Jeste li čuli za festival, gdje možete slušati muziku, kupati su u prelijepoj rijeci, družiti se u fenomenalnom kampu, a onda reći sebi i svijetu oko sebe šta mislite o zemlji koja je tako lijepa, a aktuelne politike vas tjeraju iz nje? I ne samo to, na takvom jednom Festivalu, možete argumentovano iznijeti svoj stav sa novim drugarima, a kasnije još od toga napraviti biznis?
Ne vjerujete da tako nešto postoji?! E, pa postoji. Prošli vikend u Ključu, preciznije na prelijepoj plaži Alina luka, održan je Festival omladinskog aktivizma 2016 u organizaciji Vijeća mladih općine Ključ. Kako je, zapravo, sve to funkcionisalo?
Za one koji su bili, jasno je sve. Ipak, za one koji će sigurno doći naredne godine, treba pojasniti neke stvari.
Od petka do nedjelje, mladi između 15 i 30 godina starosti (članovi omladinskih udruženja, kao i pojedinci) zainteresirani za aktivizam u lokalnim zajednicama, družili su se, razmjenjivali ideje, poglede i nudili rješenja.
Pokušali su odgovoriti na jednostavno pitanje: Kako spriječiti mlade da napuštaju ovu zemlju, pri tome se samoorganizujući i bez čekanja da nekome nešto “padne sa neba”.
Kako je to sve odrađeno? Odlično, a evo kako konkretno?
Edukativne i kreativne radionice, sportske i zabavne aktivnosti, aktivizam u lokalnoj zajednici, te druženje i mnoštvo pozitivne energije, prštalo je na sve strane. Bilo je tu motivacionih radionica, panel disusija, okruglih stolova, bilo je tu i aktivizma na ulicama ovog prelijepog krajiškog gradića.
Šta je cilj ljudi koji ovo organizuju?
Pa sublimirano u jednoj poruci, stvaranje internacionalnog omladinskog festivala prepoznatljivog u regiji Zapadnog Balkana koji se bavi aktuelnom tematikom za mlade, te promoviše kulturu i umjetnost!
I na kraju, ali ne najmanje bitno, ko su “krivci” za ovaj događaj?
Prije svega, tu je Jasmina Banjalučkić, predsjednica Vijeća mladih općine Ključ. Ona je za BUKU ukratko opisala rad samog Festivala:
“Ovo je Festival omladinskog aktivizma, koji se, evo, već drugi put održava na lokalnoj plaži “Alina luka” na rijeci Sani u Ključu .Prošle godine smo počeli sa ovim festivalom iz razloga što smo smatrali da treba da damo neki dodatni prostor mladim ljudima da se upoznaju, razgovaraju. Jednostavno, da se bave trenutnom problematikom, koja se tiče njih.”
Banjalučkić ističe da je prošla godina bila klasična “nulta” festivalska godina, kada se vrši umrežavanje aktera i prave dogovori za budućnost.
“Ove godine, obzirom da se bliže izbori i da se bliže predizborne kampanje, željeli smo ukazati na problem odlaska mladih iz Bosne i Hercegovine. Zapravo, poenta nije bila ukazati samo na problem odlaska nego naše fokusiranje na one pozitivne priče mladih ljudi, jer smatramo da mladi ljudi sa svojim pozitivnim pričama nemaju dovoljno medijskog prostora”, naglašava Jasmina Banjalučkić
Pitali smo je koliko mladi koriste uopšte bilo kakav medijski prostor ili ovako ponuđenu mogućnost da se iskažu putem jednog ovakvog festivala?
“Pa, mi smo zaista bili pozitivno iznenađeni, kada smo primali prijave za ovaj festival. Obzirom da smo imali jako, jako malo sredstava da organizujemo ovakav jedan festival, dobili smo 40-50 prijava iz cijele Bosne i Hercegovine. Onda smo se uhvatili za glavu (smijeh), jer očekivali smo 15-ak prijava. Do sada se mladi nisu odazivali toliko često na ovakva okupljanja, to je uglavnom isti krug ljudi i mi već unaprijed znamo ko će se prijaviti, međutim, ove godine je to bilo malo drugačije”, ponosna je Banjalučkić.
Za ovaj Festival, čini se, dvije stvari su bile presudne. Ljude je privukao i ovaj prelijepi kamp pored rijeke, ali kako sami kažu i tema o kojoj žele razgovarati, tema odlaska/ostanka u našoj zemlji.
Kamo dalje, rođače, pita BUKA? Šta će biti u budućnosti od ovako dobrog projekta, koji zaista okuplja mlade ljude?
Postoji vizija i vizija je jasna. Napraviti internacionalni festival omladinskog aktivizma na kojem će svoj rad promovisati mladi ljudi sa teritorije Zapadnog Balkana. Cilj je, dakle, promovisati pozitivne priče i pokazati da mladi ljudi sa ovih prostora zaista MOGU nešto uraditi, ukoliko to žele , ukoliko imaju neki cilj, ukoliko su istrajni.
Pa, ipak, nažalost, mladi ljudi odlaze. To je nepobitna činjenica.
I Jasmina Banjalučkić se slaže. Ali nije pesimista. Naprotiv:
“Što se tiče odlaska mladih ljudi, ja se nadam da će barem ovi mladi ljudi koji su na kampu biti svjesni nekih prilika koje mogu sami da stvore. Dosta mladih je došlo na kamp bez ideje šta bi i kako radili u lokalnim zajednicama, a da to bude konstruktivno, no govornici u okviru radionica su im na ličnim primjerima pokazali kako se može uraditi dobar posao…I zato se nadamo da će mladi ljudi zaista uvidjeti da imaju nevjerovatno mnogo prilika da se ostvare, a koje oni trenutno ne koriste.”
Mi se slažemo sa Jasminom, vjerujemo joj i što je najvažnije ZNAMO da nas dogodine čeka još veći kamp, Festival i razmjena ideja.
Tu, usput, nailazimo na Armina Ćehića, visprenog i inteligentnog mladića, koordinatora projekta Festivala omladinskog aktivizma. On se uspijeva nekako nositi sa dosta velikim brojem prijavljenih grupa, koje iznose svoje ideje, projekte, od mikrobiznisa do uviđanja prepreka, edukativnih, administrativnih i političkih u realizaciji samih projekata. Na neki način, vodi čitav ovaj Festival, cijelu ovu priču.
Nema vremena. Na brzinu nam govori:
“Zaista želimo napraviti nešto tradicionalno na ovom divnom mjestu. Dobili smo povratne informacije od učesnika da se sve ovo može i unaprijediti i povećati. Zaita se nadamo da ćemo ovakvim Festivalima i radionicama u okviru njega doći do reakcije mladih, do njihovog pojačanog aktivizma, a to u konačnici može dovesti do pozitivnih promjena u društvu.”
I već trči dalje, poziva novu grupu mladih ljudi, koja mladalački zanosno, ali i argumentovano priča zašto ne treba uvoziti flaširanu vodu. Druga grupa se nadovezuje kontraargumentom, kako se radi o slobodnom tržištu. Zajedno dolaze do zaključka kako nedostatak informacija ili još konkretnije loša edukacija dovode do konfuzije. A, gdje je loša edukacija, tu su, poslovično (u većini slučajeva), loše infomisani nastavnici i profesori…
Armin zove “tajmaut”. Pa, iznova sa argumentima.
Na kraju nam se i pohvalio, onako u hodu:
“U odnosu na prošlu godinu, ovaj Festival ima nemjerljivo više učesnika, a rezultati prošlogodišnjeg Festivala, doveli su do saradnje i umrežavanja organizacije mladih, do kreiranja zajedničkih projekata i do direktnog rasta Festivala. Kao što vidite, posla preko glave” , smije se i odlazi dočekati nove goste.
U par sati, na Sani, ljepotici bosanskih rijeka, vidjeli smo toliko energije, poleta, ali bogme i pozitivnih ideja, konstruktivnih zaključaka i najkonkretnijih mogućih priojedloga, kakve NIKADA nećete čuti niti od lokalnih političara, niti od entitetskih i državnih vlastodržaca.
Pitanje, čuje li ko ovu mladost? To nije apatična kafanska ublehaška mladost, ne. To nije niti ziheraški partijski podmladak. Ovo su mladi ljudi koji pričaju o proizvodnji, o gajenju malina, krastavaca, o problemima registracije firme ili poljoprivrednog dobra.
Mi ne znamo ko će ih čuti od ljudi zaduženi da nas zaduže. Ali, BUKA je tu da buči.
Toliko možemo i toliko su ovi mladi ljudi zaslužili.
KOMENTARI