Ova kolumna je posljednja za ovo 2016. Božje ljeto. U prethodnim pisanjima sam najavio da će moje pisanje u dobrom djelu mirovati, uslijed objektivnih razloga koji su po srijedi. Uz Božju pomoć, nadam se, da će jednog dana uroditi plodom projekt u kojem se trenutno nalazim. No, o tom – po tom.
Od posljednje kolumne na pozornici društvene zbilje mnoge stvari su se dogodile: od političkih prevrtanja i „ućeranduških aktivnosti“ političkih konkubina, pogoršanja situacije u Siriji, terorističkih napada, poskupljenja derivata…, ali nije mi intencija uopće navedene situacije i događaje tematitirati. Sinu ovog Vremena je previše sivila (bolje kazati crnila), jer čitajući medije najtiražnije stranice su upravo – crne hronike.
Ovaj mjesec koji je na izmaku u sebi nosi dva velika duhovna eventa. Odnosno, tri. Mevlud, Božić i Hanuku. Ako bi tragali za simbolikom koja prožma sve tri blagdana, kazali bi da je to: svjetlost.
Tekstom Kur'ana blagoslovljeni Hval je opisan kao „blješteća svjetiljka“ koja poziva ka Putu Ispravnom. U ovom mjesecu, koji je na izmaku, hominem islamicum diljom svjetskih paralela i merdijana je evocirao uspomenu na voljenog Vjesnika, te iznova se podjećao na svu tu intelektualnu grandioznost i moralni sediment koji se sedimentirao u Njegovom blagoslovljenom Biću. Svake godine se toga prisjećamo, ali čini mi se da je to pri/sjećanje vremenski pre/kratko. Da ne kažem onoliko koliko traje mevludska svečanost. A ne bi tako trebalo…
Iz njegovog života i biografije kuljaju neiscrpne poruke čovječanstvu. Aktualiziranje poslaničkog Lika na svim aspektima življenja je više nego potrebno. Iako je najodabranija uobličena Glina bio, sa najsavršenijim duhovnim talogom, uvijek je bio prizeman, pristupačan i dostupan. Kako vladaru tako i siromahu. No, među njegovim sljedbenicima pitanje je koliko takvih ima?! Čovjek, koji inače više teži ka profanom nego sakralnom, prednost daje onom od koga više koristi ima. Tako da se u našoj komunikaciji i općenju s ljudima, nekako prednost dajemo onima na „visinama“, dok onim „na nižim razinama“ malo manje pažnje pri/dajemo.
Odnos prema životu općenito, naš Poslanik predstavlja „svjetlost permanentno trepeću“ koja treba da osvjetli naše životne pute koji su često u mrkoj tmini. Ta svjetlost treba da razbije svu moralnu tminu, i da poput vjetra rasprši sve crne oblake koji su se nadvili nad dušom i intelektom suvremenog čovjeka.
Drugi rođendan kojeg čovječanstvo dočekuje jeste rođendan Isusa iz Nazareta, sina čestite i čedne Marije. Blagoslovljenog Isaa, sina hazreti Merjeme. Simbol svjetlosti pronalazimo i kod njega. Doživjeti Božić, kako u svojoj ovogodišnjoj poruci je izrekao kardinal Puljić, znači „otkriti izvor radosti koja unosi svjetlost u naš životni hod i suočavanje sa svim izazovima.“ Tu svjetlost je potrebno unjeti u svoje porodice, rodbinu, prijatelje, susjede. Ali poruka Božića je prije svega potreba da se unese ta blještavost u samoga sebe. Na taj način, u istu ravan, dovodimo ova dva bitna događaja: Svjetlost Isaa, i Ahmeda, kako ga je stariji brat nazvao.
Kao što uoči obilježavanja Mevluda palimo kandilje na našim džamijama, tako i naše komšije pale božićne svjeće na božićnim drvcima, jer poruka je jedna: duhovno svjetlo koje nas obasijava treba da u naš život donesu radost života, osvijetlenje našeg životnog puta: puta međusobnog uvažavanja, poštovanja, sloge, te urdruživanja tog ogromnog duhovnog potencijala zarad unapređenja našeg svakodnevnog bitisanja.
S toga, kako govorimo Mevlud Mubarek, treba da zborimo i Čestit Božić, jer oba Svjetla, u konačnosti, šikljaju iz istog Izvora.
Pored navedena Dva Svjetla, i treće Svjetlo koje se nalazi u ovom mjesecu jeste Svjetlo Hanuke.
Vidimo da je Svjjetlo svuda oko nas, za/pitajmo se: koliko Svijetla ima u nama? I da li ga, uopće ima?!
Mevlud Mubarek Ummete Muhammedov,
Čestit/Srećan Božić i Hanuka lesimha, dragi susjedi i komšije!
Svima nama želim svako dobro u novoj 2017!
H. Islamčević
KOMENTARI