Iz “Zemlje izlazećeg sunca” Ivici Osimu, nekadašnjem uspješnom selektoru nogometne reprezentacije Jugoslavije i Japana, igraču i treneru Željezničara i šefu stručnog štaba Partizana, atinskog Panathinaikosa i Sturma iz Graza, stigao je nedavno Orden izlazećeg sunca zlatnih zraka sa značkom.
Odlikovala ga je Vlada Japana, a nagrada dodjeljena kao priznanje za doprinos razvoju nogometa u ovoj zemlji, ali i promociju međusobnog razumjevanja Japana i BiH.
“Dešava se, vidiš, da i ja dobijem taj, zaista značajan orden, ali mislim da je i to malo preterano. Nisam se takmičio… A mislim da su orden zaslužili i Wenger i Piksi i Zico” na svoj, prepoznatljiv način, iz svog doma u Sarajevu, započinje razgovor Ivica Osim (75), legendarni Štraus sa Grbavice.
Pa, Vi ste ostavili pečat u Japanu?
“Ma, ništa specijalno ja nisam uradio. Trening – kuća, sve uobičajeno.”
Da li je orden samo sportska ili i politička nagrada?
“Mislim da je i jedno i drugo, ali da je ta nagrada prije svega socijalnog karaktera. To bi, prevedeno na naš jezik, moglo da se kaže: Orden zasluga za narod Republike. Otprilike.”
Orden ste dobili u japanskoj ambasadi u Sarajevu, da li bi neki naši zvaničnici, mislimo na bivšu Jugoslaviju ili republike, došli vama ili bilo kome “na noge”?
“Drugačije je sve to, Japanci su nevjerovatno dobro organizovani i sve se unaprijed zna. Vlada Japana je obavijestila ambasadu u Sarajevu, ja dobio poruku od njih… Japanci su nama u BiH mnogo pomogli, teško da im se možemo revanširati.”
Da se vratimo ovom našem, nasušnom nogometu: regionalna liga mladih i žena, da li je to dobra “predigra” za nešto što tek treba da dođe?
“Ne bih govorio o tome šta se vraća i kako se vraća… Prije pet godina bili smo blizu nekih dogovora, ali ne vidim da smo krenuli naprijed.”
Šta nam je činiti?
“Mnogo smo se potrošili, što u sportu, što u politici. Ne valja što vozovi prolaze, a ti moraš ići ukrug. Problem su, naravno, i finansije, i što oni koji imaju novac razmišljaju na potpuno drugačiji način.”
Znači li to da biste digli obje ruke za tu ideju?
“Da, ideja je dobra, da se tenzije smire. Ne vidim da smo mi na Balkanu toliko loši kako o nama pričaju sa svih strana. Nismo ni zaboravljeni. Balkan je lijep kraj Evrope i treba joj.”
A politika, može li ona da bude plus ili minus u ovoj priči?
“Političari se upliću kada vide da je skoro sve gotovo. U svakoj priči, pa i ovoj najnovijoj. A, ljudi su dobri i pitam se šta je čudno u tome i da se pobiju i da se pomire. Pa, to su radili i Nijemci i Francuzi, pa kada su mogli oni, što ne možemo mi. Što se ne bismo izmirili. Ne bih koristio one floskule, rano je ili kasno je. Jer, nije ni rano ni kasno. Dosta je bilo svađa, ratova, vrijeme je da sve strane žive u miru, da mirno spavaju, da s osmijehom idu na utakmice. I u tome moraju da pomognu i političari.”
Čini se da vjerujete da hoće?
“A zašto ne bi? Situacija nije toliko loša, svjedoci smo da su političari sve češće zajedno, znaju i lijepo da razgovaraju. Ako oni mogu, zašto to ne bi mogli i sportski ljudi? Uvjeren sam da će to shvatiti i prihvatati i navijači. Možda ne baš svi, ali većina sigurno hoće. I na tome treba raditi.”
Uslovi u republikama Jugoslavije su sve bolji?
“I to može da pokrene inicijativu da se igra na starim prostorima. Infrastruktura je zaista sve bolja, ima i travnatih i vještačkih terena, tu su i reflektori, pa zašto se ne bi, u dogledno vrijeme, Evropsko prvenstvo igralo na Balkanu! Sjetite se samo, organizovali smo jedne Olimpijske igre, i to zimske, u Sarajevu, a i dan-danas se o tome priča i prepričava. A znate li šta bi i koliko nogomet donio jer je daleko interesantniji i zanimljiviji a i finansijski mnogostruko primamljiviji. Kakav bi to bio izložbeni salon za sve zemlje! Nogomet je brend, a nikako nešto negativno. A djeca su ukras svijeta.”
Kako će djeca, koja su porasla a iskusila su neke strahote, moći da se prilagode tom, da ga nazovemo, novom vremenu?
“Osnova je da se uslovi poprave kako bi nadoknadilo sve ono što su ta djeca izgubila za vrijeme rata. I oni će se vratiti nogometu. Ne više na ulice, kao nekada, jer na ulici nema više loptanja, ševe. Kada na ulici šutneš loptu ona udari u pet automobila. Ali ako im se stvore uslovi, siguran sam da će se oni vratiti onom izvornom nogometu koji je krasila želja i ljubav. A konkurencije nama ne fali, u svim bivšim republikama “tinja“ onaj talenat koji nam niko ne može uzeti, i samo treba da se razgori vatra.
Znači li to da ste uvjereni, da su mladi ti koji mogu da vrate ono što se posljednje dvije decenije izgubilo?
“Oni su bili najviše uskraćeni tim prokletim ratom i zato treba početi od njih. Djeca su talentovana, to nije sporno, ali nogomet je danas, prije svega, biznis. Ipak, neka poruka može da glasi: vratimo se igri. Zašto bismo mi najviše gubili, a svi drugi mnogo toga dobijali. Jer, kada izgubiš kontakte sa svijetom, gubiš i publiku i igrače.
Problemi, ipak, nisu mali i pitanje je kako ih prevazići. I eto, opet se vraćamo na politiku: kako da ona bude uz nogomet, a ne protiv njega?
“Nazadujemo kao društvo, kao država i to nije sporno, a samim tim nazaduje i nogomet, nazaduju i igrači. Kroz ta “kokuzna” vremena izgubili smo i kulturu ponašanja, bez koje se ne može dalje, više. I tu sada u prvi plan treba da izađu političari, oni prvi moraju da naprave zaokret, jer smo došli u poziciju da društvo, takvo kakvo je, mora da pokrene točak istorije. I onda će i mladost profitirati. Ne znam šta bih više rekao na tu temu, osim da moramo svi da budemo pametni. A onda, kroz priču i druženje, da krenemo napred. Možemo mi to, ili jednostavno – moramo” kazao je na kraju intervjua za “Novosti” legendarni Sarajlija.
Bivši selektor Japaan i savjetnik
Ivica Osim je vodio dvije nacionalne selekcije. Reprezentaciju Jugoslavije u periodu 1986-1992. doveo je do petog mjesta na Svjetskom prvenstvu u Italiji 1990. i izborio plasman na Evropsko prvenstvo 1992. u Švedskoj, sa kojeg je selekcija izbačeni zbog sankcija. Od 2006. do 2007. godine predvodio je selekciju Japana. Nažalost, 16. novembra 2007. doživio je moždani udar i morao je da se povuče sa klupe ali je ostao kao savjetnik u FS Japana. Na klupi ove reprezentacije sada se nalazi Osimov zemljak, Vahid Halilhodžić.
Knjiga o Osimu
U Japan je Osim stigao 2003. godine, kada je preuzeo JEF junajted, na čijoj je klupi sjedeo tri sezone. A koliku popularnost je tamo uživao potvrđuje i tiraž knjige objavljene 2005. pod nazivom “Riječi Osima“ u kojoj su njegovi citati o nogometu – prodata je u više od 400.000 primjeraka i bila je bestseler u Japanu.
KOMENTARI