Martina Lehmana je posao fotoreportera slao u ratom zahvaćeni Afganistan i na Tajland nakon cunamija, te je u karijeri fotografisao “toliko mrtvih ljudi da je teško povjerovati”, pa ipak, niti jedan od tih prizora ga nije tako strašno pogodio kaomalena Rose, djevojčica s “pola srca”, rođena u Kopenhagenu, njegovom rodnom gradu.
Birgitte, djevojčicina majka, čuvala je Lehmanovu djecu u vrijeme kad su joj ljekari saopštili da će njena beba biti rođena sa srčanom manom. Uprkos lošim vijestima, ova žena je odlučila roditi dijete i nositi se s njenim zdravstvenim problemima, a Martina je zamolila da fotografiše bebu kad bude rođena, rekavši: “Svaka porodica želi imati sliku svog djeteta na zidu, a mi želimo da naše fotografije budu dobre”.
Lehman se složio, svjestan da bi praćenje prvih dana života bolesne djevojčice moglo biti teško iskustvo i za njega. “Smrt je bila dio ovog zadatka od početka”, objašnjava Lehman.
Rose je rođena 22. augusta 2008. godine, a Lehman je i tada bio uz Birgitte i njenog supruga Jacoba. Sedmicu dana kasnije, djevojčica je podvrgnuta prvoj operaciji. Uslijedili su mjeseci neizvjesnosti, a Martin je sve vrijeme bilježio njenu svakodnevicu u bolnici, s roditeljima, u igri sa sestrom. Rose je u junu 2011. urađena treća operacija, koja je nažalost rezultirala oštećenjima djetetovog mozga: nije više mogla pričati, vid joj je oslabio i ponovo ju je trebalo hraniti. Uprkos tome, porodica je bila sretna što im je dijete živo i što može da ide u školu, makar onu za djecu sa smetnjama u razvoju, da se igra sa sestrom i uživa u pažnji svojih roditelja.
U aprilu prošle godine, uslijedio je šok: djevojčica je primljena u bolnicu zbog problema s disanjem, a preminula je nedugo nakon toga. Birgitte je željela da Lehman fotografiše i te teške trenutke. U trenutku kad je vidio Rose u malenom kovčegu, okruženu igračkama i onima koji su je voljeli, Martin je “zaista shvatio”, prisjeća se.
KOMENTARI