Zlatan Ibrahimović je bez ikakve sumnje jedan od najboljih fudbalera na svijetu u posljednjih deset godina. Osim što je vrhunski fudbaler koji postiže golove o kakvim njegove kolege mogu samo sanjati, Ibrahimović je zbog svog karaktera neko ko privlači dosta pažnje. Kako na terenu, tako i van njega. Sa Zlatanom nikada nije dosadno, a svaka priča koja se veže za njegov život zadržat će vas zainteresirane do samog kraja. Takva je priča i o njegovoj kući, domu koji je uvijek želio i kako je na kraju natjerao vlasnike da kuću prodaju baš njemu.
Na samim počecima karijere Zlatan Ibrahimović je svakog dana, na putu od svog kvarta Rosengarda, morao proći kroz elitno naselje u kojem su živjeli najbogatiji stanovnici Malmöa.
Svakog dana prolazio je pored kuće iz snova u kojoj je jednog dana želio živjeti. Nakon što je izgradio svoju fudbalsku karijeru, odlučio je ostvariti svoj dječački san.
“Helena i ja smo se vozili Malmöom i ocjenjivali kuće. Bilo nam je zanimljivo, napravili smo listu od deset kuća i šta mislite – koja je na kraju odnijela pobjedu? Ne samo zbog toga što je to bila kuća mojih snova, nego i zbog toga što je bila zaista prelijepa. Bila je najljepša u gradu, ali imali smo jedan problem, vlasnici je nisu željeli prodati“, priča Ibrahimović.
Zlatan je bez obzira na to što su vlasnici kuće jasno rekli da je ne žele prodati, odlučio pokušati. Otišao je sa suprugom Helenom u posjetu vlasnicima kuće i uradio sve kako bi na kraju on postao vlasnik.
“Ponašao sam se uljudno, ali u jednom trenutku više nisam mogao izdržati. ‘Ovdje smo zato što vi živite u našoj kući’, rekao sam i počeo se smijati. Bila je to šala, fraza iz filma, a onda sam nastavio. ‘Ovo možete shvatiti kao šalu, ali ja sam ozbiljan. Želim kupiti ovu kuću. Uradit ću sve da i vi budete sretni, ali ovo će biti moja kuća’. Onda je on rekao kako kuća nije na prodaju pod bilo kakvim uvjetima. Bio je čvrst i nesalomljiv, ali onda je počelo. Vidio sam u njegovim očima da kuća ima cijenu. Poslao sam advokata i rekao mu da za kuću da što je moguće manje novca. Nisam bio budala da je kupim pod svaku cijenu”, kaže Ibrahimović u svojoj knjizi i nastavlja:
“Ja sam taktičar, oprezan sam. Nisam želio bacati svoj novac. Sjedio sam kući s Helenom i čekao vijesti, a onda je zazvonio telefon. ‘Prodat će je za 30 miliona kruna (3.5 miliona dolara)’ i tu je diskusija završena. Siguran sam da je s tim novcima par iz kuće izašao presretan. Uspio sam. Nije bilo jeftino. To je bio samo početak, poludjeli smo totalno i počeli s renoviranjem kuće”, objašnjava Ibrahimović.
Ibrahimović priznaje kako je želio pokazati Švedskoj da neko poput njega može živjeti u takvom kvartu, dok je za sve goste pripremio pomalo neugodno iznenađenje.
“Nismo mogli napraviti veći zid oko kuće jer nam je taj zahtjev odbilo gradsko vijeće. Šta smo mogli? Malo smo ukopali dvorište. To sam morao uraditi zbog navijača, novinara… Kuće u tom kvartu obično dobiju bogati nasljednici i niko od ljudi moje sorte nikada tu nije živio. Ljudi u tom kvartu koriste riječi kao što su otmjen iliimplementacija. Želio sam pokazati da čovjek poput mene može doći ovdje sa svojim novcima. Zanimala me i reakcija komšija. Gunđali su, ali nije nas bilo briga”, kaže Ibrahimović i nastavlja:
“Helena je radila mnogo više od mene. Tražila je savjete kako urediti kuću, radila je zaista mnogo. Ja nisam bio uključen kao ona. Nemam isti instinkt kao ona za te stvari, ali sam ipak uradio jednu stvar. Na velikom crvenom zidu u predsoblju okačio sam sliku dva prljava stopala. Kada su mi u posjetu došli prijatelji, divili su se kući, ali i zapitali: ‘Šta ta dva odvratna stopala rade na tom zidu? Kako takvo sr*nje možeš držati na zidu?’ Kratko sam odgovorio: ‘Idioti, ta stopala su platila ovo sve’.
KOMENTARI