Prije dvadeset i jednu godinu hrvatski Menart izdao je album Slušaj mater, na coveru albuma bila je crno bijela fotografija. Na crno bijeloj fotografiji nalazio se Edin Osmić poznatiji kao Edo Maajka u zagrljaju svoje nene.
Bila je to njegova jedina prijeratna fotografija koja mu je ostala kao sjećanje na život u Brčkom.
Kroz dvije decenije rada Edo Maajka postao je glas jedne generacije, u većini njegovih pjesama pronašao se svako ko je imao tu (ne)sreću da odrasta na prostoru bivše Jugoslavije, a kasnije su njegov glas neka nova djeca slušala u crtanim filmovima (ljenjivac Sid u pet nastavaka Ledenog doba).
Šta sve stane u dvije decenije života, jesu li se smanjile ‘planine problema’ iz Zlatne Doline, kako je bilo raditi s Radetom Šerbedžijom i Ginom Bananom, zašto se vratio u Zagreb i šta mu se sviđa u Sarajevu otkrio je Edo Maajka u razgovoru za portal Radiosarajevo.ba uoči koncerta u Sarajevu.
Radiosarajevo.ba: Prije nekoliko dana u Hrvatskoj ste osvojili Porin za najbolji hip-hop album godine. Riječ je o vašem sedmom studijskom albumu na kojem su ostvarene brojne saradnje, Moćno donosi 11 pjesama, koja je Vama najdraža?
Edo Maajka: Najdraža pjesma s albuma Moćno mi je definitivno Sunce, tu mi je gost Marko Louis i to je među prvim pjesmama koja je nastala za vrijeme snimanja albuma Moćno. Jako je osobna, privatna, onako familijarna, kućna pjesma i jako mi je drago što je Marko uletio i otpjevao refren bolje nego što sam ga zamislio. Najuspješnija je pjesma Svaki čovjek, pjesma s Dinom Šaranom i Cobijem. Sve su mi jako drage i sve ih volim, ni jedna pjesma na albumu nije filer, onako da sam je stavio reda radi kao da imam nešto, sve su mi jako bitne, ali evo Sunce mi je najdraže. Gosti na albumu su, između ostalih, i Skaj Vikler, Rade Šerbedžija, Miljenko Jergović, to je stvarno ugled, hvala im, hvala im puno.
Radiosarajevo.ba: Nedavno je predstavljen spot za pjesmu ‘Moj put’ na kojoj su radili Rade Šerbedžija i Miljenko Jergović, kako je došlo do saradnje?
Edo Maajka: Što se tiče pjesme Moj put, vrlo brzo sam napisao taj tekst, kad sam napisao oba versa i taj svoj refren, shvatio sam da mi fali jedan dio, bitan dio. Falio mi je refrenski dio, za koji sam znao da bi mi najbolje napravio Skaj Vikler (Đorđe Miljenović). On je također imao težak put i kad sam mu poslao stvari i tekst, on je to prihvatio. Vrlo brzo je to snimio, bila je to nova pjesma, mislim da je to i bit svake saradnje, da te neko iznenadi s nekim dijelom i skontao sam da mi treba zadnji dio, treba mi još jedan vrhunac, a znao sam da je pjesma zadnja, da s njom zatvaram cijelu ploču i onda sam se sjetio Radeta Šerbedžije.
Rade je lik koji ima takav glas da štagod čita to zvuči monumentalno, ogromno i moćno. Imao sam jaku tremu da ‘žicam’ nešto, da pričam s njim o tome i onda kad se javio, kad je poslušao pjesmu, počeli smo tražiti tekst za to. Tražio sam tekstove, on je meni slao neke, kopali smo tuđe i na kraju je on rekao: ‘Slušaj, zvao sam Miljenka Jergovića’; malo mi je bilo crnjak da smaramo Miljenka Jergovića. Miljenko je rekao ‘super je stvar, znam tačno šta treba’ i napisao nam je taj tekst, poslao nam je i ostali smo ‘paf’, stvarno smo pali s nogu. Onda sam uhvatio Radeta u jednom zagrebačkom hotelu, donio sam opremu i snimio sam ga i to je to. Mislim da mi je to jedna od najboljih pjesama koju sam napravio, najbolja pjesma na mom bilo kojem izdanju. Nevjerovatan je splet svih tih okolnosti i nevjerovatni su gosti Skaj Vikler, Rade Šerbedžija, Miljenko Jergović to je stvarno ugled, hvala im, hvala im puno.
Radiosarajevo.ba: Generacije su odrastale uz vašu muziku, iako je prošlo više od dvije decenije, većina regiona i dalje od riječi do riječi zna tekst pjesme ‘Mahir i Alma’. U Brčkom, na izletištu Ficibajer postavljena je klupa u čast te pjesme. Kakav je osjećaj?
Edo Maajka: Javila mi se cura koja je imala ideju da napravi klupu vezanu za pjesmu Mahir i Almana Ficibajeru, bilo mi je jako drago da se to neko sjetio napraviti, mislim da je to dobra stvar, dobra stvar za grad, dobra ideja, hvala im za to. Kada sam radio Mahira i Almu nisam imao u tom trenutku predosjećaj da će to biti pjesma koja će se pjevati toliko dugo, da će je tolike generacije slušati. Jedno vrijeme je nisam izvodio jer je bila, onako, dosta smor, ali evo od prošle godine je ponovo izvodim. Bilo je tih 20 godina od albuma Slušaj mater tako da sam je morao ponoviti, ubacio sam je u set i skontao da je ljudi stvarno vole i mladi i stari.
Radiosarajevo.ba: Da li su Mahir i Alma likovi iz stvarnog života, i ako jesu znate li nastavak priče?
Edo Maajka: Mahir i Alma nisu likovi iz stvarnog života, ne postoje Mahir i Alma, ali su u njima nekako satkane sudbine ljudi oko mene i sudbine vezane za Brčko i BiH, tako da sam puno priča i puno nekih emocija, iskustva mojih i iskustva ljudi oko mene sazidao u tu pjesmu. Zato ona zvuči stvarno i realno, dosta ljudi se može prepoznati u raznim dijelovima te pjesme, ali ne postoje likovi, ne postoji Mahir ni ta Alma. Oni su satkani od puno drugih priča, od puno drugih ljudi sa Save.
Radiosarajevo.ba: “Usred bosanske divljine, usred zlatne doline, oko nas su brda problema, ma, kakva brda…planine, čovječe…” Pratite li političku situaciju u Bosni i Hercegovini, smanjuju li se ‘planine’?
Edo Maajka: Zlatna dolina…slabo pratim političku situaciju u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, generalno slabo pratim politiku i neka događanja. Pogledam jednom sedmično nešto, na brzinu vidim na portalu, nisam u tome, imam nekih drugih problema i drugih stvari s kojima sam okupiran. Ali, to su ti problemi, kad se sjetim Zlatne doline i vremena kad je Srđan Vuletić radio taj film i kad sam radio tu pjesmu, nekako je puno više optimizma tad bilo i vjere i nade i svega, sada se nada lagano gubi. To ne osjetim samo ja, to osjete mnogi.
Radio sam i radim i sad nekad, kad stignem za emisiju Perspektiva, tamo sa mladim ljudima pričam i svaki put pričamo o političkoj situaciji u BiH, u regionu i prije je slabo ko izražavao želju, tu i tamo bi neko od te mlade populacije, znači 17-18 godina rekao da je spreman otići vani, a sad su rijetki koji to ne planiraju. To je ogromna promjena koju sam primijetio u tom periodu.
Radiosarajevo.ba: Poznati ste po društveno angažiranim temama, koliko je to važno za jednog umjetnika?
Edo Maajka: Mislim da nije bitno da li si društveno angažiran kao umjetnik ili nisi, društvena angažiranost bi trebala iz tebe izaći nekako proizvoljno, sama po sebi, ako imaš nešto, ako te nešto muči ili izbaci to iz sebe, napravi to kroz neki lik, ili napravi kroz neko svoje iskustvo ili iskustvo ljudi oko tebe, nebitno. Mislim da se ne bi trebala potencirati, nekako gurati i navlačiti ljude da moraju imati društveno angažirane pjesme i teme u pjesmama. To se nekad osjeti, dođe period kad je društvena angažiranost polutrend ili trend i onda to zna dovesti do laganog gađenja, barem kod mene. Tako da, ako imaš, ako osjetiš to nešto, neku potrebu za reći, biti društveno angažiran onda to napravi, ako to ne osjetiš, onda brate pjevaj o ljubavi, o svemu tome. Nekad mi stvarno fali nekih tema koje su razbribriga, koje nisu vezane za nikakvu društvenu angažiranost, neki socijalni pogled na društvo, nešto tako. Nije mi bitno da li je neko društveno angažiran ili nije, bitno mi je da li je pjesma dobra ili nije.
Radiosarajevo.ba: Kultur Schock i Edo Maajka poslali su snažne poruke u ‘Slobodi’ i ‘Stazama manjine’, mislite li da će fašizam jednoga dana postati samo termin u rječniku, a ne naša svakodnevnica?
Edo Maajka: Pjesme Sloboda i Staza manjine su meni jedne od omiljenih pjesama u kojima sam sudjelovao, pogotovo Staza manjine. Mislim da će takve teme nas pratiti uvijek i pratile su nas oduvijek. To je nekako vječna borba svakog društva, imaš generaciju koja je svjesna toga, pa generaciju koja nije svjesna toga, koja zaluta u mržnju, u nekakvu kontrolu, imaš generacije kad društvo upadne u neko samokontroliranje, kad postoji nekakva sloboda, ali “ned'o ti Bog da tu budeš drugačiji od mene i od nas, da budeš drukčiji po bilo čemu”. To je jedan veliki problem svakog društva, mislim da to koliki je taj problem u društvu varira od države do države, od grada do grada, ali postoji. Kod nas je stvarno izražen, pogotovo zadnjih 20-30 godina, ali je to problem koji će biti tu konstantno, konstantno će se raspravljati o tome. Uvijek ćemo imati generaciju koja će se morati izboriti, koja će morati pričati o tome, koja će morati to dovesti na poziciju na kojoj treba biti u našem društvu.
Radiosarajevo.ba: Gino i ekipa nedavno su snimili spot za pjesmu ‘Snijeg’ u kojem podržavaju LGBTQI zajednicu u BiH. Znamo da i Vi podržavate LGBTQI zajednicu, kako komentarišete napad koji se dogodio u Banjoj Luci i imate li neki komentar povodom Bh. povorke ponosa do koje je ostalo nešto više od mjesec dana?
Edo Maajka: LGBTQI u BiH je vrlo mala zajednica, to svi znaju i nevjerovatno je koliko se koplja lome oko prava te zajednice. Znam nekad na koncertima, ma o čemu god da pričam dobijem nekakavu reakciju, ako pričam ili o nacionalizmu, o pravima žena, o bilo čemu bude nekakav odgovor koji većina podrži, ali kad spomenem prava LGBTQI zajednice, kad god spomenem PRIDE, većina ljudi koja su na koncertu jednostavno utihnu i čekaju da ja prestanem pričati ‘gluposti’… jer, za njih su to i dalje gluposti, to je realnost i u Banjoj Luci, Sarajevu, u velikoj većini regiona, otiđite u Podgoricu, Beograd, bilo gdje u regionu, to je žalosno meni, da 2023. godine i dalje pričamo o tome. Ne znam šta bi rekao na to, razočaran sam naravno na svaki napad koji se desi na tu zajednicu ili bilo koju drugu zajednicu, želim sve najbolje tokom PRIDE-a koji će biti za nekih mjesec dana i volio bih da ih društvo manje napada, da ih se manje osuđuje, da se jednostavno svako može izjasniti kako hoće sa svim stvarima koje voli u životu i koje označavaju njega kao osobu, tako da mi je drago što je Gino napravio tu pjesmu, to je ta pjesma A ko neće, nek se ne nameće. Nama nikako da nam sjedne to “od nameta nema selameta”.
Radiosarajevo.ba: U gostovanju kod Aleksandra Stankovića 2005. godine kazali ste kako se sa 40+ godina nećete baviti hip-hipom, šta se promijenilo u tom stavu?
Edo Maajka: Da budem iskren, mislio sam da se sa 40+ neću baviti hip hopom. Mislio sam da se neću ni sa 30+ baviti hip-hopom jer morate shvatiti moju poziciju i poziciju moje generacije. Mi smo prva generacija na ovim prostorima koja ima neku širu publiku. Haj'mo reći, ono, velik broj publike, koja sazrijeva i stari u muzičkom pravcu koji je novi, koji se nije još uvijek razvio.
Kada se bavite rock ‘n’ rollom i takvom muzikom, vi imate ljude koji su umrli već kao rokeri, koji su postali ili u svijetu ili kod nas nekakav zaštitni znak, utabali su stazu, ako se baviš rock ‘n’ rollom imaš ispred sebe i Boru Đorđevića, Prljavo kazalište, Parni valjak, Crvenu jabuku, Smak, imaš puno bendova, Rundeka, bez obzira kakvom se muzikom koja se oslanja malo na rock bavio, ti imaš nekog ispred sebe koji je uspješan i koje se bavi time sa 66-70 godina. Jura Stublić, bio sam s njim na festivalu, čovjek ima 68 godina i dalje roka, razvaljuje. Zdenka Kovačićek ima 79 godina i jučer je imala koncert, nastup u Zagrebu sa svojim bend orkestrom i raznijela je. Jimmy Stanić ima 93 godine i nastupa barem jednom mjesečno, a u hip-hopu toga nema. Pogledajte sada Eminema, ima 51 godinu i ubija, njegovi nastupi su bolji od 90% bilo čega što je na tržištu i tiče se i dotiče hip-hopa. Moja generacija na ovim prostorima probija led u tome svemu, to mislim i za Marčela, za Bad Copy, za Elemental, za TBF, za puno drugih izvođača i lagano to ide i ne znamo do kad će to ići. Meni je najbitnije to da ja stvarno uživam sa svoje 44 godine u hip-hopu, uživam na stageu izvodeći te pjesme i da nije tako, sigurno se ne bi bavio s time, bavio bi se nekim drugim stvarima vezano za muziku ili nešto, ali ne bi sigurno izvodio to sa takvim guštom kako sad radim.
Radiosarajevo.ba: Živjeli ste jedno vrijeme u Izraelu, možete li nam opisati taj period života?
Edo Maajka: Život u Izraelu, taj period od jedno četiri, četiri i pol godine ne mogu vam opisati ovako ukratko, to je knjiga. Dobio sam djecu, učio sam biti roditelj i za pokćerku i za kćer. Druga, bitna stvar, odmakao sam se malo od Ede Maajke i od sredine u kojoj sam Edo Maajka, u kojoj me ljudi percipiraju kao Edu Maajku i jednostavno dolaze prema meni sa nekim svojim stavom o meni i sa saznanjem kao ko sam ja i što sam ja, a nemaju pojma, i onda sam ponovo postao Edo, to mi je bilo jako potrebno. Stvarno mi je bilo potrebno u životu da se odmaknem od svega što sam, cijelo vrijeme sam radio, znaš ono, prvi album i dok sviram prvi album, snimam drugi, treći, četvrti. Morao sam se jednostavno malo maknuti od svega toga, malo odahnuti, tako da mi je s te strane to bila velika škola i jako dobra škola.
Shvatio sam do krajnjih granica šta su predrasude i s moje strane i sa strane ljudi koji su me se nekako odjednom počeli odricati, u jednom trenu se to desilo, shvatio sam što znače izmišljene priče o tebi, prošao sam stvarno kroz, jako buran period. Našao sam se ponovo u ratu, našao sam se pod sirenama, uzbune i to mi je dosta trigeriralo neke stvari koja sam doživio u Bosni i Hrvatskoj, mada na skroz jedan drugi način. Naučio sam stvarno puno toga i o suživotu i o mržnji i o ljubavi i o praštanju i o svemu tome.
Radiosarajevo.ba: Vratili ste se u Zagreb – kojih pet stvari volite u zemljama bivše Jugoslavije?
Edo Maajka: Vratio sam se u Zagreb prije šest, šest i po godina i izdao sam dva albuma, progurao sam ovu koronu i svašta nešto se opet izdešavalo.
Pet stvari koje volim u regionu: Volim ljude i manje-više to je isti mentalitet. To sam skontao nakonživota u Tel Avivu, da je manje-više kod nas u regionu isti mentalitet. Priroda je čudo, naša priroda je čudo od mora i otoka na Jadranu do Kranjske Gore, Žabljaka, Save. Pivo, točeno pivo na pijaci u Skoplju i šopska salata su nešto što obožavam, proljeće u Zagrebu, to je nešto što je vau.Sarajevski trgovci, znači obilazak po sarajevskim malim trgovinama i razgovor s tim ljudima. Volim ja puno toga, muziku volim, našu uličnu muziku i starogradsku muziku, muziku u svakom obliku, ali ljude najviše.
Radiosarajevo.ba: Prije dvadeset godina na soundtracku za ‘Zlatnu Dolinu’, osim Vas, bili su i drugi bh. izvođači. Kako Vam danas izgleda scena i možete li nekoga izdvojiti?
Edo Maajka: Svako malo tražim i slušam, pokušavam naći nove izvođače u cijelom regionu, ali dobra je scena u Bosni. Scena u Bosni i dalje ima aktivne ljude, starije koji i dalje rade. Frenkie i Kontra rade ludilo stvari i imate malo mlađu generaciju. Tu su Buba i Jala, mislim da su Buba i Jala što se tiče uspjeha prevazišli sve ono što je do sad postojalo regionalno. Imamo i Sassju, tu je iMacha Ravel, Helem Nejse, Sajfer, Cunami Flo. On je nedavno imao nastup u Zagrebu, čuo sam da je super primljen, onda, Stoposto ne znam da li on i dalje radi, ali on mi je bio super i to je to. Ne znam šta je još izašlo u zadnjih par godina, ali ako ima nešto pošaljite mi link da čujem i ja. (Stoposto još uvijek radi op.a.)
Radiosarajevo.ba: Kako izgleda Vaša playlista?
Edo Maajka: Moja playlista je stvarno sataraš i ćušpajz, imam jednu svoju playlistu na Spotifyu.Stavljam svake sedmice neke stvari na koje naletim, ali trenutno slušam Skrillexa zadnjeg, odličan mu je album, onda Peter Fox je izbacio tri nova singla, to je lik iz Berlina, meni jako drag izvođač. Slušam jako puno soula, starog reggaea. Sharon Jones mi je najdraži izvođač, ona je jedna gospođa, umrla je prije nekoliko godine i nju slušam konstantno, mislim da ne prođe sedmica u kojoj je ne poslušam sat vremena. Od nove muzike Nemanja mi je super bend i poslušajteNemanju, mislim da su sad izdali novi singl i poslušajte Djecu, rock bend iz Hrvatske koji mi je stvarno onako zapeo za uho i vidio sam ih uživo, uživo zvuče kao neki moćni tenk koji izađe ispred tebe.
Radiosarajevo.ba: Šta očekuje publiku na sarajevskom koncertu u tunelu na Ciglanama?
Edo Maajka: Što se tiče sarajevskog koncerta spremio sam jednu super playlistu, izvest ću sve pjesme sa zadnjeg albuma Moćno i izvest ću puno pjesama sa prvog albuma Slušaj mater, mislim da je taj neki period od dvadeset godina, između dvije ploče, u jednom setu jako zanimljivo za čuti i meni za izvesti. Izvest ću i neke pjesme koje su izašle u tih dvadeset godina, između dva albuma, tako da, vidimo se.
KOMENTARI