U polju bijelih nišana. Tišinu ne remete ni posjetitelji mezarja u Memorijalnom centru u Biljanima, naselju smještenom 15 kilometara od središta općine Ključ, u Bosanskoj krajini.
Pedesetogodišnji Šemsudin Džaferagić stoji kod nišana tromjesečne kćerke Amile. Pored nje su ukopani stariji brat, sestra i majka. Te još 260 Biljančana, koji su ubijeni ispred nekadašnje zgrade osnovne škole i Doma kulture 10. jula 1992. godine.
U jednom trenu je nestalo gotovo cijelo selo. Preživjelo ih je pedesetak, oni koji su tog dana bili u voćnjacima, u šumi iznad sela, ili na privremenom radu u inostranstvu. Šemsudin je jedini muškarac u porodici koji je preživio taj zločin.
“Ovo je isto Srebrenica. Ključ je malo mjesto, ali isto je počinjen genocid. Ovo je jedna vrsta Srebrenice. Rukopis zločina je isti…”, priča Šemsudin Džaferović.
KOMENTARI