Danas nosim bijelo. Jer mi se nose boje zastave moje, one zastave sa ljiljanima. Bijela – kao čistoća. Bijela kao bijeli tulipani. Kao snijeg.
I nišani su bijele boje. I ćefini su bijele boje. A bijele su i plahte kojima se ogrće tek rođeno dijete.
Bijel je i Prijedor moj. Nevin. Čist.
I danas ne nosim samo bijelo. Ima tu i boja bola. Traka jedna steže me. Guši. Ne da mira. Traka bijela Prijedora moga, čistog, nevinog.
I ubijena sam mati na pragu doma svoga. I dijete sam, ubijeno, jer je dijete nevino, nikome krivo ni dužno. I brat sam i otac i sestra, domovine moje. Danas sam i govor i šutnja.
Danas – danas pada kiša. A traka bijela steže. Guši. Ubrzava puls. Zaustavlja život. A živi smo. I živjet ćemo. I sjećati se… sjećati se bijelih traka Prijedora moga.
I ne zaboraviti! Čuvati uspomenu. Dovom suze obrisati. A traka neka steže. kao podsjetnik… na sve obruče.
By: Jasmina Smajlović
Jasmina Smajlović je rođena u Njemačkoj, 1997. Osnovnu i srednju ekonomsku završila je u Sanskom Mostu, a Islamski pedagoški fakultet 2021. u Bihaću. Za vrijeme studiranja, oponašala je funkciju potpredsjednice Asocijacije studenata, i volontirala u biblioteci Fakulteta.
Inače, voli književnost, knjige, i pisanje. Od osnovne škole učestvuje na mnogobrojnim takmičenjima iz oblasti literarnog stvaralaštva, i sada piše i za istoimene konkurse, te osvaja zapažene rezultate.
U budućnosti planira objaviti nekoliko zbirki poezije, kao i roman u pripremi.
KOMENTARI