Naime, Alen Salkić i Mile Filipović u suradnji s poznatim travničkim umjetnikom Rusmirom Agačevićem – Rusom uspjeli su pronaći sredstva za izgradnju spomenika tornjaku te postaviti ga u blizini nekadašnjeg “Bagata”, gotovo u centru Travnika. Himna tornjaku već se vrti diljem svijeta ne samo kod naših iseljenika.
– Bilo je to vrijeme kada je počela gotovo svađa o tome čiji je tornjak. Svojatali ga Srbi, Hrvati, Bošnjaci, pa čak i Hrvati u Hrvatskoj. Pronađeno je kompromisno rješenje pa je ta pasmina priznata od strane FCI-a Bosni i Hercegovini ali i susjednoj Hrvatskoj. Zove se službeno Bosanskohercegovački-Hrvatski pastirski pas. Na moju inicijativu htjeli smo to nekako i obilježiti. Htjeli smo da ga na neki način približimo svijetu kao izvanrednog čuvara ne samo ovčarskih stada. Da ga približimo i djeci i ljudima. Slučajno sam se našao u uredu tadašnjeg načelnika općine Travnik gospodina Tahira Lende kada je dobio poziv iz jedne banke da mora vratiti oko 70 hiljada maraka banci jer leže na računu, a trebala su biti utrošena u neki projekt. To je ustvari bila donacija banke. Odmah sam predložio da taj novac utrošimo u izgradnju spomenika tornjaku. Angažirali smo lokalnog umjetnika Marka Gidu i evo naš tornjak ponosno sjedi usred grada izrađen od mramora – kaže nam Alen Salkić s kojim smo jučer razgovarali u Travniku.
Mile Filipović poznati travnički glazbenik dodaje:
“Nakon što smo našli novac za gradnju spomenika, Alen je pitao tko bi mogao napraviti tekst himne za tornjaka, a kako sam glazbenik naravno da ću spremiti glazbu. Sjetili smo se našeg prijatelja Rusmira Agačevića-Rusa koji je u to vrijeme bio negdje u Hrvatskoj. Čuli samo se telefonom i istakli naše želje. Rekli smo da tornjaka treba predstaviti kao našeg gorostasa, da je u planini, da je simbol Vlašića. Za nekoliko dana mailom je stigao tekst himne za Tornjaka koji sam onda u svojem studiju uglazbio. Lako je napisati glazbu kad imaš dobar tekst, a Rus je sigurno napisao odlična tekst za himnu tornjaka. Pjesma je neobična jer o psu govori kao o čovjeku. Mislim da smo napravili lijep posao jer je već stigla na sve kontinente ne samo kod naših iseljenika. Nije mi poznato da i jedna pasmina u svijetu ima svoju himnu. Dakle i tekst i glazbu”.
Potraga za prvim primjercima CD-a sa himnom tornjaku bila je velika. Tražili su je čak i susjedi iz Hrvatske.
– Jedan dan zove me doktor medicine iz Splita, inače zaljubljenik u tornjake i moli da mu pripremim desetak CD-ova na kojima je snimljena himna našem pastirskom psu tornjaku. Iz drugih mjesta i gradova ljudi su također zvali i tražili CD jer je pjesma jako dobro urađena. Samo na Dinari gdje ljudi također uzgajaju tornjake poručili su preko 50 CD-ova – govori Mile.
Poznati uzgajivač Tornjaka Halil Sefer iz Karaule kod Travnika o ovim psima ima samo riječi hvale.
– Tornjak se pokazao kao izuzetno plemenit i dobroćudan pas ali i ratoboran. Jedne prilike smo imali susret sa divljim veprom koji je vjerovatno zalutao i krenuo kroz moje stado ovaca. Moj tornjak je napao vepra iako je imao tek 16 mjeseci. Vepar ga je ranio ali pas ga je ipak uspio otjerati od ovaca – tvrdi Sefer.
Slobodan Ličanin kinološkli sudija Kinološkog kluba Travnik, ističe:
“Ne smijemo zaboraviti da je prvi pisani standard Tornjaka napravljen u Travniku 5.10.1990. godine od strane kinoloških sudija Stjepana Krasića, Ante Kozine i Hrvoja Petkovića“.
KOMENTARI