To su bebe koje pretežno svaki mjesec dobiju svoje pakete pomoći. Uglavnom su to samohrane majke, žrtve nasilja, radno nesposobni roditelji sa bebama, roditelji sa minimalnim primanjima koja su dovoljna tek da podmire troškove podstanarskog života. A pored ovih, imamo i 50 beba koje obilazimo jednokratno, a njihov se broj, nažalost, povećava, pojašnjava Sadiković Mehonić.
Iako rođenje djeteta predstavlja najveću radost koja se dešava u životima roditelja, nekima umjesto sreće javlja se strah da li će njihovo dijete imati šta da jede, da li će imati pelene, hoće li mu moći priuštiti sve što jednoj bebi i jednom djetetu treba.
Kada zakažu nadležne institucije na teren izlazi ekipa Udruženja “Obraduj nekoga”.
Počeli su od projekta Idemo na babine, gdje su obilazeći porodice vidjeli kako izgleda borba roditelja za dijete, nerijetko samohranih roditelja i kako su nemoćni u društvu u kojem žive.
Predsjednica Udruženja Aida Sadiković Mehonić za Faktor kaže da im je najteže bilo kada su zakoračili u dom porodice Husić iz Visokog.
– Roditelji imaju petero djece, a četvero su djeca sa poteškoćama u razvoju. Džanan, Ekrem, Dženana, Dženita te Ibrahim koji boluje od teškog oblika epilepsije. U kući nisu imali krevete, sto, ormar, ćilime. Bila je to situacija kakve smo navikli viđati u filmovima koji govore o ekstemnom siromaštvu. Posjetili smo betonski kostur koji se u trenutku naše posjete nije mogao nazvati kućom. Djeca ništa nisu jela, roditelji još manje. Paket hrane koji smo im mi ponijeli prilikom prvog obilaska, nakon što smo dobili apel za pomoć, za tu porodicu bio je prava gozba – kazala je Sadiković Mehonić.
Nakon što je ovo Udruženje objavilo apel, u pomoć porodici pritekli su građani, brojna druga udruženja i pokrenula se, kako kaže sagovornica, lavina dobrote, te danas porodica Husić ima najosnovnije za život u toplom domu.
Za kratko vrijeme, kako ističu, uspjeli su posjetiti i porodice izvan Sarajeva, te su do sada bili u Zavidovićima, Zenici, Tuzli, Jablanici, Maglaju, Bratuncu, Srebrenici, Zvorniku, Olovu, Kaknju te brojnim drugim gradovima širom BiH.
Trenutno u projektu “Idemo na babine” imaju 60 socijalno ugroženih porodica sa bebama.
– To su bebe koje pretežno svaki mjesec dobiju svoje pakete pomoći. Uglavnom su to samohrane majke, žrtve nasilja, radno nesposobni roditelji sa bebama, roditelji sa minimalnim primanjima koja su dovoljna tek da podmire troškove podstanarskog života. A pored ovih, imamo i 50 beba koje obilazimo jednokratno, a njihov se broj, nažalost, povećava – pojašnjava Sadiković Mehonić.
Udruženje se finansira isključivo zahvaljujući dobrim ljudima.
– Uprkos veoma dobrom godišnjem izvještaju, te izvještaju o radu i svakodnevnim posjetama socijalno ugroženim bebama, vlasti i institucije nadležne za rad sa nevladinim sektorom ostale su gluhe na naše dopise. Međutim, tu su dobri ljudi, društveno odgovorne kompanije te naša dijaspora koja ne dozvoljava da bebe budu gladne, mokre i bez toplog krevetića – ističe sagovornica.
Bebama prilikom posjete nose vrijedne pakete, sve ono što je jednoj bebi potrebno za mjesec dana, do naredne posjete volontera Udruženja.
– Naši paketi sadrže pelene, mlijeko, adaptiranu formulu, hranu za bebe, kozmetiku. Ukoliko se radi o porodici koja je u izuzetno teškoj materijalnoj situaciji tada nosimo i prehrambene artikle za ostatak porodice. Pored ovoga, pomažemo i socijalno ugroženim trudnicama, tako što pomažemo majkama da spremne dočekaju svoje bebe. U tom slučaju prije rođenja bebe obezbjeđujemo krevetić, kolica, autosjedalicu, nosiljku, posteljine, kadu za kupanje, odjeću, higijenski paket za bolnicu, kozmetički set za novorođenče, flašice i cucle – navode iz Udruženja.
Predsjednica Udruženja i prva na terenu sa svojom ekipom Aida Sadiković Mehonić ističe da je evidentno u kojoj mjeri stres zbog situacije u kojoj se nalaze, utječe na trudnice, buduće majke ali i na njihove nerođene bebe.
– Trudnoća je stresan period i za dobro situirane majke, a socijalno ugrožene trudnice taj stres pogađa u mnogo većem intenzitetu. Stoga nas i ne čudi da je mnogo naših majki na svijet donijelo svoju djecu hitnim carskim rezovima, u sedmom ili osmom mjesecu trudnoće. Mnogim bebama su se borili za život, mnoge su prve mjesece života provele umjesto u majčinom krilu i pored njenog srca, u skučenim prostorima bolničkih inkubatora. Tu se kao posljedica javlja i problem sa dojenjem, pa majkama kao hladan tuš dođe i otpusno pismo iz bolnice gdje piše da moraju kupovati skupu mliječnu formulu kako bi hranili bebu – ističe Sadiković Mehonić.
Majke sa kojima se susreću, kako kaže sagovornica, podnose ogroman teret i žrtvu.
-Jedne prilike smo u mjesecu ramazanu nosili malo veće pakete pomoći pa smo u pakete stavili i voće. Jedna majka je poput djeteta koje je dobilo željenu igračku posmatrala banane i kazala Cijelu trudnoću su mi se jele. Tada je bila u osmom mjesecu trudnoće. Mi smo ostali bez riječi, znajući da kilogram banana košta oko dvije marke a da to ona sebi ne može priuštiti – ističe Sadiković Mehonić.
Ključni problem je, kako ističe sagovornica, u društvu, u komšiluku, mahali, zajednici.
– Stalno apelujemo da se ljudi probude, da saznaju da li im neki komšija zanoći gladan. Sa terena donosimo stravične izvještaje nemara, ali i kajanja komšija. Mnogi se zastide jer ne znaju da pomoć treba njihovom prvom komšiji. Međutim, za ove dvije godine stvari su se vrtoglavo izmjenjivale, pojedini korisnici postali su donatori, a imali smo i slučajeve gdje su donatori postali oni koji su u potrebi. Susretali smo ljude koji su doživjeli brojne uvrede jer su rodili veliki broj djece u teškim životnim uslovima, međutim danas ta djeca završavaju škole, uspješni su, a roditelji su stali na svoje noge i sami se snalaze i lijepo žive. Imali smo i slučaj majke kojoj smo danas uručili pomoć a ona je tu noć umrla. Naučili smo da je važan svaki trenutak koji nam je od Boga dat na povjerenje – ističe.
Udruženje “Obraduj nekoga” djeluje od juna 2017. godine, i do sada su pomogli veliki broj djece. Prošle godine podijelili su pomoć u vrijednosti od 200.000 maraka.
KOMENTARI