Poštovani,
Sinoć je u gradskoj Vijećnici sa početkom u 19 sati održan radni sastanak na kojem su prisustvovali članovi mjesne zajednice lijeva obala sa predjednikom Fikretom Muhićem i mjesnog ogranka SDA stranke lijeva obala 1 sa predsjednikom Samirom Ćehajićem.
Tema radnog sastanka je bila izgradnja spomen obilježja ubijenim Bošnjacima tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu 1992-1995 sa područja lijeve obale Sanskog Mosta. Spomen obilježje na kojem će se naći imena ubijenih Bošnjaka sa područja lijeve obale planira se izgraditi na raskrsnici ulice Mahala i Redak (kod pijace). Na sastanku je istaknuto da će ovo spomen obilježje biti od velikog značaja za sve mještane Sanskog Mosta a posebno za mještane sa područja lijeve obale našeg grada.
“Uspjeli smo da pokrenemo inicijativu za izgradnju spomen obilježja, koje će nas podsjećati na prošli rat i davati nam opomenu da ne smijemo zaboraviti šta se desilo, izjavio je Samir Ćehajić predsjednik mjesnog ogranka SDA lijeva obala 1.”
“Pozivamo sve građane da pomognu oko formiranja spiska ubijenih sa ovog područja te da se na bilo koji način uključe u proces izgradnje.”
Poznato je da je krajem maja i početkom juna 1992. započeo je široki napad srpskih snaga na Sanski Most, kao i susjedna sela. Tom prilikom najveći broj mještana protjeran je iz svojih kuća, veliki broj civilnih objekata je uništen ili spaljen. Muškarci, žene i djeca iz Sanskog Mosta zatočeni su u halu Krings, koncentracioni logor, pri čemu je ubijeno preko stotinu civila. Zatvaranje i teško premlaćivanje vršeno je na nekoliko mjesta koji su pretvoreni u logore.
Zločini nad Bošnjacima su posebno vršeni u logorima i drugim mjestima zatočenja. Na prostoru općine Sanski Most bilo je više od 20 logora i drugih mjesta zatočenja. Zatočeni su bili izloženi fizičkim i psihičkim torturama, ubijani su, protjerivani, vršena su silovanja. Kao i u svim ostalim dijelovima Bosanske krajine isti scenario je bio i u Sanskom Mostu: ubijanje, zatočenje u koncentracione logore bilo je prvo određeno za političku i intelektualnu elitu, odnosno za nosioce političkih funkcija. Posebno su funkcioneri i članovi Stranke demokratske akcije bili na spiskovima za likvidaciju i zatvaranje. Nehumana i nečovječna postupanja prema civilima posebno su bila izražena u logorima: “Betonirka“, “Sanakerm“, Sportska dvorana, zgrada MUP-a, fabrika “Krings“ i dr. Fizičko i psihičko zlostavljanje praćeno je uskraćivanjem vode, hrane, spavanja. Veliki broj logoraša iz Sanskog Mosta je odveden u logor Manjača, pri čemu je usput umrlo više njih. U tom logoru je vojna policija zatočenike tukla motkama, kablovima, palicama i sličnim predmetima.
Ubijeni Bošnjaci općine Sanski Most (oko 800 žrtava genocida) pronađeni su u 30 masovnih grobnica. Najveća masovna grobnica je Hrastova glavica i Sasina. Velik broj Bošnjaka općine Sanski Most trajno se iselio i živi u mnogim zemljama širom svijeta.
KOMENTARI