Evo kako je Bosna i Hercegovina ukrala moje srce i zašto bi ovu zemlju trebalo posjetiti tokom vaše evropske turneje.
Piše: Hannah McIntyre, by College Tourist
Program studiranja u inostranstvu koji organizira Spring Hill koledž baziran je na socijalnoj pravdi i otvoren za sve jezuitske škole u Sjedinjenim Američkim Državama. S obzirom na to da je fokus programa na socijalnoj pravdi, organiziran je 10-dnevni posjet Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini.
Naša grupa, u kojoj je bilo oko 40 osoba, sjela je na voz do Ancone, u Italiji, odakle smo otišli na 11-satno putovanje trajektom do Splita u Hrvatskoj. Probudili smo se u nečemu što je sličilo bajci: Hrvatska je divna zemlja i sretni smo što smo mogli tamo provesti neko vrijeme. Potom smo sjeli u autobus koji nas je vozio do Bosne i Hercegovine. Nismo ni mogli naslutiti šta nas tamo čeka. Svi smo rođeni ranih ‘90-ih, za vrijeme rata u Bosni i Hercegovini. Ja, zaista, nisam znala ništa o tom ratu prije našeg putovanja baš kao ni, pretpostavljam, većina članova naše grupe.
Učiti
Bh. historija je puna rata i nemira u kojima su učestvovale različite etničke grupe i vođe. Biti u BiH i učiti od ljudi koji su mojih godina ili malo stariji, i koji su preživjeli strahote rata, iskustvo je kakvo dosad nikad nisam imala. Svi imaju priče o ratu i svi ih žele ispričati.
Progoni i genocidi koji su se tamo desili su nevjerovatni, ali su ljudi tamo sretni… Nevjerovatna je hrabrost koju uočavate dok putujete kroz zemlju. Istočna Evropa nije se uvijek predstavljala u najboljem svjetlu, posebno područja u kojem je rat završio prije 20 godina. Ipak, bez obzira na sva upozorenja, nikad se nisam osjetila ugrožena.
Da, zemlja nije najstabilnija i podjele među ljudima su još uvijek primjetne, ali turizam je industrija koja pomaže oživjeti zemlju. Učiti i iskusiti tamošnju kulturu je jedan od velikih razloga zbog kojih morate posjetiti BiH. Toliko toga vas tamo mogu naučiti.
Ambijent
Moja grupa imala je dovoljno sreće da zemlju proputuje u autobusu. Ovo nam je omogućilo da vidimo sve što bh. priroda ima da pruži.Prelijepa je to i sočno zelena zemlja. Vode su tirkizno plave. Vijugave ceste koje vode kroz brda i doline pružaju se u nedogled. Na momente smo se vozili takvim cestama da smo mislili da autobus tim putem nikad ne može proći… Ova zemlja je kao nijedna druga koju sam vidjela ranije.
Mislili smo da je bajka u Hrvatskoj, ali zapravo je prava bajka bila u BiH i znali smo to na našoj prvoj “stanici”: u Mostaru. S nešto više od sto hiljada stanovnika, Mostar sjedi na rijeci Neretvi, privijen planinama. Stari most jedna je od najvećih atrakcija, ne samo ovog grada već i cijele zemlje. Stare mostarske ulice su načinjene od kamenja, i ispunjenje radnjama na kojima su nevjerovatne tkanine, nakiti… Gdje god pogledate su džamije. Sve oko ovog grada je magično. Povuče vas u sebe i učini da iskusite njegovu kulturu.
Naša sljedeća stanica bila je Sarajevo. Grad još magičniji od prethodnog. Sarajevo također sjedi na rijeci, i on je priljubljen uz planine. Kad se grad posmatra s jedne od okolnih planina, pogledi su nevjerovatni. Možete vidjeti cijeli grad, gledate u, kako se čini, hiljade džamija, crkava… nevjerovatnu arhitekturu. Pozivi na molitvu tokom dana su ugodni. “Osjetiti” ovaj grad je bilo posebno iskustvo. Ulice starog sarajevskog dijela grada slične su kao mostarske, ispunjene sličnim radnjama i restoranima skrivenim u uličicama i dvorištima.
Poželjeli smo nikad ne otići. Svi u ovim gradovima htjeli su pričati, ispričati nam svoju priču. Svi su bili prijateljski prema nama, s pričama kao iz knjiga. Rekla sam to već i reći ću opet: bilo nam je magično.
U urbanijim dijelovima grada, tragovi rata bili su očigledniji. Granatirane zgrade stoje s ožiljcima od eksplodiranih bombi. Neki dijelovi grada, pak, su obnovljeni i izgledaju kao i bilo gdje drugo u Evropi. Tragovi Olimpijade koja se održavala u Sarajevu također se mogu vidjeti, ali su napušteni. Realnost je ta da rat nije završio tako davno i zemlja se još uvijek oporavlja od toga.
Hrana
Jela koja su nam služili na našem putovanju kroz BiH mogu se opisati kao ukusna i napravljena “s dušom”. Meso i riba su glavne zvijezde menija, i Bosanci i Hercegovci ih znaju pripremiti! Ćevapi su klasično jelo koje sam jela svakog dana, u nekom obliku. To su “male kobasice” od janjetine i govedine, koje se služe sa somunom, kajmakom i lukom. Postoji nešto što se zove i “stini ćevap”. Svaka varijanta je mnogo ukusna! Jeli smo mesne plate, ribe, kebabe… šopska salate je jednostavna salata sa svježim povrćem i lokalnim sirom. Naručivala sam je uz svako jelo. Vole pomrfit i pivo… pretpostavljam da su to univerzalne spone…
KOMENTARI