U Sudu Bosne i Hercegovine u Sarajevu danas je izrečena najviša kazna u istoriji ovoga suda
U procesu za zločin počinjen jula 1995. godine kao dio široko rasprostranjenog i sistematičnog napada na zaštićenu enklavu UN-a Srebrenica, Stanku Kojiću je u današnjoj prvostepenoj presudi izrečena kazna od 43 godine zatvora, Francu Kosu 40, Zoranu Goronji također 40 godina, a Vlastimiru Golijanu 19.
Isključivi razlog za mnogo nižu kaznu Golijanu je što ga zakon tretira kao mlađeg punoljetnika u vrijeme kad je počinio zločin, a to znači da jula 1995. još nije imao 21 godinu.
Presuđeno je da su sva četvorica odgovorni za zločin protiv čovječnosti jer su za šest sati u jednom danu, 16. jula 1995., pucajući iz vatrenog oružja, na Vojnoj ekonomiji “Branjevo” ubili oko 800 muškaraca, dovedenih prethodno iz zatočeništva, među kojima je bilo starijih od 70 i mlađih od 16 godina.
Hod žrtava do stratišta bio je kulminacija nehumanog postupanja, započetog zarobljavanjem, izgladnjivanjem i drugim nedjelima, rekla je predsjedavajuća Sudskog vijeća Mira Smajlović koja je pročitala presudu.
Četvorica nisu optuženi za genocid niti za pomaganje u genocidu, pa je Tužilaštvo najavilo žalbu jer smatra da ih je u najmanju ruku trebalo osuditi za pomaganje u počinjenju genocida, rekao je novinarima nakon presude portparol Boris Grubešić.
Žalbu je najavila i odbrana zbog visine izrečenih kazni. To je medijima kazao advokat Franca Kosa Duško Tomić dodavši da visoke kazne jesu očekivane, ali ne u izrečenoj mjeri, već 20 godina.
Sutkinja Smajlović je među mnogim bizarnostima u ovom teškom zločinu navela da su optuženi u jednoj pauzi strijeljanja ručali i pili pivo u blizini mnoštva već pobijenih zarobljenika.
Također je navedeno da je teško zamisliti psihološko stanje stradalnika dok su čekali na svoj red za ubijanje.
Jedan od preživjelih svjedoka je tvrdio da su, u globalu, zatočenici mirno išli do mjesta likvidacije, kazala je sutkinja.
Optuženi Franc Kos i Stanko Kojić su i “ovjeravali” žrtve, što znači da su dodatno ispaljivali hice, do smrti, u one koji su nakon prvog strijeljanja još pokazivali znake života.
Kos je tokom suđenja pokušavao tvrditi da je to bio “humani čin” prema ranjenima.
Nekima od žrtava bile su vezane ruke, a neki su imali povez na očima.
Strijeljanje na farmi “Branjevo” ipak su preživjela dvojica zarobljenika.
Prema optužnici, Kos je bio komandir Prvog voda Desetog diverzantskog odreda Glavnog štaba Vojske Republike Srpske (VRS), a Kojić, Golijan i Goronja pripadnici ove jedinice.