Sanski Most je nakon agresije na BiH (1992-1995) bio “Meka” za povratak, u njega su dolazili mnogi žitelji sa područja Republike Srpske, koji nisu željeli živjeti u tom entitetu, a iz dijaspore širom zapadne Evrope mnogi su kupovali stanove i gradili kuće baš u Sanskom Mostu, općini na devet rijeka, od kojih su tri u samom gradu: Sana, na koju se grad naslonio sa obje strane obale, Zdena koja se u centru grada uliva u Sanu, i Bliha čiji vodopad u Gornjem Kamengradu mami mnoge posjetioce.
Općina Sanski Morst prije rata bila je jedna od najvećih, od tadašnjih 109 u BiH, prostirala se na više od 1.000 km2 i imala 65.000 stanovnika, od čega je i tada veliki broj živio u inozemstvu.
Danas je općina Sanski Most znatno manja, jer je dio pripao novoj općini Oštra Luka u RS-u, te sada ima 781 kvadratni kilometar, a po zadnjem popisu iz 2013. imala je 47.359 stanovnika.
STO HILJADA ŽITELJA ILUZIJA
Naselje Sanski Most prvi put se spominje 1244. godine, to je u grbu grada. Sanski Most je naseljeno mjesto i središte istoimene općine u sjeverozapadnoj BiH. Nalazi se u regionu Bosanske krajine između Prijedora i Ključa, pripada Unsko-sanskom kantonu.
Općina Sanski Most realizirala je brojne projekte u okviru razvojnih programa međunarodnih institucija i organizacija: po broju takvih projekata, ta je općina bila među vodećima u BiH.
Općina Sanski Most uspješno implementira i projekt “Dijaspora za razvoj”, u partnerstvu Vlade Švicarske i Razvojnog programa Ujedinjenih nacija (UNDP). Tako je u tri godine, kroz četiri projektne aktivnosti, u saradnji s dijasporom i lokalnim privrednicima uspješno provela transfer znanja i tehnologija kroz stručnu obuku za deficitarna zanimanja i otvorila više od 40 novih radnih mjesta u metalo-prerađivačkoj industriji.
Prema Feni zajedno s općinama Tešanj i Žepče, Sanski Most je 2018. proglašen za najuspješniju jedinicu lokalne samouprave u Projektu općinskog okolišnog i ekonomskog upravljanja (MEG), koji finansira Vlada Švicarske, a provodi Razvojni program Ujedinjenih nacija (UNDP). Priznanja za uspješnu suradnju na projektu MEG tada su dodijeljena za 18 partnerskih jedinica lokalne samouprave (općina i gradova) u BiH. Taj trend je i dalje nastavljen, Sanski Most je primjer saradnje s dijasporom.
Sada kada se i otvori nova fabrika nema radne snage. U Sanski Most mnogi dolaze raditi iz Prijedora i drugih mjesta u RS-u. Od četiri osnovne škole u Sanskom Mostu sada bi svi učenici mogli stati u jednu manju osnovnu školu, a još je gore na selima, gdje se škole zatvaraju; tako je i u srednjim školama. Broj umrlih već godinama je daleko veći od broja rođenih, bijela kuga izjeda i Sanski Most.
Ljeti Sanski Most vrvi, kažu i do 80.000 žitelja, na korzu u Prijedorskoj desetine hiljada, ali nakon toga ulice i naselja su prazne, ogromne vile zjape prazne, plaču od tuge, ali to je već posebna tema.
LADI IPAK ODLAZE
U cijeloj BiH najveći problem je odlazak mladih ljudi u zemlje zapadne Evrope, a s time se susreću i u općini Sanski Most. Gotovo cijele generacije mladih srednjoškolaca, nekada i prije završetka srednje škole, odlaze u zemlje zapadne Evrope, koje tako, da apsurd bude veći, dobijaju besplatno školovane mlade kadrove u čije školovanje su ulagale siromašne balkanske zemlje.
Bosnu i Hercegovinu je tokom 2021. godine napustilo oko 170.000 osoba, što je veličina grada Banjaluke, a preko pola miliona, tačnije 530.000 građana je otišlo iz BiH od 2013. sa 2021. godinom. Rezultati su to istraživanja Unije za održivi povratak i integracije BiH. Sanski Most je, unatoč svemu, među prvima i po broju onih, posebno mladih, koji ga napuštaju i odlaze “trbuhom za kruhom”.
KOMENTARI