Konjogojstvo i konjske trke imaju višestoljetnu tradiciju u Bosni i Hercegovini. Pisani tragovi vode nas duboko u srednji vijek gdje su konji bili glavna tegleća stoka s kojom se oralo, vuklo i prevozilo ali gdje su bili i temeljni pokazatelj vojne snage u srednjovjekovnom ratničkom društvu.
Ugarski kroničari su zabilježili da je ratovanje u Bosni bilo vrlo teško jer je Tvrtkova vojska imala dvije vrste konjice i to jednu koja je koristila male domaće konje koji se bez poteškoća kreću po vrletima i bespućima u koje ugarski konji ne mogu ni zaviriti, i drugu koja je u ravnicama koristila arapske konje, mnogo brže i okretnije od teških konja koje je koristila ugarska vojska.
Viteške igre i turniri bili su nezamislivi bez dobrih rasnih konja.
Na oslikanim bosanskim srednjovjekovnim nadgrobnim spomenicima stećcima, konji su česta pojava.
U osmanskom periodu konj je bio izuzetno cijenjen, jer je osmanska konjica bila poznata po brzini i mobilnosti na turskim i arapskim konjima. Također, iz epskih junačkih pjesama možemo vidjeti koliko su Bosanci držali do uzgoja dobrih i rasnih konja. Skoro da i ne postoji neki epski junak, a da u pjesmi nije spomenut i njegov konj kao vjerni pratilac.
Prije više od 120 godina imali smo i konjske trke koje su bile na nivou onih u tadašnjoj Engleskoj. Iz stare štampe koja je izlazila u vrijeme Austro-ugarske uprave možemo saznati o veličini događaja poput konjskih trka na Butmiru kod Ilidže u septembru 1893.god. Sarajevski list od 13. septembra 1893. donosi podatak da su Državne željeznice na dan održavanja utrke do Ilidže prevezle 8.000 ljudi, a izvjestilac s utrka procjenjuje da je bilo čak 10.000 posjetilaca. Naravno, uzgoj konja i učestala organizacija trka bila je sistemski podržana od tadašnje Zemaljske vlade. Zabilježene su i trke od Visokog do Sarajeva kojima je bio pokrovitelj i sam ministar Kallay.( Bošnjak br. 38 od 22.09.1892)
Iz tadašnje štampe također saznajemo da se održala i trka s konjima na relaciji Bihać – Sarajevo 1893. god. (Bošnjak br.14, 06.04.1893) Kako stoji, kod ove trke su mogli da sudjeluju samo konji domaće pasmine, od domaćih kobila i ždrijebaca. Cijeli put bio je duži od 288 kilometara. Početak trke bio je 25. juli. Nagrade su bile. 12.000 kruna za 1. mjesto, 4.000 kruna za 2. mjesto, 2.000 kruna za 3.mjesto, 1.000 kruna za 4. mjesto te daljnjih šest mjesta po 600 kruna.
Iznos za prvu nagradu obezbjedio je lično car Franjo Josip I. dok je ostale nagrade obezbjedila Zemaljska vlada.
Koliko su Krajišnici uživali u ovakvim natjecanjima dokazuje i činjenica da su uglednije porodice prilikom svadbi imali praksu organizirati utrke s konjima. Tako je Sarajevski list 04.05.1894 godine prenio vijest o bosanskoj svadbi u Sanskom Mostu:
„Ovdašnji veleposjednik g-din Hasan-beg Čeko prije nekoliko dana oženio je svog jedinog sina Husein-bega, te je provedena velika i sjajna svadba kojoj je prisustvovalo mnoštvo gospode i prijatelja. Pri toj svadbi između ostalih teferiča po bosanskom starom običaju priređena je i velika konjska trka, na kojoj se trkalo preko 60 konja, od kojih je bio prvi konj Mustaj-bega Ajanovića iz Bjeljine, drugi Ahmed-bega gradonačelnika Gradačca a treći Haki-bega Pašića iz Bjeljine. Na drugoj maloj trci utekao je Grabića konj iz Kozarca. Cijela svadba je provedena na opće zadovoljstvo.“
Na isti način je i Mehamed beg Kulenović iz Bosanskog Petrovca obilježio ženidbu svog sina.
Obavijest o ženidbi i organizaciji konjske utrke poslao je listu Bošnjak 13.02.1897 god. a ista je objavljena u navedenom listu br.8 od 25.02.1897.
„Slavnom uredništvu Bošnjaka! Povodom mog veselja tj. ženidbe moga sina priređujem konjsku trku na dan 28. marta 1897. god. u Bosanskom Petrovcu na Bilajskom polju, i to uz ove nagrade:
I nagrada: konj pod čohom,
II i III nagrada čoha
Ona gospoda koja bi imala volju tom prilikom sa brzim konjima poteći, neka se ovdje u Bos. Petrovcu na gore naznačeni dan nađu.
Bos. Petrovac, 13.februar 1897. U potpisu Muhamed-beg Kulenović Bukovača.“
Utrke konjima su organizirane i povodom drugih događaja. Tako je u oktobru mjesecu 1890. godine u Krupi održana skupština „Poljoprivrednog društva“ gdje je nakon izbora središnjeg odbora i donešenih zaključaka po ostalima tačkama, na kraju priređena narodna zabava te utrka konja na Suvajskom Polju. Kako je zabilježeno, mejdan su dobili Krupljani. Od konja je prvi „utekao“ dorat Mustaj-bega Bišćevića iz Krupe dok je od ljudi najbrži bio Mehmed Pajić iz Cazina. (Sarajevski list, 26.10.1890)
Iako je danas konja sve manje, ljubav Krajišnika prema ovim plemenitim životinjama je i dalje jaka. Konjički sport kroz konjičke klubove i organizaciju konjičkih trka još uvijek se baštini u Bihaću, Sanskom Mostu i Velikoj Kladuši.
Esma Crnkić
Unsko- sanske novine
KRAJINA
20.09.2019
KOMENTARI