Lako je naklapati o konceptu slanja mirisa putem interneta, ali naučnici su ipak u teškom poslu prenosa osjetila njuha u digitalni svijet.
Prvi svjetski kongres organizacije “Digital Olfaction Society” pod sloganom “Miris digitalnog” imao je za cilj raspraviti o “digitalizaciji, prenosu, reprodukciji i ponovnom hvatanju mirisa, aroma i miomirisa”. Konferencija o “digitalnim mirisima” je bila mala, ali saučesnici koji su joj prisustvovali dolaze iz različitih naučnih disciplina – od područja kao što su računarske nauke, biohemija, inženjering i dizajn pametne odjeće do industrije parfema.
Ideja o osnivanju ove organizacije koja se bavi digitalnim mirisima potiče od dr. Marvina Edeasa koji je ujedno i predsjednik i osnivač Međunarodnog društva antioksidansa u prehrani i zdravlju i profesora Takamichija Nakamotoa s tokijskog Instituta za tehnologiju.
Premda su neka naučna otkrića u vezi mirisa već objelodanjena svijetu, poput nedavnog otkrića da miris može aktivirati crijevne receptore, što dovodi do toga da se ljudi osjećaju sitiji nego što jesu ili otkrića koje je pokazalo da psi mogu nanjušiti rak i dijabetes, ovi naučnici predviđaju razvoj “svijeta digitalnog mirisa” u kojem se uhvaćeni i kontrolisani mirisi koriste u medicini, videoigrama, sigurnosnim sistemima ili u filmskoj industriji (Smell-O-Vision sistem se već koristi u bioskop dvoranama).
Ipak, tu su i prepreke. Naposljetku, prošlo je već vijek otkako se Alexander Graham Bell žalio na nedostatak istinske “nauke mirisa”, a mi još uvijek ne živimo u svijetu digitalno produciranih mirisa.
Neki od temeljnih problema u ovom razvoju predstavljaju nepredvidivost strujanja zraka, složenost mirisa, poteškoće u upravljanju vremenom i intenzitetom mirisa, te činjenicu da kultura i individualne osobine igraju značajne uloge u načinu na koji svaka osoba percipira određeni miris.
Jedan vrlo skeptičan glas na konferenciji bio je Patrick Mielle, ekspert za mikrokemijske senzore sa Univerziteta u Burgundiji. “E-nosevi” su komercijalno dostupni više od 20 godina, požalio se on, ali nisu se nažalost uspjeli razviti dalje od prilično osnovnih senzora plina:
“Prodavani su kao instrumenti opšte namjene, međutim zasad postoji vrlo malo komercijalnih upotreba. Ne znam ni za jedan u prehrambenoj industriji nakon 20 godina. Možda mi nedostaje veza s čovjekom… Niko nije u stanju predvidjeti odziv mirisa u mješavini – to je nemoguće modelirati. Miris ne postoji. To je neuralna obrada signala s hemijskim vektorom. Miris nije isti za mene i za vas. To je zaista kulturni koncept. ”
Iako postoje stvari kao što su “primarni i sekundarni mirisi”, to nije ekvivalent crvenoj, zelenoj i plavoj boji od kojih možemo stvoriti bilo koju kombinaciju. Naravno, možemo kreirati miris koji otprilike sintetiše miris kafe, ali Mielle ističe da ne možemo reprodukovati miris neke određene fine sorte.
Ipak, ova ograničenja nisu zaustavila naučnike poput Nakamotoa da nastave s eksperimentima. Naime, premda nam nije do kraja poznat skup “mirisnih komponenti” potrebnih kako bi ponovno kreirali neki specifičan miris u datom trenutku, Nakatomo tvrdi da je oko 30 takvih komponenti sasvim dovoljno da se postigne “aproksimacija”, odnosno približan miris onome koji želimo postići.
Primjerice, Virtualna trgovina sladoledom (Virtual Ice Cream Shop) proizvodi arome koje bi trebale podsjetiti korisnika na neke od osnovnih ukusa sladoleda kao što su jagoda i čokolada. Riječ je o grafičkom korisničkom sučelju koje omogućava mješanje ukusa (u obliku isparavanja), a cijela stvar je zakačena na MIDI tipkovnicu s ukusima koji su navodno povezani s odgovarajućim bojama zvukova. Bilo bi zabavno pokušati ovako slagati kombinacije sladoleda, ali ipak zvuči pomalo bizarno.
Na konferenciji se tako moglo vidjeti i mnoštvo drugih gadgeta koji eksperimentišu s digitalno procesiranim mirisima, a jedan od najzanimljnivijih bio je koncept slanja mirisa preko interneta uz pomoć iPhonea.
ChatPer dodatak za iPhone (koji se uključuje na audio ulaz svih platformi, uključujući Android i Windows Phone) na tržištu bi se trebao pojaviti u junu ove godine.
Ideja se sastoji u tome da programeri koriste ChatPerf SDK za izgradnju svojih aplikacija oko ove platforme, tako da neko može, primjerice, poslati virtualnu ružu svojoj djevojci u koju će biti uključen i miris ruže.
Ideja je slatka i mogla bi naići na dobar prijem na tržištu kao nešto što dosad nismo vidjeli, međutim pati od dva temeljna problema: primatelj će morati imati ovaj dodatak priključen na svoj smartphone kako bi u cijelosti dobio poruku, a svaki spremnik koji se spaja na smartphone dolazi sa samo jednim mirisom.
U svakom slučaju, ideja o digitalnim mirisima je u ovoj fazi tek na počecima. Kada naši strojevi budu u stanju proizvoditi i detektovati spefifične mirise, moći ćemo vidj
KOMENTARI