Mnogo je primjera empatije, dobrodušnosti, saosjećanja i darežljivosti kojima ovih dana svjedočimo, nakon strašnih scena potresa u Turskoj i Siriji.
Iz mekteba džemata Vrše, prenosimo prelijepu priču o darežljovosti jedne djevojčice, a koju je zabilježio njezin muallim Hikmet-ef. Kaltak:
“EFENDIJA, JA POKLANJAM SVOJU PUNU KASICU ZA DJECU U TURSKOJ I SIRIJI”
Ajla je jutros došla u mekteb kao i obično. U ruci je, umjesto mektebske torbe, držala narandžastu vrećicu, što mi je bilo neobično.
Prišla je mome stolu i iz vrećice dvjema rukama izvadila limenu kutiju i stavila na moj stol.
Prije nego sam je stigao upitati o čemu se radi, Ajla mi reče: “Efendija, ja sam jedva čekala da se napuni moja kasica. Mislila sam sebi svašta kupiti, ali sam vidjela na TV puno djece što sada zbog potresa nemaju ništa.
Mama i babo su mi dozvolili da ja svoju kasicu poklonim njima, a meni će dragi Allah opet dati.”
Teško sam se suzdržao da pred djecom ne pustim suzu zbog ovako plemenitog čina djevojčice koja je tek treći razred škole i pred čijom se dobrotom istinski postidi.
Razmišljao sam koliko je u toj Ajlinoj kasici sadržano bajramluka, rođendanskih i drugih poklona, koliko ‘jedva čekanja’ da se kasica napuni, koliko se u glavi te djevojčice smijenilo planova šta će sve sebi da kupi…i onda milosrdno srce male-velike Ajle (Merzuka i Zenide) Benić poželi da njena kasica obraduje tužna srca potresom unesrećene djece u dalekoj Turskoj i Siriji.
Jedna od lekcija o kojoj učimo u mektebu je i “Plemenitost i darežljivost”.
Što se mene tiče, Ajla je ovu lekciju za sva vremena položila.
Na najljepši mogući način.
KOMENTARI