Baš u trenutku kad nam fali uglja i kad Elektroprivreda BiH kupuje, s akcentom na kupuje, ovaj energent, načelnik Općine Sanski Most Faris Hasanbegović našao se u predizbornoj kampanji, koja mu, jasno je, slabo ide.
Načelnik je priredio predstavu za glasače i šire narodne mase, odnosno kampanjsku sjednicu na kojoj će biti donesena Odluka o oduzimanju saglasnosti o koncesiji Rudniku mrkog uglja Lager, također iz ove općine.
Međutim, da bi predstava izgledala vjerodostojnija, Općina nema tu nadležnost, za to je zadužena Vlada USK, koja je pomenutom rudniku izdala koncesiju na 30 godina.
Hljeb sa sedam kora
U svom nastupu na nedavnoj sjednici Općinskog vijeća Sanski Mosta, načelnik nije htio ili nije smio iznijeti koje sve benefite koje Općina ima od Lagera, kao što je zapošljavanje, to jest koliko radnika jede hljeb sa sedam kora, naročito u vrijeme kad ljudi sve više odlazi, najviše iz manjih gradova, nije nam iznio ni podatak koliko se novca od rudnika slije u budžet USK, potom koliko općina zarađuje od Lagera… a ne zna ni šta će se desiti s radnicima ako bi se, eventualno, rudnik zatvorio.
Raport je pitao načelnika i o nadležnosti Općine o ovom pitanju, odgovorio nam je da ne zna koje su formalnopravne posljedice.
“Poslali smo odluku kantonalnom Ministarstvu privrede, ali nismo dobili očitovanja”, kazao je Hasanbegović za Raport.
Ali ono što jeste znano je činjenica da se načelnik krije pod plaštom građana kojima smeta rudnik te staje iza grupe građana Život na ugalj.
“Neformalna grupa građana Život na uglju poslala je nekoliko zahtjeva, održana je tematska sjednica OV na kojoj je donijeta Odluka o povlačenju saglasnosti na koncesiju”, objasnio je Hasanbegović.
Dodao je i da su dolazile kantonalna i federalna inspekciju zbog, navodno, zamućenja rijeka.
Inspekcije jesu bile, kao što je načelnik istakao, izlazile po nekoliko zahtjeva za nadzor, ali ono što nam je načelnik prešutio jeste da nisu ništa pronašle i da je sve uredu.
A kako konkretno izglada slika u samom rudniku, najbolje dočarava vapaj radnika Lagera Emira Maličevića, koji se nedavno obratio Općinskom vijeću.
Kazao je da ih je zaposleno oko 250, a sa članovima porodica – najmanje oko 1.500, koji žive od ovog rudnika.
Nismo politički aktivni
“Omogućio nam je da ostanemo u ovom gradu i da tu odgajamo svoju djecu. Mi nismo politički aktivni, niti možemo računati na to da ćemo preko stranačke iskaznice dobiti posao ili zaposliti se na budžet”, jasan je Maličević.
Napomenuo je radnik još jednu zanimljivu činjenicu u vrijeme kad se radnik sve manje poštuje.
“Radimo za Lager. Za njega možemo reći da nam nije ostao dužan nijednu plaću, pa čak i kad nije bilo isporuke uglja i kad su bile pooplave, mi smo plaće uvijek dobijali”, istakao je radnik.
Potom se obratio načelniku i OV pitanjima “da li Lager posjeduje sve propise i posluje po njima? Šta su rekle nadležne institucije i inspekcije? Zašto dozvoljavate da se osjećamo ugroženo, pa se pale oprema i mašine po rudniku? Da li nalazimo metke i doživljavamo pritiske? Zar mislite da ovaj grad pripada više vama, nego nama?”.
Da li je bilo odgovora, nismo saznali.
Dodao je da mnoge od njih koji se ne slažu s neformalnom grupom građana Život na uglju pozivaju na linč.
“Nije rudnik od jučer, znate da je ovo rudarski kraj i da su u ovom rudniku radili i naši roditelji i uvijek je bio dio Sanskog Mosta. Čiji je to interes da je to sad problem”, pita se Maličević.
No, Općinsko vijeće na kraju je usvojilo zaključak po kojem se traži ukidanje dozvola kompaniji Lager za rudnik u ovoj općini. Zanimljivo je međutim, da je prošle sedmice održan sastanak u Vladi USK, odnosno u Ministarstvu privrede USK upravo na temu rudnika. Tu se trebalo razgovarati o argumentima ‘za’ i ‘protiv’, a ove koji su ‘protiv’ trebao je predložiti sam načelnik koji je sve i pokrenuo. No, on se nije ni pojavio na sastanku, što pokazuje koliko je ozbiljan u svom poslu.
KOMENTARI