Neki od naših najboljih fudbalskih reprezentativaca već godinama su praktično izgubljeni i nikako ne igraju fudbal. Među njima su u prvom redu Miroslav Stevanović, Sanjin Prcić, Izet Hajrović i Haris Medunjanin.
Gdje su pogriješili ovi visokokvalitetni fudbaleri i kako je njihova klupska karijera krenula nizbrdo? Sigurno je, uz njih u punoj formi, fudbalska reprezentacija Bosne i Hercegovine imala bi jedan sasvim drugi kvalitet.
Miroslav Stevanović (25)
Rođen je 29. jula 1990. godine u Zvorniku.
Karijeru je započeo u U-21 timu Vojvodine odakle je na šest mjeseci (2010. godine) bio posuđen ekipi Borca iz Banja Luke.
Povrtakom u Vojvodinu postao je jedan od najbolji igrača prvog tima, a 2013. godine je ostvario transfer u Sevillu.
Nažalost nije se uspio nametnuti u Sevilli pa je nakon pola godine posuđen Elcheu. Zatim je pola godine igrao za Alaves također na pozajmici.
U augustu 2014. godine je ostao bez kluba, a novu sredinu pronašao je u decembru pomenute godine kada je postao član mađarskog Gyora.
Prije nekoliko mjeseci je prešao u grčki Ergotelis koji se takmiči u 2. ligi Grčke.
Za Ergotelis je upisao 11 nastupa i upisao jednu asistenciju.
“A” reprezentacija BiH – deset nastupa, jedan gol.
Jedan od najvećih talenata bh. fudbala i vjerovatno najbolje desno krilo koje je ikada zaigralo za Bosnu i Hercegovinu Miroslav Stevanović rano je primjećen od strane selektora naših mladih selekcija, a Safet Sušić ga je prvom ukazanom prilikom, iako uz velike kritike javnosti, odmah gurnuo u vatru u dresu “A” rerezentacije.
Stevanović je to vratio odličnim partijama, a taman kada se nametnuo kao ozbiljno rješenje za naš seniorski tim uslijedio je i njegov transfer iz Vojvodine u Sevillu. Nažalost, iako se očekivalo kako će to biti njegov prvi korak u fantastičnoj karijeri, Stevanović se nikada nije nametnuo u španjolskom klubu, nakon čega je praktično nestao sa fudbalskih radara.
Nakon posudbe u Elche, Stevanović je odbio prelazak u Cordobu želivši zaštitit svoj ugovor, no na kraju je završio u mađarskom Gyoru, a danas igra u drugoj grčkoj ligi za Ergotelis.
Moguće je da je Stevanović prerano otišao u veliki klub. Iako je svojim kvalitetama sigurno zasluživao veću minutažu u Sevilli, u fudbalu se danas gledaju neki drugi parametri, poput snage menadžera, kluba iz kojeg je došao, novca potrošenog na transfer…
Vrati li se u onoj formi kao prije, Bosna i Hercegovina će dobiti veliko pojačanje.
Sanjin Prcić (22)
Rođen je 20. novembra 1993. godine u francuskom Belfortu.
Karijeru započeo u Sochaux U-19, a 2010. godine prešao u Sochaux B tim.
U 2012. godine prekomandovan u prvi tim Sochauxa.
Transfer u Rennes na ljeto 2014. godine (1 milion eura).
U augustu prošle godine posuđen ekipi Torina gdje je upisao jedan nastup u Seriji A i jedan u Kupu Italije.
Nastupao za mlađe selekcije BiH gdje je bio najbolji pojedinac svoje generacije, a dres “A” reprezentacije obukao četiri puta.
Nakon fantastičnih nastupa u mladoj reprezentaciji BiH u kojoj je pokazao da se radi o jednom vanserijskom igraču, čije su kvalitete hvalili i skauti slavne Barcelone, Prcić je došao u sukob sa tadašnjim selektorom Safetom Sušićem.
Nažalost, nesmotreno je i bez pravog osnova javno napao legendarnog Papeta i Fudbalski savez BiH, iako ga je Sušić, provjereno, tada gledao kao jednog od ozbiljnijih kandidata za spisak za Svjetsko prvenstvo.
Činjenica da ga je selektor Vlado Jagodić kao najboljeg igrača sumanuto ostavio na klupi u nekim od najatraktivnijih utakmica mlade reprezentacije sigurno su izrevoltirale Prcića i njegovu porodicu. Razmirice sa Sušićem su riješene, a Prcić je dobio priliku da igra za “A” reprezentaciju protiv Kipra u Zenici. Kako smo tada poraženi od Kipra, tako je i Prcićeva karijera krenula nizbrdo.
Nakon dobrih nastupa za Sochaux u kojem je i ponikao, Prcić prelazi u Rennes u ljeto 2014. godine, da bi prošle godine prešao u Torino na posudbu, gdje nikako da dobije pravu priliku. Iako njegovi natsupi u klubovima nisu direktno zavisili od poziva u reprezentaciju, Prcićeva definitivna greška je bila sukob sa selektorom reprezentacije.
Još uvijek mlad, uz jednu dobru sezonu u klubu, Prcić bi vrlo lako mogao postati važnim dijelom naše reprezentacije.
Izet Hajrović (24)
Rođen 4. augusta 1991. godine u švicarskom Bruggu.
Karijeru započeo u omladinskim pogonima Grasshoppersa, a član prvog tima ove momčadi postao je 2010. godine.
Nakon četiri sezone ostvario je transfer u Galatasaray, a cijena odštete je bila 4 miliona eura. Epizoda u Galatasarayu je trajala svega pola godine, a zatim je Hajrović pojačao redove Werder Bremena.
U Werderu prošle sezone nije izborio status standardnog prvotimca, pa je početkom ove sezone posuđen španjolskom Eibaru.
U Eibaru je u dosadašnjem dijelu sezone upisao svega četiri nastupa, a u posljednjem je u okviru Kupa Španije postigao gol.
Za našu fudbalsku “A” selekciju je debitovao 6. septembra 2013. godine i do sada je odigrao 16 utakmica i postigao dva gola.
Heroj iz Žiline koji je svojim golom praktično odveo Bosnu i Hercegovinu na njeno prvo Svjetsko prvenstvo za sva vremena će ostati upisan zlatnim slovima u historiju naše države.
Dodamo li uz to da je samo nekoliko mjeseci ranije Hajrović nastupao za Švicarsku, te da je “na nož” dočekan u reprezentaciji BiH zbog navodnih izjava protiv Edina Džeke, njegov gol i ta “slovačka noć” nas tjeraju na mnogo razmišljanja o životu i pitanju sudbine.
Hajrović je napravio grešku kada je otišao u Galatasaray iz Grasshoppersa u kojem je stasavao u pravog vođu. Kako je švicarska liga iz godine u godinu sve cjenjenija, naš reprezentativac je možda trebao biti strpljiviji i čekati ponudu jednog kluba u kojem vladaju etika i mentalitet puno pošteniji i korektniji nego oni u Galatasarayu.
Obzirom da se nije uspio kasnije nametnuti ni u Werder Bremenu, za kojeg je nespretno izjavio kako mu predstavlja stepenicu niže u karijeri, Hajrović sigurno mora poraditi i na svom odnosu prema treneru, klubu, navijačima, novinarima…
Pred Izetom je još mnogo velikih utakmica jer se radi o visokokvalitetnom igraču modernih karakteristika.
Haris Medunjanin (30)
Rođen 8. marta 1985. godine u Sarajevu.
Karijeru započeo u holandskom AZ Alkmaaru. Jednu sezonu bio posuđen Sparti iz Roterdama.
U augustu 2008. godine iz AZ Alkmaara prešao u španjolski Valladolid kojeg je napustio dvije godine kasnije nakon sukoba sa navijačima. Ranije je sa mladom reprezentacijom Holandije osvojio Europsko prvenstvo.
Prešao u je Maccabi iz Tel Aviva za 1.25 miliona eura i u Izraelu proveo dvije sezone gdje je također imao mnoštvo neugodnih situacija, posebno od strane čelnika kluba.
Godine 2012. je postao član turskog Gaziantepspora, ali se ni tu nije dugo zadržao, pa je klub napustio kao slobodan igrač.
U 2014. godini je sa statusom slobodnog igrača pronašao novu sredinu, španjolski Deportivo La Coruna koji se te sezone vratio u Primeru.
U ovoj sezoni u Deportivu odigrao dvije utakmice, obe u Kupu Španije.
Za “A” reprezentaciju BiH upisao je 48 nastupa i postigao sedam golova.
“Medunjanin vas na treningu jednostavno fascinira i “kupi” nevjerovatnom tehnikom i elegancijom u igri!” poručio je jedan bh. trener.
Nažalost našem reprezentativcu očigledno to nije bilo dovoljno da se nametne u Deportivu, koji je najveći klub u njegovoj karijeri, pa je već godinu dana praktično bez utakmica.
I takav je bio odličan protiv Kipra kojem je zabio dva gola, no čini se da se reprezentativnoj karijeri Medunjanina ipak bliži kraj, osim ukoliko ne nađe dobar angažman.
(Reprezentacija.ba)
KOMENTARI