Proteklog vikenda je održana promocija knjige Jasmina Odobašića “Hiljadu grobnica u Bosanskoj krajini”. Baš na istom mjestu i u isto vrijeme kako je i objavljeno na: plakatama Udruženja logoraša Sanski Most, internet portalima: “Radio Sana”, “In media”, “Medzlis Sanski Most”, te na minberima 30 sanskih džamija.
Naslov knjige je ‘sakrio’ preko stotinu grobnica, jer ustvari, radi se o 1132 grobnice u našoj Krajini. Radi se o 4016 kukavički pobijenih i otkrivenih, pa pažljivo iskopanih, pa brižno čišćenih, pomno prepoznavanih i službeno identificiranih žrtava. Radi se o istom broju sudskih, tužilačkih i policijskih zapisnika koji te gnusne zločine srbo-četničkog agresora potvrđuju. Radi se o bebi Amili pronađenoj u zagrljaju majke i sa cuclom u ustima… Radi se o bebi Anelu pronađenom sa svojim igračkama u ruci… Radi se o “Krajiškoj knjizi mrtvih”…
Jedan čovjek uradio je i na svojim plećima iznio neopisivo ogroman posao, posao države! Za nas i za one koji dolaze poslije njega i nas.
Ali, koga (je to bilo) briga?!
Slovom i brojem tridesetak /30-ak/ prisutnih je bilo.
Izdavanje ovog djela u potpunosti su sponzorisali Tešnjaci. Jedan je ‘samo’ Tešnjak pronađena žrtva u “Krajiškoj knjizi mrtvih”, Rasim ef. Ćeman, ostali su Krajišnici. Naravno, ovo je najmanje važno, žrtva je uvijek žrtva. Ali, jedan je Tešnjak danas došao iz Tešnja mahsuz na promociju i rekao da je na promociji “Krajiške knjige mrtvih” u Tešnju došlo preko 300 ljudi.
“Iako je ljeto, bojim se da naš narod spava dubokim snom”, poručio je. Ogorčenje malim brojem prisutnih nije ni mogao, ni želio kriti. Rekao nam je ‘u brk’ ono što je za nas. Baš k'o pravi Krajišnik.
I naš općinski Načelnik se kratko obratio, žurio je da stigne na obaveze u bolnici na “hašlamsku” u Stari Majdan.
Nakon njega, i Glavni imam je pozvan da uputi nekoliko riječi. U svoje ime, u ime Islamske zajednice, imama i svih čestitih patriota ljudski se zahvalio autoru na nadljudskim naporima koje je uložio da ovo djelo dođe do naših ruku.
I autor je govorio o knjizi koju je uradio. Želja mu je bila da mnogima, i njihovim i našim, dokaže da se i u Krajini desio genocid i da ostavi trajni dokument o surovoj istini i sudbini našeg naroda. Želja mu je još da se nekako kupovinom knjiga podmire troškovi izdavanja, pa da i neko od porodica žrtava dobije knjigu, na poklon ili od onih koji su u stanju da je kupe pa im poklone. “Velikim Bogom se kunem da mi nije cilj zaraditi bilo šta na ovoj knjizi, ja sam svoj cilj ispunio time što je istina izišla na vidjelo i što se više ne može sa-kriti”, rekao je.
Nevješto je prikrivao ogorčenost ne zainteresiranošću našeg naroda za tu istinu i uloženi trud da se ona objelodani i na ovakav način dokumentuje. Ali, o tome nije ni riječi rekao. A dok sam ga slušao, pokušavao sam dokučiti kako sada na to gleda čovjek koji je četiri hiljade i šesnaest ubijenih pronalazio, pa iskopavao, pa njihove kosti čistio i sastavljao…
Na kraju je zaključio da: “Pravilo egzodusa nad našim narodom, tri stotine godina staro, uvijek je kod njih glasilo:”Ubijte im vođe i hodže, bogate i učene – ostali će sami nestati”.
– Vi koji ste ove retke pročitali, primijetili ste sigurno – ovo nije šablonizirani novinarski zapis o ‘tamo nekom događaju’.
Bi ovo gorki zapis o našoj surovoj stvarnosti.
KOMENTARI