Kada biste prosječnog bh. građanina pitali da vam navede barem jednu pozitivnu stvar vezanu za BiH, prvi odgovor koji biste dobili vjerovatno bi bio – nema ja. Drugi odgovor bi glasio – Džeko, Pjanić, Tanović, Ćatić… Oni su naši najbolji ambasadori i jedina svijeta tačka. Ovu drugu varijantu nećemo negirati jer ona i jeste istinita. Uspješni sportisti i umjetnici sigurno pripadaju ovom pozitivnom dijelu. Međutim, šta je s onim nepoznatim dijelom, dijelom ljudi koji su za javnost “anonimusi”, a na koje itekako imamo razloga biti ponosni?
Facebook grupa Pretty Woman Forum okuplja skoro 15.000 žena iz cijele BiH, regiona, ali i ostatka svijeta. Prvobitni plan je bio da ona služi za razmjenu informacija, savjeta, iskustava i širenje pozitivnih vibracija, no, vremenom je postala nešto puno više. Za mnoge žene ona je danas sastavni dio života, mjesto na kojem se mogu saznati, nećemo reći sve, ali skoro sve informacije, od onih svakodnevnih gdje naći/kupiti ovo, kako napraviti ono, do razmjenjivanja savjeta i iskustava oko djece, braka i općenito života. Međutim, to nije suština ove priče. Vremenom su žene okupljene u grupi počele pomagati jedna drugoj, činiti jedna za drugu ono što nikad nisu činile za nekog, vremenom su dobre duše i vrijedne ruke počele mijenjati tuđe živote, na bolje, naravno.
“Ideja je došla spontano. Žene su se sprijateljile i kako su se objavljivali postovi o humanitarnim akcijama, one su same predložile da se uključimo. Pošto sam se ja ranije bavila humanitarnim radom preuzela sam organizaciju na sebe”, kaže nam jedna od administratorica grupe Nina Grebo.
Sigurno se sjećate priče o porodici Dedović, odnosno, djeci iz sarajevskog naselja Osijek koja su u vrlo kratkom roku naučila koliko život može biti surov, ne biravši pri tome ni godine, ni vjeru, ni društveni status. Upravo je grupa članica Pretty Woman Foruma ustala i rekla – idemo pomoći. Neke od njih su danima stajala ne određenim, unaprijed najavljenim lokacijama u Sarajevu, i skupljale pomoć za četvero djece koja su ostala siročad, a onda su im kupovale sve što im je potrebno izmamljujući im osmijehe na licima tako običnim stvarima, lijepim riječima i toplim zagrljajima. Neke od tih žena su ih skoro svaki dan posjećivale, trudeći se da ih oraspolože i usreće. I nije to trajalo dan ili dva, to traje još uvijek. Kada se Mirsadu Dedoviću, najstarijem od braće i sestara, vratila zloćudna bolest, žene su se opet organizovale, vodile ga da radi nalaze, kupile mu sve što je potrebno i odvele ga u bolnicu. Kasnije su im mnoge odlučile pomoći kupovinom domaćih jaja koje prodaju.
Jedna do članica foruma je i Maja (pravi identitet poznat redakciji), žrtva porodičnog nasilja, koja je nedavno svoju potresnu priču ispričala i za Source.ba portal. Maja je samohrana majka 12-godišnjeg dječaka, a uskoro će na svijet donijeti jednu djevojčicu. Supruga je napustila jer ju je zlostavljao i od tada se bori za opstanak onako kako to najbolje zna. Ona je samo jedna od samohranih majki kojoj Pretty Woman Forum pomaže. Naime, u grupi postoji fond namijenjen ženama, samohranim majkama koje su u lošoj finansijskoj situaciji. Novac, pelene, odjeću i sva druga sredstva je moguće uvijek donirati, a onda nekoliko članica posjeti svaku od njih i osim materijalnih stvari koje su im potrebne, pokloni im nešto jednako važno, druženje, kafu i osmijeh. Iz fonda im se nerijetko plaćaju stanarina i režije, a članice nerijetko svjedoče i njihovim očajnim apelima u kojima mole za litar mlijeka. Nijedan od tih apela nikada nije prošao nezapaženo, nikada nije bio uzaludan jer bi se žene odmah reagovale. Maju, s početka naše priče, jedna od žena je naučila tajnama ručne izrade nakita koji ona danas vrijedno pravi, a veliki broj žena ga kupuje želeći joj na taj način pomoći, ali i nagraditi njen trud i volju da ne sjedi skrštenih ruku.
“Dio tih žena su bile žrtve nasilja koje je ostavilo strašne posljedice na njihovo psihičko stanje. Nemaju nikakvog samopouzdanja, uglavnom su odbačene od porodice jer ih smatraju sramotom i teretom pa ni s te strane nemaju pomoć i podršku, doslovno žive same. Maja je specifična, ona se baš uklopila i ja s njom danas kao s prijateljicom mogu popiti kafu. Nisam ja jedina, ima i drugih žena iz grupe koje su se sprijateljile s tim ženama. Ima žena kojima treba psihološka pomoć pa ih žene koje su prošle isto posavjetuju. Nije to samo – evo ti paket i doviđenja, vidimo se za mjesec”, kaže Nina.
Osim Maje, još su neke žene nakon što su ostale bez posla upravo preko foruma uspjele pokrenuti vlastiti “biznis”. Jedna od njih je prodavala domaće pite, druga torte i kolače, a treća kiflice o kojima se priča na forumu širila poput prave “pošasti”.
“Žene se ne znaju, a spremne su pomoći jedna drugoj. Meni se sinoć javila djevojka, po struci farmaceut, koja me je zamolila da aninimno objavim post da joj se preko grupe pomogne da nađe apoteku u kojoj bi mogla odraditi pripravnički jer nema nikoga da joj pomogne, a tražila je na sve strane. Ona počinje raditi iduće sedmice zahvaljujući ženi koja je magistar farmacije i koja ju je preporučila”, navodi naša sagovornica.
Među svim teškim pričama, žene je posebno ganula i ona o bolesnom dječaku Bekiru iz Kaćuna, dječaku koji ima tumor na mozgu. Danima i danima je trajala akcija prikupljanja pomoći, žene su prevodile njegove nalaze i slale klinikama u inostranstvu, onda mu je trebao skupocjeni lijek pa su neke od njih nesebično donirale sredstva kako bi se isti kupio. Posjećivale su ga u bolnici, hrabrile njega i njegovu majku, činile sve što je u njihovoj moći da pomognu.
“Najviše me pogađaju situacije s bolesnom djecom. U Bugojnu je bio dječak Faris Manjgafić, mi smo ga dva puta oblizale, imao je epilepsiju i, nažalost, preminuo je. Dosta ljudi se uključilo u akciju, ali nije bilo spasa. Meni lično je najbolnija situacija upravo Bekir, za njega smo se maksimalno angažovale, žene su odmah skočile da vide šta se može učiniti, tražila se pomoć od raznih klinika, gledalo se može li se pomoći lijekovima na prirodnoj bazi. Međutim, nije bilo spasa, on je trenutno u bolnici. Ja sam u kontaktu s njegovom mamom i njoj je olakšanje kad zna da su toliki ljudi pokušali da mu pomognu, da nije sama u ovoj priči. Nažalost, nije moglo drugačije. Slučajno sam ga upoznala, bio je sa sestrinim sinom u bolnici. On je pun pozitivne energije, dijete je bilo puno života. Dosta žena iz grupe koje ga i ne znaju stalno pitaju šta je s njima i kako je”, ističe Nina.
Podstaknuta dobrotom ovih žena, jedna članica je došla na ideju da se organizuje akcija da bi se kupili osmomartovski pokloni za žene koje borave u Psihijatrijskoj klinici u Sarajevu. I ova akcija je uspješno realizovana i cilj je postignut – dobile su osmijeh i izazvale radost, pa makar ona bila trenutna, kratkotrajna.
Nedavno je na forumu pisala djevojka, maturantica srednje škole koja je molila za pomoć jer njena majka, braća i sestre žive u izuzetno lošim uslovima. Napisala je da joj se bliži matura, ali da na istu ne želi ići, sve što željela bila je hrana, odjeća i obuća. Njena porodicu nije dugo čekala jer su “prettyce” kako se ponekad međusobno zovu, odmah sutra stigle na vrata noseći pomoć i pozitivnu energiju. Istog dana kada je djevojka uputila apel, javile su se brojne žene koje su joj ponudile matursku haljinu i cipele na poklon, nakit, frizuru, šminku i sve ono što jedna maturantica treba imati za jednu od najljepših noći u svom životu, poručivši joj da će doći da je isprate.
S obzirom da su članice navikle da jedne drugima pomažu, jedna od njih je skoro tražila donatore krvi za mladu majku iz Zenica koja je bila u kritičnom stanju nakon komplikacija na porođaju. Komentari koji su se redali ispod posta izazivali su jezu – mnoge su željele pomoći, neke darivanjem krvi, druge nuđenjem besplatnog prevoza u Zenicu, a ona koje nisu mogle ni jedno ni drugo, molile su Boga da spasi ovu mladu ženu. Srećom, na kraju se sve dobro završilo.
“Ja sam doživjela prosvjetljenje s ovom grupom, stvarno sam oduševljena ženama. Ima tu različitih žena, od onih obrazovanih i bogatih do onih kojih rade, recimo, u pekari pa opet gledaju da se uključe. Ja sam imala predrasude prema nekim ženama, mislila sam da one bogate samo ulažu u sebe i svoj izgled i da nisu humane, a ispostavilo se suprotno. Kad je u pitanju priča koja nas dotakne svi se dignu na noge. Mene je sve to obogatilo i promijenilo moj život”, zaključuje naša sagovornica.
Ovo su samo neke od priča koje vraćaju nadu u dobro, u nesebičnost, u ljubav, u velikodušnost… A ima ih tako mnogo da bi bile potrebne desetine i desetine članaka da bi sve stale. Iako se ne vole hvaliti, posebno van foruma, ono što žene okupljene u Pretty Woman Forumu rade zaslužuje svaku pohvalu. Iz dana u dan pokazuju svoju solidarnost i volju da pomognu, zanemarujući pri tome svoje privatne i poslovne obaveze, ne razmišljajući o vremenu i daljini, ili o tome koliko će ih to koštati jer žele samo jedno – da u svakom smislu budu podrška i da onima koji trebaju pomoć poruče da nisu sami. One su ti “anonimusi” na koje svi imamo razloga biti ponosni.
(Adna Zukanović-Zilić)
KOMENTARI