SENIJAD IBRIČIĆ i Hajduk. Priča koja nema kraja i aktivira se sa svakim novim prijelaznim rokom. Ovaj put puknula je na Igoru Tudoru, tvrdi nekad omiljena Hajdukova desetka. Kada je konačno uspio nagovoriti turski Kayseri da ga pusti u Split na besplatnu polugodišnju posudbu, bio je oduševljen. Turci bi plaćali, a Ibričić bi za Hajduk igrao iz ljubavi. “Za nula kuna, samo da igram i pomognem”, u Indexovom intervjuu tjedna objašnjava Ibričić koji je u međuvremenu sklopio dogovor sa skopskim Vardarom.
Od splitske opcije “za nula kuna”, do bogate vizije Rusa Samsonenka, koji osim nogometnog, drži i rukometni Vardar. Kakvi su prvi dojmovi?
“Danas sam stigao u Antalyju, Vardar je ovdje na pripremama. U kontaktu sam s Makedoncima već određeno vrijeme, zvao me Goce Sedloski, direktor kluba i čovjek, nogometaš i dinamovac kojeg jako cijenim. Pričao mi je sve najbolje o klub. Potom me nazvao i trener Sergej Andrejev, Rus koji je upoznat s mojim igrama još iz Lokomotiva. I od njega sam također čuo lijepe stvari o klubu. Raspitao sam se i kod naših dečkiju koji su tamo, a jasno mi je i dokud sežu ambicije gazde Samsonenka. Postao je većinski vlasnik nogometnog i rukometnog kluba, priča je optimistična. Kada je otvoren prijelazni rok, kontakti su postali intenzivniji, a onda se s Hajdukom dogodilo ovo što se dogodilo, i eto me u Vardaru”
Što se točno dogodilo? Posljednji put o tvom povratku u Hajduk razgovarali smo, tradicionalno, početkom proteklog prijelaznog roka. Tada si nam rekao da ćeš se jednog dana sigurno vratiti, ali da nisi siguran je li ta opcija, u ljeto 2014. uistinu realna, kao i da nisi siguran jesu li čelni ljudi Hajduka službeno uopće pristupili Kayseriju. I, jesu li?
“Tada je Kayseri tražio odštetu od Hajduka, što je bilo i sasvim očekivano jer sam imao ugovor vrijedan još godinu i pol dana. Znao sam da je Hajduk u teškoj financijskoj situaciji i da ta opcija i nema realnu podlogu. Ove zime Hajduk se također javio, ili da budem precizniji, mi smo u stalnom kontaktu. Često i rado razgovaram s Goranom Vučevićem, s kojim imam odličan odnos. On je čovjek koji me doveo u Split i bio je moj prvi trener u Hajduku. Kasnije se javio i Marin Brbić, te sam im ovaj put ja predložio opciju povratka na Poljud. Ne bih imao potrebu o tome govoriti da nije “puknula” priča, zovu me navijači, pišu mi poruke, žele odgovore. I vi novinari ste oduvijek korektno pratili priču mene i Hajduka i zato sam dužan reći ono što se događa.
Split je grad u kojem sam živio i želim živjeti, a to nije bez veze. Milijun posto, ako treba i zaklet ću se, da sam se Brbiću i Vučeviću ponudio besplatno, čim mi je Kayseri dao dopuštenje da posljednji dio ugovora odradim na Poljudu. Turci bi me plaćali, a u Hajduku sam htio igrati za nula kuna. Bilo mi je bitno samo da igram, i ako mogu, da pomognem Hajduku. S tim su upoznati i pojedini navijači iz Udruge Naš Hajduk. Nazvao sam Gogija, rekao mu da me Kayseri pušta i da će sve platiti. Vučević i Brbić bili su oduševljeni, ali su jasno, morali razgovarati i s trenerom. Igor Tudor je taj koji odlučuje, ili je barem bio. Priopćili su mi tada me trener ne vidi u ekipi”
Je li vas Tudor razočarao?
“Bio sam jako razočaran, ali s druge strane, i nemam razloga za to. Zašto dolaziti negdje gdje te trener nema u viziji, a moja je vizija – minutaža? Bio bih lud sam silio tako nešto. Žao mi je, da. Svi znaju što za mene znači Hajduk u kojem sam proveo dvije najljepše godine svog života. I dalje kažem, jednog dana vratit ću se u svoj grad. Svi znaju i kako sam otišao iz Hajduka, koliko sam novca oprostio. I to nije prazna priča niti neka reklama, to su moja djela za Hajduk. Mislio sam da je za njih sjajna prigoda da na pola godine besplatno dobiju igrača koji im želi pomoći. No, realnost je drugačija, sjeo sam, razmotrio opcije i ispred sebe vidio da se, s druge strane, meni u Skopju pruža sjajna prilika”
Kako gledate na Hajdukov put da se izvuče iz financijske krize?
“Slušam, gledam, sve shvaćam, ali zaista ne razumijem zašto je jedan klub s tolikim potencijalom i tradicijom još iz bivše države, stalno u tolikim problemima. Zanimljivo je koliko su pravih talenata imali u posljednjih par godina i za kako su sitne novce ti igrači otišli. Novac je najveći problem, svjestan sam da Hajduk od prodaje mora živjeti, ali s tim je kadrom mogao dosegnuti Dinamo. Žao mi je, nadam se samo da ne može biti gore u klubu, da će krenuti naprijed”
Je li vas i ovaj put zvao Zdravko Mamić? On obično zovne u ovo vrijeme.
“Ovaj put nije zvao, ha-ha. Znate da je govorio kako sam njegova najveća greška, želio je da iz Hajduka dođem u Dinamo, ali svaka Zdravku čast, za sve što ja napravio. Za mene u Hrvatskoj postoji samo jedan klub”
Jesu li vas zvali i drugi hrvatski klubovi?
“Možda jesu, to sad i nije neka priča”
Možda Rijeka?
“Možda Rijeka, možda malo i Split”
Razmišljaš li nakon dolaska novog izbornika Mehmeda Baždarevića o povratku u reprezentaciju BiH?
“Vidjet ćemo, nisam o tome još razmišljao. Nakon deset godina oprostio sam se na način na koji nisam želio. Sve ono što sam rekao o Safetu Sušiću mislim i danas. On je za mene mrtav čovjek. Kada je bio u kombinacijama da preuzme Kayseri, zaista sam rekao – on ili ja. Dok sam živ neću mu zaboraviti ono što mi je napravio na Svjetskom prvenstvu u Brazilu”
Problem je minutaža?
Naravno da je problem minutaža, ali i ono što stoji iza toga. Svi su nešto dobili osim mene i za to je sigurno postojao jako dobar razlog. To je priča koja se poteže još od mog odlaska iz Hajduka i o njemu više ne želim. Zaista, za mene je mrtav čovjek. Novi izbornik najavio je da su u kombinaciji svi igrači koji se nametnu u svojim klubovima, pa ćemo vidjeti. Ja tek krećem”
index.hr
KOMENTARI