U Prijedoru je u petak, 4. augusta, obilježen Dan sjećanja na Srbe stradale i prognane u hrvatskoj vojnoj akciji “Oluja”.
Događaju su prisustvovali patrijarh Porfirije, Milorad Dodik, predsjednik Srbije Aleksandar Vučić, premijer RS Radovan Višković, članica Predsjedništva BiH Željka Cvijanović i drugi.
Tokom Dodikom govora na platnu iza njega prikazana je fotografija koja je trebalo da predstavlja srpske žrtve operacije “Oluja”, ali se ispostavilo da je na fotografiji Sabinu Mujkić sa kćerkom, koje su zajedno sa hiljadama drugih Bošnjaka protjerana iz Žepe 27. jula 1995. godine. Autor fotografije je Joel Robine koji je tada radio za AFP.
Nermina Mujkić, koja je tada bila tromjesečna beba u naručju majke Sabine, potvrdila je autentičnost fotografije i izrazila tugu i ljutnju zbog, kako je rekla, zloupotrebe fotografije.
Uslijedile su osude od strane političkih predstavnika Bošnjaka i šire javnosti u BiH.
Zatim se oglasila i druga strana.
Iz Ministarstva rada i boračko-invalidske zaštite Republike Srpske naveli su da se radi o nenamjernoj grešci agencije koja je pripremala video materijal, a ubrzo je stiglo i saopštenje agencije “Pozitiv” iz Srbije, koja je preuzela svu krivicu na sebe.
Između iskrenog izvinjenja i spina, krije se jedina istina
U izvinjenjima koja su upućena od strane organizatora, negdje između iskrenog žaljenja i pokušaja prebacivanja krivice na “političko Sarajevo”, izrečene su istine koje kao da nisu čuli ni oni koji su ih izgovorili, a koje treba brižljivo izvući iz konteksta i ponavljati, ponavljati, sve dok ih ne naučimo kao lekciju za sva vremena.
Jedina istina koju treba ponijeti iz ovog slučaja je, parafraziraću, da je pogriješiti o etničkoj pripadnosti žrtve lako zato što žrtve nemaju ni vjersku, ni etničku pripadnost. Sve su majke jednako nesrećne, i one iz Žepe, i one sa Petrovačke ceste. Nema razlike među njima. Suza je suza, bol je bol, i zato jednako treba žaliti i poštovati svaku žrtvu.
Propust kao Proviđenje
Mnoga velika otkrića nastala su usljed greške, pukom slučajnošću, a iz greške koja se desila u Prijedoru, svi možemo mnogo naučiti. Zato sumnjam da u pitanju nije propust, već samo Proviđenje.
Jedini konstruktivan način na koji možemo govoriti o ovom slučaju jeste kroz poruku da, umjesto da koristimo nastradale u svrhu političke propagande, raspirivanja mržnje i podjela, treba da osjećamo jednaku empatiju prema svim nevinim žrtvama.
buka
KOMENTARI