PRIJE nešto više od mjesec dana napunio je tek 20 godina, a već ovoga tjedna svi mediji bruje o basnoslovnim ciframa koje bi se mogle isplatiti na račun njegove odštete. Chelsea, Arsenal, Juventus i gotovo svi europski velikani tako bi htjeli u svojim redovima imati našeg reprezentativca Joška Gvardiola, momka koji je tek prebacio tinejdžersko doba, a već je meta najvećih europskih klubova.
Već sada se spekulira kako će RB Leipzig u budućnosti za Gvardiola moći dobiti ponudu koja će odgovarati iznosu koji je plaćen za Van Dijka, Maguirea ili De Ligta, jedina tri braniča koja su plaćena preko 80 milijuna eura.
Takve ponude za obrambene igrače vrlo su rijetke, ali u slučaju Joška Gvardiola ona je, čak i u bližoj budućnosti, vrlo izvjesna, ako već ne i neminovna. Njegove su kvalitete doista unikatne, ističe se u mnogim kategorijama, a činjenica da je ljevak i dodatno povećava njegovu vrijednost. Sve u svemu, Joško Gvardiol je doista toliko dobar, a možda i bolji od onoga što svi mislimo.
“Joško Gvardiol je iznenađenje, mi smo na Euru prošli grupu, a to je bio cilj, a na njemu smo dobili Gvardiola. On će biti nositelj Hrvatske u obrani, ako bude pravi, ako ga ne prebaci, sljedećih deset godina”, izjavio je krajem 2021. Zlatko Dalić, potpuno svjestan činjenice koliko Hrvatskoj znači imati modernog braniča te nakon dugo vremena stopera koji igra lijevom nogom.
Iako je na Euru, više silom prilika, baš kao i za Dinamo, igrao na lijevom beku, potpuno je jasno da će u budućnosti Gvardiol igrati na mjestu stopera. Po mogućnosti, bit će to u formaciji s trojicom pozadi, koju je Dalić najavio testirati tijekom predstojećih prijateljskih susreta.
Kada je prelazio u Leipzig, upravo je taj dio bio ključan. Znajući da na ljeto odlaze oba francuska mlada braniča – Upamecano i Konate – sportska je služba RB Leipziga tražila igrača koji je taktički specifičan te odgovara njihovom stilu nogometa.
Nogomet je to koji podsjeća baš na ono što propagira Red Bull, a podrazumijeva visok intenzitet, trku i beskompromisnu igru. Sve to vidjeli su u tada jedva punoljetnom igraču Dinama i nisu se nimalo prevarili.
Joško Gvardiol brzo je zauzeo mjesto lijevog stopera u formaciji s tri braniča pozadi, a njegove nevjerojatne fizičke sposobnosti vrlo su brzo došle do izražaja. “Joško je nevjerojatan igrač koji stalno želi učiti. Nikad nisam vidio 19-godišnjaka koji ima toliki potencijal”, govorio je o Gvardiolu Jesse Marsch, sada već bivši trener Leipziga.
Ništa se nije promijenilo niti kada je došao Domenico Tedesco, još jedan iz te mlade generacije progresivnih njemačkih trenera. Gvardiol se vrlo brzo nametnuo kao rješenje koje je barem jednako kvalitetno onom koje su prethodno imali s Konateom ili Upamecanom.
Joško je, kako se sada već piše i po njemačkim medijima, nevjerojatan spoj brzine, snage i okretnosti, a pritom bi mogao narasti do gotovo 190 cm, čime niti visina nije problem. Kada se to spoji s činjenicom da je i tehnički prilično profinjen igrač, djeluje više kao kakav lik iz Marvelovih Osvetnika nego li kao gotovo pa običan homo sapiens. A tako ga i tretiraju…
Kako Zlatko Dalić, tako i prvo Jesse Marsch, a onda i Domenico Tedesco, za njega govore u superlativima. Međutim, ako se za njih, a možda i za dobar dio hrvatskih medija može reći da ih pozicija primorava da gledaju na Gvardiola s ružičastim naočalama, mišljenje je gotovo pa unisono.
Kada ga se gleda na terenu, događaju se neke nevjerojatne stvari. Protivnički igrači, koji su sve samo ne mekani ili profesionalno neprokušani – poput Pavarda iz Bayerna ili Hummelsa iz BVB-a – doslovce se odbijaju kao kuglica u fliperu kada uđu u jedan na jedan duel s Gvardiolom, a nisu niti jedini. Gotovo da nema igrača u Bundesligi na kojeg biste se kladili protiv Gvardiola.
Osim tog dojma na prvu loptu, i brojke su indikativne. Gledajući duel igru, Joško Gvardiol sama je elita lige. Sa šest i pol dobivenih duela po utakmici gotovo da nema stopera koji mu može konkurirati, a ta brojka utoliko je impresivna ako se zna koliko zapravo daleko igra od vlastitog gola te koliko mora igrati taktički riskantno – na otvorenom prostoru bez zaštite obrambene formacije.
Osim samih duela, gledajući startove i presječene lopte, po ukupnom je zbiru četvrti igrač lige. U svim je obrambenim kategorijama vrlo dobar do elitan, osim što mu je postotak dobivenih duela nešto niži, ali i to je posljedica iznimno riskantnog sustava koji preferira njegova momčad te manjka zaštite koju pružaju zatvorenije formacije.
Ono što je pak posebno impresivno je napadački dio igre. Gvardiol ostvaruje 90 dodira s loptom po utakmici, a ukupno gledajući – zbog ponekih izostanaka glavnih igrača Bayerna – Joško je igrač koji je najviše puta dodirnuo loptu u cijeloj Bundesligi. Odličan je i u iznošenju lopte i u distribuciji, tako da igra momčadi ne pati kada je lopta kod njega.
Posebno je impresivno da 30 posto njegovih dodavanja odrađuje slabijom desnom nogom, koja više nije problem, nego gotovo i prednost. Sve u svemu, ne postoji segment kod iznošenja lopte koji ne bi bio barem dobar, ako već ne odličan. U modernom nogometu to se posebno honorira kod evaluacije u igri braniča.
Za tako mladog igrača, sasvim je logično da je problem i dalje pozicijska igra. Leipzig gotovo pa nikad niti ne teži dočekati protivnika postavljen u dva bloka pa je sasvim jasno da Gvardiol, slično kao ranije primjerice Upamecano, i dalje radi pogreške u strogo taktičkom smislu te riječi.
Može se vidjeti da ima problema u postavljanju prema napadačima te da nije idealno postavljen kod ubacivanja lopte, što postane očito u igri protiv boljih ekipa, npr. protiv Cityja, PSG-a i Bayerna.
Međutim, to sve i dalje spada pod dječje bolesti te onaj tip problema koji bi se relativno bezbolno trebao riješiti iskustvom i taktičkim sazrijevanjem. Tu nikako ne treba zaboraviti da je i dalje riječ o mladiću koji je netom navršio 20 godina te i dalje ima jedva 100 utakmica na seniorskoj razini.
Uzevši to u obzir, nije nimalo čudno da mu pozicioniranje nije idealno te da ponekad gubi duele jer nije idealno postavljen prema napadaču. Međutim sasvim je jasno zašto to ne smeta nijednom velikom klubu u procesu skautiranja te zašto to ne umanjuje njegovu cijenu. Jer ako postoje elementi igre koji su ispravljivi, onda su to upravo ti.
Ako se uzme u obzir o kakvom je atletskom friku riječ, koji je pritom i toliko dobar u svim fazama distribucije i iznošenja lopte, on je savršen igrač za moderne nogometne sustave. Ljevak koji je naučen igrati na mjestu lijevog stopera te koji nema nikakav problem veći dio utakmice provesti oko polovice terena, pa čak i na protivničkoj polovici, danas je na posebnoj cijeni.
Njegovu vrijednost, dakako, podiže i trkačka moć zbog koje se može utrkivati jedan na jedan s velikom većinom modernih krilnih igrača ili napadača. Joško Gvardiol vjerojatno je najmoderniji igrač hrvatske reprezentacije te onaj koji će gotovo izvjesno srušiti rekord odštete za bilo kojeg našeg igrača.
Ako nastavi igrati za Leipzig kako dosad čini te izbrusi neke filigranske detalje u narednih godinu i pol, njegova će cijena gotovo sigurno biti nalik na onu koja je isplaćena za De Ligta. Kako je i sam Dalić napomenuo, ako ga ne prebaci, on će biti branič kakvog Hrvatska nikad nije imala te zapravo pravi prototip modernog stopera. Ljevak kakvog će željeti imati gotovo pa svaki najveći klub.
A te će želje doći s paprenom cijenom. Kada se pogleda kako djeluje u Leipzigu te koliko je visok njegov plafon, u njegovom slučaju to bi za kupca moglo biti i potpuno isplativo. Jer toliko bi mogao biti dobar.
KOMENTARI