piti kafu već boravak na otvorenom, šetnja, trčanje, vožnja bicikla, planinarenje. A smještaj može biti i u planinarskom domu ili kod familije na selu.
Budućnost trail trčanja u BiH
Mi smo zaista srećni što u neposrednom okruženju imamo takve planine na kojima nam mnogi zavide. Znate, kad imam goste iz drugih zemalja koje vodim na trening na Trebević, oni kažu da tako zamišljaju staze na čuvenoj američkoj trail trci Western States na kojoj se trči 100 milja. Ja volim reći da svima nama koji živimo u Sarajevskoj kotlini, najbliža staza za pješačenje ili trčanje kroz prirodu je najviše 3-4 kilometara od kućnog praga zbog čega imamo priliku da se svakodnevno relaksiramo i rekreiramo u prirodi.
Gazivode trail
Iskreno se radujem jer je i kod nas sve veće interesovanje za ovaj sport. Osnivaju se klubovi, pokreću škole, formiraju timovi, organzuju nove trail trke. Imamo i iskusne bh trail trkače koji su finišeri Ultra Traila Mon Blan a čije iskustvo je inspiracija mnogima.Treba nam je veća vidljivost, promocija i podrška jer je uz cestovno potrebno trkačima približiti i trail trčanje. Ujedno, ovo je sport za sve vježbače jer sam upoznala rukometaše, fudbalere, vaterpoliste, džudiste, karatiste, bijatlonce, planinare koji su izvrsni trail trkači. Sve je više pojedinaca koji mi se javljaju, traže savjete i društvo tokom svojih prvih treninga trail trčanja i uvijek se sa zadovoljstvom odazivam. Zbog sve većeg interesovanja, na svom blogu Trčim jer štrčim sam pokrenula sekciju sa opisima trail staza na osnovu kojih svaki vježbač može samostalno izaći na stazu, pratiti instrukcije i završiti trening.
Finišerska medalja
buka
KOMENTARI