»Stvarnost nam je crno-bela a budućnost siva«
Mladi nisu zanimljiva kategorija društva jer su izuzetno pasivni. Njihova pasivnost uvjetovana je lošom socio-ekonomskom situacijom, uzrokovanom prije svega velikom nezaposlenošću.
Prolazeći ulicama bosanskohercegovačkih gradova, pasivnost mladih je svakim danom sve veća i izraženija. Gorući problemi mladih u Bosni i Hercegovini su itekako nezaposlenost, obrazovanje koje im ne priznaje zapad, loša zdravstveno – socijalna zaštita, ali i izostanak njihove uključenosti u donošenje odluka.
Ipak nažalost ostavljaju takav dojam, da na planu promjena i u procesu donošenja odluka, ne čine potpuno ništa. Njihova svakodnevnica je postala rutina. Njihova nezainteresiranost postala je prepreka ka ostvarenju ciljeva. Stvorene su neambiciozne generacije, čiji se život svodi na »kukanje«, žaljenje, prebacivanje krivice. Ustvari nije im ni zamjeriti, toliki niz godina »protestima« su pokušavali da uvedu promjene, ali bezuspješno. Ipak ti »zloglasni« protesti, ostavili su minimalne izmjene. Da li zbog medijske ili političke manipulacije ili nedovoljne ustrajnosti mladih, vidjet će se. Nije u svemu krivac samo jedan, uvijek ih je više.
Bijes, nezadovoljstvo, strah ne treba da se ispoljavaju lupajći u prazno, nego stavom. Svako je zadužen da osvijetli svoju budućnosti, da stvara svoju perspektivu. Ništa nam nikad nije bilo »na dlanu«, sve je duplo teže i komplikovanije. Od osnovne, srednje škole, pa do fakulteta. Od prijave na biro, do faze zapošljavanja. Međutim sjediti, gledati i nabrajati, je samo uzrok dubljeg ponora, naše pasivne omladine.
KOMENTARI