Kada je Rusija napala Ukrajinu, Zapad je imao jak normativni i strateški argument. Rusija je prekršila stubove međunarodnog prava – suverenitet i teritorijalni integritet – i Ukrajina se imala pravo braniti. Zapad je svoju ekonomsku, političku i vojnu podršku Ukrajini i sankcijama protiv Rusije temeljio na načelima prava i strateškom imperativu odbrane evropskog sigurnosnog poretka.
Kao što je poznato, ostatak svijeta to ne doživljava potpuno isto. Zemlje na globalnom jugu Ukrajinu smatraju evropskim ratom i više su zabrinute zbog njegovih posljedica, posebno u pogledu sigurnosti hrane i energije, nego zbog uzroka. Odbijanjem poziva Zapada da se pridruže sankcijama Rusiji ukazali su na dvostruke standarde Zapada, čija je bezuslovna podrška Ukrajini u suprotnosti s njegovim odustajanjem od ratova drugdje, od Jemena i Sirije do Sudana.
No, iako zemlje globalnog juga nisu bile spremne platiti cijenu za odbranu međunarodnog poretka, velika većina njih nije dovodila u pitanje činjenicu da Rusija ozbiljno krši međunarodno pravo. To objašnjava zašto je 141 država zastupljena u Ujedinjenim narodima glasala uz Zapad osuđujući rusku agresiju i zahtijevajući njezino hitno povlačenje sa ukrajinske teritorije. Tek nekolicina (prilično neugodnih) država, poput Bjelorusije, Sjeverne Koreje, Eritreje i Sirije, podržala je Vladimira Putina.
Istina je da su 32 zemlje bile suzdržane, uključujući i one gusto naseljene poput Kine i Indije, ali Zapad nije bio sam i bio je dio svjetske većine.
Situacija ne može biti drugačija u ratu između Izraela i Hamasa u Gazi. Zapad je ovaj put taj koji ostaje izoliran u svijetu, što pokazuje i izglasavanje rezolucije Jordana u Općoj skupštini UN-a, koja poziva na hitno primirje i poštivanje međunarodnog humanitarnog prava. Dok je osam evropskih zemalja bilo među većinom od 120 koje su glasale za rezoluciju, uključujući Francusku, Španiju i Portugal, većina zapadnih zemalja bila je u manjini koja je bila suzdržana ili glasala protiv. Među kojima su, uz Izrael, SAD i četiri evropske zemlje (Austrija, Mađarska, Češka i Hrvatska).
Kontrast između oba glasanja primjer je normativnog i strateškog kolapsa Zapada i njegove uloge u svijetu. Zemlje koje su glasale protiv ili suzdržane u UN-u motivirale su svoj stav ističući da rezolucija ne osuđuje napade Hamasa niti potvrđuje pravo Izraela na samoodbranu. Međutim, iako rezolucija nije bila savršena, glasanje protiv primirja kada je više od 7000 Palestinaca već prijavljeno mrtvim, a Izrael se spremao pokrenuti kopnenu ofanzivu koja je značila riszik gubitka još desetaka hiljada života, puno je gore.
Generalni sekretar UN-a Antonio Guterres grubo se izrazio kada je izjavio da je “ovo trenutak istine” o kojem će suditi historija. Dok su Evropa i Zapad ostali ujedinjeni i na strani prava i zakona u Ukrajini, na Bliskom istoku su se patetično trostruko podijelili, pri čemu je većina pala na krivu stranu historije u svjetlu humanitarne katastrofe koja se odvija u Gazi.
Rat u Ukrajini otkrio je da na globalnom jugu ima posla. Većina zemalja bila je za međunarodno pravo, dok je sa skepsom gledala na moralnu bahatost Zapada. Na Zapadu je trebalo pokazati da njegova podrška pravima i zakonu u Ukrajini nije uslovna, već strukturalna. Otuda mjeseci diplomatskog, političkog i ekonomskog zbližavanja sa zemljama globalnog juga, od kojih je najnoviji Koridor Indija-Bliski istok-Evropa pokrenut na samitu G-20 u Delhiju i povezan s inicijativom EU Global Gateway.
Sada je ono malo vjerodostojnosti što je Zapad imao u svijetu nestalo. Mjeseci diplomatskih, političkih i privrednih napora da se prilagode svijetu u kojem se ravnoteže snaga brzo mijenjaju nestali su jer zapadne zemlje ponovno potvrđuju sve najgore predrasude prema njima. Kada zapadne zemlje odbiju prekid vatre, one izjavljuju da za Izrael nema crvenih linija ili potvrđuju pravo Izraela na samoodbranu, samo krotko dodajući da to mora biti “u skladu” s međunarodnim pravom, s pravom ili ne. Ono što većina zemalja u svijetu čuje brutalna je poruka: Zapadu su neki životi važniji od drugih.
Neki bi mogli reći “pa šta?” Sa etičke tačke gledišta, pretpostavka da je Zapad u pravu, a ostatak svijeta u krivu (ili implicitno antisemitski) predstavlja suštinski primjer onoga što je bivši francuski premijer, Dominique de Villepin, nazvao u nedavnom intervjuu “zapadnjaštvo”, odnosno, osjećaj nadmoći Zapada nad ostatkom svijeta. Ono što svijet vidi je ono što se Guterres usudio reći prije nekoliko dana, izazvavši komešanje u Izraelu: da se teroristički napadi od sedmog oktobra nisu dogodili u vakuumu, već u kontekstu palestinsko-izraelskog sukoba koji traje 56 godina, koji je karakteriziran sistematskim kršenjem ljudskih prava, represijom i oduzimanjem zemlje Palestinaca. Zanemarivanje ovog konteksta kao sporednog detalja ili pukog paravana za grubi antisemitizam je najgore zapadnjaštvo.
Konačno, ono što ostatak svijeta čini se vidi s mnogo većom strateškom jasnoćom od našeg rascjepkanog Zapada jest da je odgovor Izraela na napade Hamasa usmjeren na iskorijenjivanje pokreta kao vojne, vladine i političke sile, iako je istina da će uzrokovati neizrecive ljudske patnje, vjerojatno neće dugoročno djelovati na mogućnost veće sigurnosti za Izrael.
Bilo je potrebno mnogo mjeseci da se iskorijeni ISIS iz Mosula ili Al Qaeda iz Faludže, dvije terorističke organizacije s gotovo nikakvim korijenima u društvu. Hamas ne samo da je puno jača vojna sila, nego Gazom vlada od 2007. godine, budući da je politički pokret od 1987. godine. Vjerovati da se Hamas može iskorijeniti, osim ako ne uključuje pokolj stotina hiljada Palestinaca i/ili raseljavanje miliona—što je doslovno genocid—teško je zamisliti.
Izrael je i prije pokušao put bezobzirnog razaranja, a pokupaji da se PLO iskorijeni iz Libana i kasniji masakri u Sabri i Shatili 1980-ih bili su najeklatantniji primjeri. Tada, kao i sada, rezultat je bio samo još gangrenotičnije palestinsko pitanje i, posljedično, nesigurniji Izrael.
Nathalie Tocci je direktorica Istituto di Affari Internazionali u Rimu i počasna profesorica na Univerzitetu u Tübingenu (Njemačka); ovaj je komentar napisala za El Pais.
KOMENTARI