50 godina nakon smrti, najuspješniji njemački pisac na svijetu Hermann Hesse je u svojoj domovini prezren, do krajnosti seciran i skoro uvijek pogrešno shvaćen. U inostranstvu generacije odrastaju s njegovim knjigama.
U gradiću Calwu na obali rijeke Nagold, u saveznoj zemlji Baden Wuertemberg, rodnom mjestu Hermanna Hessea nalazi se i njegov muzej. U muzeju se čuvaju predmeti i djela koje govore o životu pisca koji je u Njemačkoj bio pod sumnjom da piše kič. U vitrinama se nalaze knjige molitvi, ali i boginja Šiva, kao i druge boginje i božanstva. Za njegove savremenike u Njemačkoj bila je to eksplozivna mješavina, svijet kulta i misterije.
Sa deset godina Hesse je napisao prvu bajku, sa 13 je želio postati pjesnik sa 15 se okušavao kao slikar. Kasnije, u jednoj skici za “Djetinjstvo čarobnjaka”, Hesse je napisao: “Rođen sam potkraj srednjeg vijeka, jedne tople julske večeri.” Do đavola sa realnošću, živjeli snovi!
Poći u potragu za Hesseom, znači potražiti sebe. “Mi smo ljudi”, napisao je Hesse 1917. godine. A za čovjeka postoji samo jedan prirodni pogled, jedno mjerilo svih stvari a to je sopstveni smisao”. Zar svi nemaju želju da pročitaju još jednom Demijana, užareni roman, protkan mladalačkim buntom, tumačenjem snova i mislima o ponovnim rođenju, reinkarnaciji. Thomas Mann podsjetio je na elektrizirajuće dejstvo romana kada je pušten u prodaju, rekavši kako je to izazvalo “zahvalnu opčaranost”. Tome treba pridodati upečatljivu, ekspresivnu jasnoću, kojom je pokrenuto veliko životno pitanje “Šta je naše preodređenje?”
Djelotvorniji lijek od Novog testamenta
Trebali bi još jednom pročitati i Sidartu, knjigu u kojoj su obuhvaćene indijske priče i mudrosti i za koju je američki pisac Henry Miller rekao da je djelotvorniji lijek od Novog testamenta. Pogled u zvijezde, Sidartin osmijeh i slutnja. I zaključak da put ka mudrosti svako sam za sebe mora pronaći. To je puno djelotvornija vakcina od bilo koje vrste ideologije. Nezaobilazan je i Stepski vuk, pod čijij je uticajem rok-bend Johna Kaysa snimio pjesmu “Born to Be Wild” a snimljen je i kultni film “Easy Rider” sa Jackom Nicholsonom, Dennisom Hoperom i Peterom Fondom.
Odjednom postaje jasno da nam nikad dovršeni Hesse, poput pokreta jezikom koji očarava i zbunjuje jasno i bez cinizma, donosi bolni intenzitet onog vremena. Hesse ne štedi sebe i uvijek ide na sve ili ništa. I šta je onda pogrešno u njegovom traženju smisla života, ljubavi i vječnim spasenjem? Oženio je devet godina stariju fotografkinju Mariu Bernoullie, koja mu je rodila tri sina. Napravio je kuću na Bodenskom jezeru i otišao. Nije podnosio komfornost. Poslije se ženio još dva puta. U umjetničkoj koloniji Monte Verita probao je Hesse, koji je vječno tražio smisao života, još jednu životnu masku. Tamo se nag penjao po brdima čekajući da izađe sunce. Kada se vratio iz Indije donio je sa sobom spoznaju da sunce i more ne mogu biti životno spasenje za jednog Evropljanina.
Hesse je nakon Goethea imao najbogatiji riječnik u istoriji njemačke literature. U njegovim pričama o jeseni ovo godišnje doba možete odmah da osjetite na svojoj koži. Njegove slike prirode kao da predstavljaju prizivanje nečega što gubite i što odlazi. Kako je moguće da njemačko neutješno društvo u kojem prevladava maskima uspjeha razumije Stepskog vuka, koji je pola čovjek, pola životinja, usamljen, raskrstio sa životom, depresivan i nastrojen ubilački i samoubilački.
Danas je Hesse sa prodatih 150 miliona knjiga u svijetu najuspješniji njemački pisac 20 stoljeća. Godišnje još uvijek 400.000 njegovih knjiga nalaze svoje čitaoce.
KOMENTARI