Velid Avdić (Žuta), dobitnik najvećeg ratnog priznanja, značke Zlatni ljiljan. Rodom je iz Skucanog Vakufa kod Sanskog Mosta.
Cvijet ljiljan, simbol čistoće, nevinosti i ljepote. Bosanski, Zlatni ljiljan, hiljadu je godina simbol Bosne. Od dinastije Kotromanića do 22. maja 1992. godine kada su se Zlatni ljiljani, kao simbol današnje Bosne i Hercegovine, zavijorili ispred zgrade UN-a na East Riveru. Zlatni ljiljan nije više na zastavi BiH ali je ostao u našim srcima i na grudima onih koji za svoju hrabrost i požrtvovanje dobiše ovo ratno priznanje.
Značka „Zlatni ljiljan“ najveće je ratno priznanje Armije Republike Bosne i Hercegovine za vrijeme odbrambeno-oslobodilačkog rata 1992-1995. godine. Dodjeljivao se pripadnicima ARBiH koji su se naročito istakli u oružanom suprostavljanju agresoru, doprinijeli širenju slobodnih dijelova BiH, izvršili djela u kojima je došla do izražaja njihova lična hrabrost i požrtvovanje.
Nakon pada Bosanskog Broda odlučuje da se sa svojim saborcima pokuša prebaciti u Cazinsku Krajinu preko SAO Krajine.
Nakon što su uspjeli preći na slobodnu teritoriju, svi se dobrovoljno prijavljuju u “Hamze”. Da bi ih na neki način razlikovali od ostalih, Bužimljani su ih od milja zvali ” Handžarci”. Nažalost, većina ih je poginula u “Hamzama”. Žuta je poginuo 20.04.1995. godine, prilikom vraćanja Velića glavice.
KOMENTARI